Nova epizoda HRT-ove dokumentarne serije Junaci našeg doba, dovela je pred kamere Luku i Katu, roditelje Ivana Rakitića.
“S devet godina je spontano otišao u Basel. Na jednom turniru sam rekao treneru Basela da ću mu dovesti igrača tri puta boljeg od svega što on ima u Baselu. I odveo sam ga i ostao je u Baselu. A nešto kasnije sam Ivana i brata Dejana odveo na utakmicu u Zurich da osjete to Hrvatstvo u žilama, da osjete otkud potječu”, ispričao je njegov otac.
“Naravno da se sjećam te utakmice. To je moja prva velika utakmica na stadionu, bila su to velika očekivanja. Kada je utakmica završila bilo je to veliko slavlje i nikad neću zaboraviti to slavlje uz oca i brata”, opisuje Ivan.
2007. godine prešao je u Njemačku. Igrao je za Schalke, a već je sedam godina nastupao i za mlađe selekcije švicarske reprezentacije. Tada se našao pred teškom odlukom – čiji će dres nositi u seniorskom uzrastu.
“Švicarska nam je dala sve, ali jedna vatra je sijala u nama, to se nije govorilo, ali se znalo. U našoj katoličkoj obitelji uvijek se znalo odakle smo i Ivan je znao odakle su njegovi roditelji. No on je tu odluku trebao donijeti sam. Otišao je u sobu i rekao da će nazvati Bilića i Khuna, tada izbornika Švicarske. Kada je izašao, pitao sam ga ‘Sine, što si odlučio?’ On mi je odgovorio: ‘Odlučio sam ono što tvoje srce hoće.’ Ja mu to nikada neću zaboraviti”, rasplakao se otac Luka.
To Švicarcima nije baš dobro sjelo, krenule su prijetnje.
“Nisu to dobro prihvatili, navijači su se okupili kod nas u roku od pola sata kada je odluka objavljena na radiju”, rekao je otac.
Majka je dodala: “Ne daj Bože nikome. Najgore mi je bilo kada bi stigla Ivanova slika s crnim križem preko nje. Bilo je prijetnji, ali izdržali smo”.
“Nadam se da ljudi u Švicarskoj danas razumiju da to nije bila odluka protiv Švicarske, nego za Hrvatsku”, zaključio je Rakitić.
Ivan je četiri godine kasnije završio u španjolskoj Sevilli u kojoj je upoznao svoju ženu, osnovao obitelj i završio u Barceloni.
