Ivan Leko u razgovoru za Sportske novosti govorio je o sustavu igre koji preferira.
“Obožavam tih 3-4-3, ili 3-5-2, zato što mislim da mi kao treneru donose više mogućnosti u igri, da mogu raznovrsniji nego kad se igra s četvoricom u obrani. Četvorica igrača u obrani znače klasiku. Imaš dva stopera i dva beka koji tu moraju biti. Kad igram s trojicom iza, onda to mogu biti i tri stopera, može biti i jedan stoper s dva beka, a mogu biti i dva stopera s jednim bekom. Također na bokovima mogu imati još dva beka, ili beka i krilo, ili čak i dva krila, što sam često znao igrati vodeći Club Brugge. Takva mi je taktika omogućavala veću raznovrsnost i lakšu prilagodbu suparniku i njegovu stilu igre. S dva krilna igrača na bokovima, mi smo u stvari igrali sustav 3-3-4, koji je iznimno ofenzivan”, kaže.
“Sustav 3-4-3 ili 3-5-2 punu snagu pokazuje kad na terenu imaš 10 igrača koji su odlično pripremljeni i koji su skloni tome da puno trče, da puno sprintaju i da se stalno priključuju napadu. Koliko god to zvučalo normalno za profesionalnog igrača, puno ih je koji nemaju takve navike, jer nikad nisu bili tako odgajani, pa ni nemaju naviku takve igre. Naravno da je većina igrača koji igraju vrhunski nogomet odlično pripremljena, ali sustav s trojicom stopera iziskuje puno više energije, trke, agresivnosti i spremnosti da se žrtvuješ za momčad”, dodao je.
“Quique Setién je preuzevši Barcelonu već u prvoj utakmici postavio tih 3-4-3, jer vidjeli smo dok je vodio Betis koliko je to sjajno izgledalo, ali u Barci je brzo morao odustati, jer igrači nisu prihvatili takav način igre. Što me nije začudilo, jer teško je igrače koji su tako dugo na velikoj sceni, koji su osvojili mnoštvo trofeja, natjerati da igraju drugačije. I ja sam preuzevši Club Brugge u startu imao otpor u svlačionici, ali nakon nekog vremena dečki su prepoznali da u tom sustavu bolje izgledaju pa smo na koncu došli do toga da su uživali u nogometu i više nisu htjeli čuti za stari sustav”, pojasnio je.
