Ivan Dodig svakako je jedan od najvećih junaka hrvatskog puta do finala Davis Cupa, koji je i u finalu, u Zagrebu, protiv Argentine, dokazao kako je u ovom trenutku najpouzdaniji hrvatski tenisač. Istinski sportski borac.
Sjajan u igri parova, u Davis Cupu, u tandemu s Marinom Čilićem, praktički nepobjediv. Zajedno s Marinom postao je ključni igrač legendarnog preokreta u Sjedinjenim Državama, kada je Hrvatska preokrenula 0:2 nakon prvog dana protiv izuzetno motiviranog domaćina i teniske velesile. I to u trenucima kad im ni veliki Goran Ivanišević nije davao puno izgleda za preokret.
Pobjeda protiv SAD-a u Portlandu, iako se radilo o četvrtfinalu, otvorila je put do finala. Francusku je Hrvatska riješila puno lakše nego što se moglo očekivati, Zadar je bio savršen domaćin, ali i uvertira za ono što se dogodilo i trenutno događa u Zagrebu. Parovi u zagrebačkoj Areni donijeli su možda i presudni bod Hrvatskoj na putu do povijesnog uspjeha. Mala, brojem stanovnika mala, Hrvatska na najboljem je putu da po drugi puta osvoji najcijenjeniji teniski trofej.
Sve što se danas događa Ivanu Dodigu, koji je fasciniran navijačkom potporom u Areni kada je zajedno s Čilićem “pregazio” velikog olimpijskog pobjednika Juana Martina del Potra i sunarodnjaka mu Mayera, najbolji je dokaz da život ponekad može biti pravedan. Tandem iz hercegovačkog Međugorja, mnogi će se s time složiti, mogao je funkcionirati i na Olimpijskim igrama u Riju, samo da su okolnosti bile drugačije, odnosno, da Marin Čilić, što je posve normalno za tenisača koji dolazi iz samog svjetskog vrha individualne ATP ljestvice, nije “zauzet” pojedinačnom karijerom. Naravno, ovo nije kritika Marinu Čiliću već jednostavna konstatacija koju je lako dokazati na puno primjera. Malo je, naime, velikih tenisača koji su ostvarili velike solo karijere a koji su isto takve rezultate imali u paru. Fizički i vremenski takav je tempo gotovo nemoguće pratiti. Teško je, pa i nemoguće, očekivati da bi jedan tenisač bio u stanju konstantno igrati polufinala i finala velikih Grand Slam turnira u paru i i singlu.
Davis Cup je nešto posve drugo, drugačija atmosfera, i zato je Dodig, u tandemu s Marinom Čilić, jedan od najvećih dragulja hrvatskog tenisa, koji i prije meča može polagati pravo na činjenicu da su favoriti u paru. Pobijediti braću Bryan na američkom tlu nikad nije lako, pobijediti Del Potra, također, pogotovo kada znamo s koliko emocija i žara veliki Argentinac igra za svoju zemlju. Hrvatska danas s pravom može se ponositi na činjenicu da ima jedan od najboljih teniskih parova svijeta.
Nakon brojnih poteškoća tijekom karijere, nakon potucanja po kolodvorima, nakon nesreća, žrtvovanja, Arena je konačno Dodigu bila nagrada za trud, nagrada koja prije ili poslije mora doći kad je zaslužite. Arena je bila ispunjenje pravde, no, do konačnog trijumfa potrebno je napraviti još jedan, ali veliki, korak.
“Ovo sam doživio prvi put u životu i vjerojatno više nikad neću. Da nije bilo ovakvih navijača, bilo bi puno teže“, rekao je, presretan sjajnom atmosferom, u Areni, nakon velike pobjede Ivan Dodig u paru s Marin Čilićem protiv Del Potra i Mayera.
Danas je 31-godišnji Dodig čovjek koji je posvećen obitelji, otac dvoje djece kome je odgoj djece i obitelj najvažniji dio njegovog života, ujedno i najteži. “Neću djecu na ništa prisiljavati, podržavati ću ih u onome što oni žele, a ne ja”, kazao je Dodig i zaključio kako mu je oduvijek bio san igrati za Hrvatsku.
Na kraju, možda nekima neće biti važno, ali je potrebno to istaknuti, Hrvatska je na krilima Međugorja došla do finala Davis Cupa i na korak do trofeja. Marin i Ivan hrvatski su sportski vitezovi ponikli u hercegovačkom kršu, odakle su krenuli da bi stigli nadomak Mont Everesta. Kad neki budu napadali, iz politikantskih razloga Hrvate iz dijaspore, Hrvate iz BiH, neka se samo prisjete ove činjenice.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
