U programu Hrvatskoga radija Radija Splita Srđan Fabijanac ugostio je predsjednika Hajduka Lukšu Jakobušića na kraju turbulentne 2021. godine, koju je obilježio dolazak Marka Livaje i drugih “pojačanja”, nekoliko katastrofalnih poraza Bijelih, smjena trenera, na kraju jeseni opet četvrto mjesto i pet bodova zaostatka za vodećima (uz utakmicu manje s Dinamom, koja će se igrati na proljeće).
Nakon dugo vremena navijačima Hajduka ostavljena je nada, želja, optimizam i vjera za proljeće i borbu za trofeje.
Na početku razgovora predsjednik Hajduka govorio je o vremenu kada je preuzeo funkciju, kao i bivšim trenerima Bori Primorcu i Paolu Tramezzaniju.
– Sve odluke koje se donose treba gledati u vremenu kada se one donose. Što se tiče trenera, Boro Primorac je apsolutno stao iza mene u svakom segmentu i bio je prijelazno rješenje. Kad je došao sportski direkor, vidjeli smo da ne ide s njim i da moramo reagirati, i reagirali smo odmah dovođenjem Paola Tramezzanija. Uopće ne mislim da je to pogreška, dapače, doveli smo ga ciljano za pet mjeseci, da samo zaustavi pad. Ako uspijemo doseći Europu, što smo planirali, to je bonus. I htjeli smo još dati šansu ako se pokaže u tih pet mjeseci da je za dugoročno rješenje (za koje se puno toga mora poklopiti), no vrlo rano smo vidjeli da to nije, izjavio je Jakobušić.
– Kad je došao kraj sezone, imenovali smo Jensa Gustafssona i stvarno smo mislili da je on dugoročno rješenje, imao je nekoliko mana, kao i svi mi, on je za kontinuitet i rad, ali nije trofejni trener i prvi je put bio izvan zemlje, što se pokazalo problematičnim i otežavajućim. Niko (sportski direktor Hajduka Mindaugas Nikoličius) je isto Skandinavac i njegova prilagodba na ovo okruženje je nevjerojatna. Mislili smo da će tako biti i s Gustafssonom, no Niko mi je rekao: ‘Da, ali mi u Litvi smo Slaveni’. Uvijek je odgovornost predsjednika, drugi puta bih pametnije. Sve to dovelo nas je do Valdasa Dambrauskasa.
“Jack-pot” je dovođenje Livaje
– Teže ga je bilo dovesti nego zadržati. Nema slučajnosti, ništa se ne događa slučajno, ali je sve stvar fokusiranosti i kad nešto želite. Treba se dosta toga poklopiti. Ja sam više za predviđanje problema, nego za rješavanje. Bitan je ‘timing’ i reagirati kako treba. Ne volim izdizanje iznad kluba, ne volim pretjerano spominjanje jedne osobe, bilo koga, uvijek je tu Hajduk. Da nije Hajduk, on ne bi došao. I da nije ove Hajdukove energije, ne bi Livaja bio Livaja, kaže predsjednik Hajduka.
– Moj zadatak i Uprave je da stvorimo okruženje u kojemu se svi dobro osjećaju, kako zaposlenici i navijači, tako i igrači. Naravno da ima veze psihologija i da li imate novaca, a Hajduk nema novaca i na što ideš? Ideš na osobnost, na ego, taštinu, nadu… Ne možeš Livaju dovesti za novce, moraš ga dovesti ili kao neko oslobođenje, pokažeš mu nešto, nešto se dogodi i onda u tom trenutku reagiraš. I ostao je tri godine s nama i najviše me veseli kad čujem da ide u prvom mjesecu. To znači da mnogima smetamo jer su to želje kako bi neki htjeli da bude, izjavio je Jakobušić.
Mnogi kažu da je za Livaju ovo idealna sredina, da je pitanje kako bi funkcionirao da mu i Vi niste dali tu neku slobodu.
– Vama se čini da on ima slobodu. Primjerice, jave mi da se vozi bez kacige, svi bi htjeli da ja kažnjavam jer kao predsjednik treba kažnjavati, ali ne vide što je osobnost. Voditi klub je vrlo složeno, i donositi odluke je vrlo složeno. Najlakše je kažnjavati, treba balansirati. Livaja je takav kakav je. vjerujte, mene bi sigurno promijenilo da mi se ovo događa, što se njemu događa ovih deset mjeseci. Njega nije promijenilo. On je potpuno ista osoba. Pa tko će ostati normalan pored svega ovoga, još u svom gradu. I to je njegova najveća vrijednost, kaže predsjednik Hajduka.
Cijeli razgovor poslušajte ovdje.
