Kineski bogataš i biznismen dr. Tony Xia novi je vlasnik Aston Ville, bivšeg višestrukog prvaka Engleske i prvaka Europe.
Kinez će za klub platiti oko 70 milijuna eura, a službena izjava kluba glasi:
“Aston Villa zadovoljno objavljuje kako je postignut dogovor oko prodaje 100 % dionica kluba. Randy Lerner prodao je klub grupaciji Recon čiji je vlasnik dr. Tony Xia. Kupovinu još samo mora potvrditi nogometni savez. Kada stigne ta potvrda, nova uprava će se formirati, a dr.Xia će postati predsjednik kluba. Aston Villa uskoro će objaviti i ime novog trenera za iduću sezonu. Bivši vlasnik Lerner dugo je tražio pravog kupca i smatra da je prodaja Xiu pravi put.”
Nogometni klubovi – igračke tajkuna
Nogometni klubovi u Engleskoj (i Europi) već odavno postali su igračke bogatih istočnih oligarha, raznih konglomerata, američkih biznismena i saudijskih prinčeva koji troše enormne sume novca u potrazi za isforsiranim uspjehom.
Iz godine u godinu brojke koje troši uzak krug elitnih (financijski, ne nužno i tradicijski) europskih nogometnih klubova postaju sve nestvarnije. Ugovori igrača broje se u desecima milijuna eura, transferi su se počeli opasno približavati stotinama, a financijski izvještaji većine tih klubova na kraju godine prilično su mutni i čudni. Ako ih se uopće može doznati. Jaz između elite i ostatka Europe je sve dublji, u njega su počeli upadati i neki koji su ga željeli preskočiti. Financijski-fair play kovanica je koja se sve češće upotrebljava. Ali kako je sprovesti?
Sve više se govori o dobiti, o zaradi, o trofejima, a sve manje je ljubavi i prave navijačke strasti. Polako je počela izostajati ljubav prema sportu i sve je manje važno bilo hoćete li vikendom sresti stare prijatelje na tribini ili će vaš ljubimac postići hat-trick.
To je bio veliki šok i mnogi su i danas zatečeni time, praktički nisu uspjeli prihvatiti te novotarije. Tako nogometne stadione zaobilaze sve više istinski nogometni zaljubljenici i poznavatelji, a sve više to postaje mjesto prestiža. Cijene karata u Engleskoj su toliko podignute da prosječan čovjek teško može ne samo doći do karte, već je i kupiti.
Popularizacijom interneta nogomet je postao još plodnije tlo za zaradu. Ugovori o televizijskim pravima premašuju sve moguće brojke koje su do sada postojale. Komercijalizacija je sasvim normalna stvar. Nogomet je postao isključivo biznis, uz rijetke primjere koji se tome odupiru poput Southamptona ili niželigaških klubova.
Ostaje samo pitanje: kuda ide nogomet otkada je ‘bog ovoga svijeta’ (novac) potpuno zavladao i njime?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
