Dario Šimić postao je član jedne od HNS-ovih komisija, što je dio javnosti protumačio kao nelogičan preokret u razmišljanju.
” Prije svega, niti sam “ušao u HNS”, kako se navodi u javnosti, niti sam preuzeo neku funkciju. Stvar je vrlo jednostavna: predsjednik sam Hrvatske udruge Nogometni sindikat, funkcija je to koju s puno truda i želje da se naprave dobre stvari za nogometaše, a to ujedno znači i za nogomet, obavljam već osam godina. S Marijem Jurićem i suradnicima stvorili smo HUNS, koji se dugo borio i izborio da bude partner krovnoj organizaciji u kontekstu statusa nogometaša. Eto, kao čovjek koji godinama radi u korist tog cilja, unutar HUNS-a, postao sam jedan od članova Komisije za profesionalni nogomet. To je slično kao što je naš suradnik u HUNS-u, pravnik Vanja Smokvina involviran u drugu komisiju HNS-a, a koja se dotiče našeg sindikalnog djelovanja. Mislim, zar nije logično da, ako se borimo za prava nogometaša, kao predvodnici udruge koja štiti njihove interese sudjelujemo u komisijama u kojima možemo doprinijeti tim ciljevima?”, pojašnjava Šimić u razgovoru za Sportske novosti.
Zatim je pokušao objasniti kako ga ljudi doživljavaju kao oporbu Davoru Šukeru.
!Nažalost, nismo došli ni do statusa kandidature, ali je svakako vrlo pozitivno da smo otvorili niz dotad “zatvorenih” tema o našem nogometu. Potaknuli smo rasprave o tome kako se vodi HNS, kako raditi na vraćanju povjerenja i ujedinjavanju Sjevera i Juga, istakli smo i argumentirali da se mora ulagati u klubove i njihove uvjete, a ne u nacionalne kampove ili stadione. Potakli smo i raspravu o tome da mora biti više kandidatura za predsjednika, da se više ljudi uključi, ponudi svoje programe, svježe ideje, nove energije…”, smatra Šimić.
Odgovorio je i na nekoliko pitanja o reprezentaciji.
Kakva je bila 2018?
– Prošla je godina san snova! Svaka čast izborniku i reprezentativcima na svemu što su učinili u Rusiji. Bio sam tamo i doživio fantastičnu atmosferu oko naših, to je senzacionalan osjećaj i ponos za sve Hrvate. Nerijetko mi još djeluje nestvarno da smo finalisti SP-a, srebrna medalja, da je naš igrač najbolji na svijetu..
Poveznica sa 1998?
– Naravno da je srebro važno i u kontekstu bronce, jer je dana potvrda da se 1998. nije dogodila slučajno. Sada znamo da je Hrvatska kontinuirani rasadnik svjetskih talenata i da smo veličanstvenu broncu oplemenili fantastičnim srebrom.
Lider Dalić?
– Napravio je čudo i skidam mu kapu! Ogromno osvježenje u hrvatskom nogometu. Uzeo je Vatrene kad su bili na rubu kvalifikacijskog ispadanja, riskirao je ne razmišljajući što može izgubiti nego što može Hrvatska dobiti prolazom. Gdje su na kraju došli, vidjeli smo. Sve je o tome reklo onih milijun ljudi na dočecima. To je najbolja duhovna terapija za raspoloženje naših ljudi, sportaši su nam čudo. Ono što me kod Dalića oduševljava to je da se sav dao za boljitak HR nogometa, i u široj lepezi aktivnosti od trenerskih. Puno radi na tome da se dogodi prirodni povratak zajedništva između svih dijelova Hrvatske…
Mislite na Sjever – Jug, odnosno povratak Vatrenih u Split?
– Povratak Vatrenih u Split je nešto što se mora, i to čim prije, dogoditi. Sve drugo nije normalno. Naravno da HNS mora učiniti neke korake i vratiti povjerenje tamo gdje se ono zagubilo u proteklih deset godina opterećenih svakakvim anomalijama. I u odnosu prema južnoj nogometnoj Hrvatskoj i prema Hajduku. Taj klub danas ima svoj način djelovanja, oni su pioniri demokratskijeg vođenja kluba, i tko što mislio o tome, u svakom slučaju treba poštivati to što rade. Mi svi zajedno moramo raditi na ukupnom boljitku nogometa, a svatko će unutar sebe imati svoje programe kako će funkcionirati. Ključno je da svaki svakog respektira, a ne zbog toga isključuje.
Kakvu 2019. godinu očekivati?
– Bit će teško imati emotivne doživljaje i razine 2018. godine. Čak bi bio prirodan određeni pad. No, ono što je nužnost to je da Hrvatska bude i dalje konkurentna i svakako očekujem da će osigurati plasman na Euro. Dalić, vidim, vodi računa o novoj energiji, slaže mlade pored iskusnijih, ima ideju što činiti. Zato sam optimist.
Modrić na krovu svijeta?
– A što više reći. Luka je došao 2006. godine, debitirao protiv Argentine, tada pamtim svaki detalj jer sam bio i strijelac u pobjedi. Bio je sramežljiv, tih, povučen, ali vidjelo se da ima nešto svoje. Naravno, nisam mogao ni zamisliti da će jednog dana doći do vrha, ali taj je momak sve to apsolutno zaslužio. Nije bilo nijednog trenutka kad sam osjetio da je velik, i to je Lukina odlika. On je kontinuirano napredovao, iz sezone u sezonu, rastao i sazrijevao. Bilo je velikih imena našeg nogometa koji su sumnjali da će postati važan igrač, nepovjerenje ga je stalno pratilo, pogotovo u Hrvatskoj. No, sada je svima pokazao da je naš fenomen. Svaka mu čast!
Tekst se nastavlja ispod oglasa
