Na današnji je dan 9. srpnja 2001. Goran Ivanišević osvojio je Wimbledon. Bila je to kruna uspješne karijere hrvatskog tenisača, pogotovo ako se uzme da je na dan pobjede bio 125. igrač na ATP listi.
On je 2001. godine ispisao jednu od najljepših priča u stoljetnoj povijesti Wimbledona. Naime, te godine Goran se vratio s ruba ponora, s pozivnicom, kao nepostavljeni igrač, prošao kroz brojne zapreke, preskočio Safina, Roddicka, dramu s Timom Henmanom u polufinalu te stigao do finala i Patricka Raftera. Te 2001. Ivanišević je osvojio svoj prvi i jedini Wimbledon. Doček koji je poslije toga u Splitu uslijedio ne da se riječima opisati. Godine su prohujale, sjećanje ipak ne blijede.
Goran Ivanišević je prvi puta u finalu Wimbledona igrao davne 1992. imao sve u rukama, međutim, nije izdržao, pokleknuo je u pet setova od Andre Agasija. Neki su tada teniski znalci prognozirali “ovaj će mali pet puta slaviti na londonskoj travi.” Nažalost, Goran je imao svoj Portugal devedesetih, Petea Samprasa. Da je bilo to što nije sve bi bilo drugačije, Goran bi devedesetih vladao Wimbledonom.
Ivanišević se tenisom počeo baviti na splitskim Firulama, na poticaj oca Srđana. Profesionalno se počeo baviti tenisom 1988., a značajnije uspjehe u tenisu bilježi od 1990. Na Roland Garrosu izbacio je Borisa Beckera i probio se do četvrtfinala. Na istom je turniru u paru s Čehom Kordom stigao do finala.
Pozornost međunarodne teniske javnosti na rat u Hrvatskoj skrenuo je 1991. na mnogim turnirima, nastupajući s obilježjima mlade hrvatske države, te osuđujući agresiju i tražeći pomoć.
Na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. nosio je hrvatsku zastavu na otvaranju igara, a tom je prilikom osvojio dvije medalje za svoju domovinu, što je u času nakon osamostaljenja bio ogroman motiv i poticaj.
Izvor: narod.hr
