Još je jedan dan ostao do humanitarnog spektakla Gem Set Hrvatska, koji će se održati 12. lipnja, kada će najveće sportske zvijezde zaigrati tenis u paru s najboljim hrvatskim tenisačima. Sve to organizira zaklada Marina Čilića.
“Mnogi me pitaju u nevjerici je li istina to da će doista doći svi ti sportaši, a ja moram priznati da ih nije bilo nimalo teško okupiti. Naravno, najteže je bilo pronaći termin koji ipak većini odgovara jer se svi bavimo različitim sportom, a profesionalni sport poprilično je nemilosrdan po pitanju odmora. Međutim, jednom kad smo ‘prelomili’ datum, koji smo dogovorili u konzultacijama s izbornikom Dalićem, apsolutno svi sportaši odmah su pristali, osim ako nisu imali natjecanje, terapije ili neke druge, neodgodive obveze”, otkrio je za Tportal.
Tenis ima svoju glamuroznu stranu, ali ima i onu koju ljudi ne vide. Koliko je odricanja bilo potrebno da biste postigli to što ste danas i što vam je najteže padalo?
Glamurozna strana tenisa mogla bi se mjeriti u promilima, rekao bih. (smijeh) Od glamura u tenisu tu su veliki gradovi, lijepi hoteli i uređeni tereni na kojima igramo, ali sve ostalo – svakodnevni treninzi, odricanja, putovanja s jednog na drugi kontinent, mijenjanje vremenskih zona, privikavanje na vrijeme, hranu, ljude, podlogu i puno drugih stvari je sve samo ne glamurozno. Kada tenisače pitate što je tenis, pretpostavljam da nas većina zamisli aerodrom i tri, četiri torbe koje uvijek vučemo sa sobom. Tenis je individualan sport i, ako želite biti bolji, ako želite napredovati, onda morate biti potpuno predani u svemu što radite i konstantno pomicati svoje granice. To je i velika žrtva, ali i užitak jer imate priliku biti bolji iz dana u dan.
Koliko vam je u svemu pomogla vjera?
Dolazim iz Međugorja, tako da je jasno da me vjera prati od malih nogu i rekao bih da vjeru nisam nikada koristio kao utjehu kad stvari ne idu dobro, nego me odgojila na način da vjerujem u sebe, radim na sebi i ne odustajem. Naravno da je bilo teških dana, trenutaka kada sam se pitao ima li sve smisla, trenutaka kada sam puno radio i ulagao u svoj teniski razvoj, a rezultati su izostajali. Kada rano uđete u vrhunski sport, kao što sam ja ušao, naučite da su i porazi sastavni dio igre i samo ako izgubimo ili pogriješimo – možemo naučiti. Poraze sam uvijek doživljavao kao prilike da sjednem i razmislim o onome što ne valja i što mogu bolje. Ponekad ta poboljšanja dođu prije, nekad kasnije, ali ako radite i trudite se – ona svakako dođu.
Kako podnosite razdvojenost od supruge?
Sigurno da nije lako, ali otkad smo se vjenčali, otkako se Kike preselila sa mnom u Monako, otvorila firmu i za većinu klijenata radi na daljinu, puno više vremena smo zajedno, što mi, naravno, jako odgovara.
Proslavili ste godišnjicu braka – koliko se život u braku razlikuje od onoga prije?
Ne mogu reći da su razlike velike i drastične, ali nam je lijepo biti u braku i prvu godinu zaista smo uživali. Kako je Kristina prije zbog obveza puno manje putovala, ove godine išli smo zajedno na sva udaljenija mjesta – Australiju, Japan, Kinu, Kaliforniju i slično. Osim što nije noćima spavala i bila je u šoku pitajući se kako se ja tako brzo naviknem na vremenske razlike, bilo nam je zaista predivno.
Supruga Kristina je psihologinja – pomaže li vam savjetima?
Ovo je pitanje koje mi ljudi često postavljaju. Ona je psihologinja po struci, ali meni je prvenstveno supruga i najbolja prijateljica. Naravno da njezino kritičko razmišljanje, inteligencija i iskustvo koje ima u radu s ljudima pomažu kada imam neki problem i trebam njezin savjet, ali kako to psiholozi kažu – najbolja odluka je ona koju sami donesemo, tako da tako često i bude. (smijeh)
Kako ste je osvojili? Upoznali ste je godinu prije nego što ste postali bliski.
Upoznali smo se na Davis Cupu u Dubrovniku 2008. godine, točno 10 godina prije vjenčanja. Nakon toga sam došao do njezinog kontakta, a ostalo je povijest. (smijeh)
Tekst se nastavlja ispod oglasa
