Za razliku od mnogih koji su požurili u svoje domovine Dansku, Švedsku, Norvešku, Francusku, Domagoj Duvnjak je ostao na sjeveru Njemačke. U Kielu uz svoj klub i obitelj, objavljeno je na službenim stranicama Hrvatskoga rukometnog saveza.
Kapetan reprezentacije, koji je kao i ostali sportaši ‘na čekanju’ dao je opširni intervju HRS-u. Priznaje da mu dani ponekad sporo prolaze, ali ističe kako je ostati doma najbolje i jedino ispravno rješenje.
– Doma sam, na izlazim nigdje. Obitelj, televizija, kompjutor, malo knjige, razgovori sa suigračima, prijateljima, malo trening koliko je to moguće u ovim uvjetima na terasi i to je to. Klub nam je propisao što trebamo raditi i to provodim. Dio toga još po posebnom programu šalje nam naš, dobri prof. Miljenko Rak i to je sve. Pomalo je čudno, jer mi sportaši nismo navikli toliko dugo u komadu biti kod kuće, budući smo uglavnom ili na treningu, ili utakmicama, putovanjima. Sve to trenutačno nam jako nedostaje, ali ponavljam još jedanput, put do zdravlja, a ono je najvažnije u ovom trenutku, vodi jedino kroz karantenu, odnosno boravak doma.
Kiel je vodeća momčad Bundeslige, ima dva boda više od Flensburga i utakmicu manje. Duvnjak naglašava kako silno žele do naslova koji nisu osvojili već pet godina, no zasad je prvenstvo prekinuto do 30. travnja, a upitno je kada će početi. Takva je situacija dovela do smanjenja plaća.
– Prihvatili smo prijedlog kluba da nam se plaće smanje za 50 posto, do 30. lipnja. Znam da je to mnogima, jako zanimljivo ovih dana, ali meni je normalno da dođe do smanjenja plaća. Klub nema prihoda u ovim trenucima. Da bi preživio i sačuvao kvalitetu ekipe, a u budućnosti se još i pojačao, mora smanjiti troškove. Znate da mi imamo rasprodanu dvoranu od 11 tisuća gledatelja na svakoj utakmici. Sada toga nema. Izdaci kluba za plaće igrača, trenera, pratećeg osoblje, i održavanje tzv. “hladnog pogona” su iznimno veliki i negdje je trebalo naći uštede. Svi smo to jednoglasno prihvatili.
Odluku o odgodi Olimpijskih igara za godinu dana smatra jedinom normalnom i racionalnom, a na pitanje kreće li se put Tokija s Linom Červarom na klupi odgovara:
– To nije pitanje za mene ili igrače. Mi nikada nismo birali izbornika. O tome odlučuje čelništvo Hrvatskog rukometnog saveza. Ono što mogu kao kapetan reći, jeste da mi imamo strahovito puno poštovanja, respekta i vjere u gospodina Linu Červara.
