Mario Mandžukić progovorio je o svojoj veličanstvenoj karijeri, protekloj povijesnoj godini, Juventusu i suradnji s Cristianom Ronaldom, odlasku iz hrvatske reprezentacije i drugim aktualnim temama.
“Nema utakmice u kojoj ne dajem sve od sebe. Podređen sam tome da moja momčad ostvari sve uspjehe. Ali ako bih tražio neki poseban trenutak zaslužan za aktualnu formu, možda je to povratak na mjesto centralnog napadača u Juventusu nakon Svjetskog prvenstva”, jasan je Mandžukić po pitanju svoje igre u razgovoru za Sportske novosti.
Komentirao je i Ronalda.
“S Ronaldom se odlično nadopunjujem. Tijekom utakmice često mijenjamo pozicije, on ode u sredinu, ja na krilo. Trener nam vjeruje i dopušta da sami osjetimo trenutak, sve to je dosad odlično klapalo. Ronaldo je jedan od najvećih i to svi znaju. Odlično surađujemo na terenu, dobro se slažemo izvan njega. Odmah se izvrsno uklopio u grupu, koja je u većem dijelu već četiri godine zajedno. To je snaga Juvea, ima čvrst blok i svake se godine nadograđuje kako to zahtijeva želja za iskorakom. Koliko je to strateški planirano i efikasno, vidi se po rastu De Sciglia, Rugania ili sada sjajnog Cancela. Imamo sjajnu atmosferu, homogeni smo i svaki igrač zna što mu je raditi za uspjeh momčadi”, poručio je.
Što Ronaldo misli o Modrićevom osvajanju Zlatne lopte?
“Prije svega želim reći da neću sada ja prepričavati što Ronaldo radi, misli i govori. Mi smo suigrači, postoji međusobno poštovanje i razumijevanje, a svaki iznosi svoje stavove u javnost. OK, mogu kazati da je rekao da mu je drago što je Luka osvojio Zlatnu loptu i da ga smatra odličnom osobom i igračem. Isto je tako bio pozitivan i prema uspjehu Hrvatske u Rusiji. No svi su moji suigrači iz Juvea bili sretni zbog mene i zbog vatrene medalje, kao što su, logično, bili sretni za Matuidija što je svjetski prvak”, zaključio je.
“Sretan sam sportaš i svakog se jutra budim kao sretan čovjek. To je postalo svakodnevica otkako je završeno Svjetsko prvenstvo u Rusiji. Nema dana da se u nekom razgovoru ne prisjetim neke priče, epizode, momenta ili kadra s SP-a”, kaže.
Nedostaje mu reprezentacija…
” Život u reprezentaciji, koji je najposebniji život u karijeri igrača, nedostajat će mi do kraja života. Toliko je to lijepo i uzvišeno da jednom kad osjetiš tu emociju, ona je dio tebe dok dišeš. Ali postoji i realnost života i odgovornost odluke. Prelomio sam, iako nije bilo lako, dapače, bilo je izrazito teško. No kao i više-manje sve moje strateške odluke u životu, tako je i ova bila ispravna. To mi se samo potvrđuje iz dana u dan”, zaključio je.
