Dražen i Aco: Dva brata, dva različita čovjeka, dvije Hrvatske i jedna provalija!

Foto: Snimka zaslona

Aktualni izbornik hrvatske košarkaške reprezentacije Aleksandar Petrović s odmakom od 22 godine progovorio je o odlasku Hrvatske s postolja nakon primljene bronce 1995. godine na Europskom prvenstvu u Ateni. Bronca iz Atene bila je ujedno i posljednja medalja hrvatske košarkaške reprezentacije.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Aco Petrović je na svoj osebujan način, iz perspektive koja kasni dvadesetak godina, zapravo kritizirao ono što je 1995. izgledalo kao nešto posve normalno, bez obzira koliko nije dobro kada se politika upliće u sport. Naime, te 1995. godine dio Hrvatske, istočna Slavonija s Vukovarom, bio je pod okupacijom države koja je čitavo vrijeme sponzorirala i izvršila tu agresiju. U Ateni 1995.  se svirala jugoslavenska himna ”Hej Slaveni”, države koja zapravo tada nije ni postojala u onom obliku u kojem je nastala nakon Drugog svjetskog rata, s obzirom da su  Hrvatska, Slovenija, Bosna i Hercegovina te Makedonija bile samostalne i međunarodno priznate države.  Teško je slušati himnu države dok vam ta država pod okupacijom drži dobar dio teritorija, teško je slušati himnu države kojoj je na čelu ratni zločinac čija je politika izvršila etničko čišćenje.

Aleksandar Petrović bi ostao i slušao jugoslavensku himnu u vrijeme agresije na Hrvatsku: Tuđman je odlučio da odemo s postolja 1995.

“Ja sam u tome bio nebitan. Znam da je iz dvorane postojala telefonska veza s Banskim dvorima gdje je sjedio Tuđman i dogovoreno je solomonsko rješenje. Ide se uzeti medalja, ali će se nakon toga napustiti podij. Bila je to politička odluka i, gledano s ove vremenske distance, pogreška. Ja osobno to nikad ne bih napravio”, kazao je Aco Petrović za vecernji.hr, osvrnuvši se tako na poznata zbivanja od prije dvadeset dvije godine.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Zašto Aco, ako je već smatrao pogreškom bojkotiranje himne države koja je bila agresor na prostoru Jugoslavije, nije tada reagirao? Tko ga je i kako u tome sprečavao?  Hrvatski reprezentativci, hrvatski stručni stožer iz tog vremena, zdušno su podržali prijedlog o bojkotu krnje i agresorske, Miloševićeve Jugoslavije te njihove himne. Kad je prvi puta podizao zastavu u Vukovaru 1991. agresoru je svirala himna ”Hej Slaveni.”

S ove distance, kako i sam tvrdi aktualni hrvatski izbornik, teško je komentirati, no, kad je već komentirao onda bi možda bilo zanimljivo vidjeti zašto su on i Dino Rađa jedini koji su na gotovo isti način komentirali to što se dogodilo prije 22 godine i zašto o tome na takav način nisu govorili drugi, prije svih legende hrvatske košarke, Franjo Arapović i Stojko Vranković? Radi se o legendarnom centarskom tandemu hrvatske košarkaške reprezentacije koji je u potpunosti razgolitio jednu manipulaciju u ”dokumentarcu” “Once Brothers” američkog redatelja Michaela Tolajiana, koji govori o navodnom prijateljstvu neprežaljenog hrvatskog košarkaša Dražena Petrovića i njegova gotovo jednako uspješnog srpskog kolege Vlade Divca. U dokumentarcu, koji je zapravo jedna obična medijska manipulacija kojoj je ton dao Vlade Divac, košarkaš koji je gazio hrvatski stijeg prije 27 godina u Buenos Airesu, aktivno je sudjelovao i Aleksandar Petrović.

Naime, Franjo i Stojko, posebno zadarski div Stojko Vranković, poznavali su Dražena čak i više od Aleksandra Petrovića, koji je u Jugoslaviji, a prije odlaska u JNA, imao nadimak “Trica” s obzirom kako je s velikim postotkom preciznosti pogađao dalekometne projektile iz tadašnje linije 6.25, odnosno, trice. Sam Aco Petrović je priznao da su on i Dražen bili dva različita svijeta te da je između njih postojala jedna velika provalija. Drugim riječima, Stojko Vranković i Dražen Petrović krajem osamdesetih i početkom devedesetih dijelili su puno toga, sva svoja razmišljanja, sve svoje tajne, što s Acom i Draženom, iako su bili braća, nije bio slučaj.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

”Film je čista propaganda. Stojko Vranković bio je najbolji Draženov prijatelj, a s Divcem nije imao ništa. Razočaran sam…”, komentirao je dokumentarni film ”Jednom braća” Franjo Arapović, igrač kojeg pamtimo iz Barcelone 1992. godine kada je zakucao NBA zvijezdama za prvo i jedino vodstvo Hrvatske u finalu Olimpijskih igara protiv jedinog američkog Dream Teama. Pola je dvorane srcu Katalonije tada skandiralo: ”Spusti se Franjo….” Slični komentar filma dao je Vranković.

“Rađa me te večeri zvao na večeru s Divcem, ali nisam prihvatio poziv jer s tim čovjekom ne razgovaram 20 godina. Došao bih na premijeru filma  isključivo zbog Dražena, jer ja o njemu možda najviše znam. Zbog njega sam išao u Hall of Fame, u New Jersey kada se dizao njegov dres, a zajedno sa Spahijom išao sam i po njega u Njemačku kada je stradao. Ruku Vlade Divca bih prihvatio jer sam pristojan, no ne vjerujem da bi došlo do nekog velikog mirenja, do obnove odnosa kakav je nekad bio. Dražen je 1991. potpuno otpisao Divca”, komentirao je film ”Jednom braća” Stojko Vranković, inače najbolji prijatelj Dražena Petrovića. Stojko je Draženu doista bio poput brata.

Što je o svom odnosu s Draženom rekao Akeksandar Petrović? ”Mi jesmo braća, ali između nas je bila provalija različitosti…”

Tekst se nastavlja ispod oglasa

To je, naravno, posve točno, Dražen Petrović je zajedno s Stojkom Vrankovićem te mnogim drugima, prosvjedovao ispred zgrade UN-a na East Riveru 1991. godine, tražeći da se zaustavi rat i velikosrpska agresija na Hrvatsku. Aleksandar Petrović, koji je očito imao dobar želudac za slušanje jugoslavenske himne u godini Oluje i genocida u Srebrenici, sve to nije. Aco Petrović oduvijek je volio svjetla reflektora, skupa odijela i medijsku pozornost, politiku navodno nije, i to je njegov legitimni, pa i za sportaša razumljivi izbor. Međutim, ono što se dogodilo 1995. samo je djelomično bila politika, to je više bio revolt nakon višegodišnje borbe hrvatskog naroda za opstanak.

Kako smo na samom početku spomenuli, Aleksandar Petrović danas je hrvatski košarkaški  izbornik. Da se čovjek zapita…

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.