Hrvatska košarkaška reprezentacija doživjela je još jedan težak udarac, moglo bi se slobodno govoriti o debaklu. Naime, naši košarkaši nisu uspjeli izboriti plasman na Svjetsko prvenstvo kroz kvalifikacije, a gubili su utakmice od kojih nisu smjeli gubiti pa čak i onda kad su igrali u gotovo punom sastavu, s NBA zvijezdama, Bogdanovićem i Šarićem, u momčadi.
Naravno, nakon novog teškog udarca za hrvatsku košarku navijači su se teško pomirili s činjenicom sa će reprezentacija po prvi puta nakon 2006. godine propustiti jedno Svjetsko prvenstvo, tim prije što zaista Hrvatska individualno ima jaku reprezentaciju. No, ima li i takvu momčad? Pokazalo se da nema i netko bi trebao napokon biti odgovoran i napokon priznati kako tako dalje ne ide.
Tko je odgovoran? Ne previše u šali moglo bi se reći svi osim predsjednika Stručnog savjeta Hrvatskog košarkaškog saveza Dina Rađa, koji na svojoj Facebook stranici objavljuje statuse koji ne nude niti jednu riječ samokritike. Reprezentacija je pod vodstvom Ivice Skelina i Dražena Anzulovića gubila utakmice od reprezentacija koje nisu bili niti danas to jesu u rangu hrvatske reprezentacije. Odgovornost izbornika je očita, no, što radi predsjednik Stručnog savjeta HKS-a? Čime se on bavi?
”Svaki rezultat je samo ogledalo rada u prošlosti. Tako da ovo sta se dogodilo nije slučajno isto ka šta nije slučajno da se to događa bas nama i tako već 20 i kusur godina. Svi zajedno tribamo konačno izvadit glave iz pijeska i počet realno gledat na stvari. Mi sa najboljim igračima odavno nismo vise vrh Europske košarke a bez njih smo još niže.
Pogledajte utakmice protiv Poljske. Oni su fizički jači i spremniji od nas. Samo je bilo pitanje kad e nas slomit. I sa najboljin igračima i bez njih. Da ne govorin o Litvi i ostalima s vrha. Sukus svega je da triba puno vise radit. U prvom redu klubovi i igraći individualno. Savez je u zadnjih par godina napravija dosta stvari za poboljšanje ali bez suradnje klubova nećemo naprid. Liga je do prije dvi godine trajala dva miseca a zaštićeno godište je iskorištavano da ti isti klinci rade manje jer mora igrat a ne da bi kroz igru napredovali. Igrači po reprezentacijama borave dva miseca godišnje a sve drugo su po klubovima. Na pripreme dolaze neadekvatno pripremljeni pa je nemoguće mijenjat navike u kratkom roku.
I da smo uspili nekin slučajen otić dalje moje bi mišljenje bilo isto. Kad san prije godinu ipo dana reka javno da tribamo krenit iz početka sa U 20 selekcijon pojačanom sa par iskusnijih javnost me dočekala na nož ka idiota. Ja samo odavno realno gledan na stanje stvari i znan da je skoro nemoguće prominit navike starih igrača nego da se triba okrenit mladjin generacijama i odgajat ih pravilnije. Ne zato šta san ja nešto posebno pametan nego zato šta san sve to prosa na svojoj kozi i znan šta me dovelo tamo di san stiga.
Samo i isključivo krvavi rad, red i disciplina te odricanje od normalnog zivota. To je jedini put naprid. I možemo Stojko i ja otić, moze doć sveti Ivan Pavao za predsjednika i trenera ali nećemo milimetar naprid ako se ne počne radit puno bolje. Svaki klinac se triba pogledat u ogledalo i reć šta oće.
Svaki klub će morat isto tako drastično unaprijedit rad. I zato apeliran na svih da ovo ne shvate kao skidanje odgovornosti je i mi u savezu uzimamo svoj dio na ledja nego kao put za izac iz svega ovog stanja. Vrime generacije 92’ je odavno prošlo ali ta generacija zna jako dobro šta je dovelo do osvajanja 10 medalja u 10 godina. Pitanje je samo ko se oce do kraja žrtvovat u krajnjem slučaju za sebe pa tek onda za klubove i reprezentaciju…”, napisao je Dino Rađa na Facebooku.
”Zrcalo rada u prošlosti”, kaže Rađa? Koliko ta prošlost dugo traje ako Rađa nije stigao jučer u HKS? Naravno, i ne samo on, i drugi bi trebali, uključujući same igrače, podijeliti svoj dio odgovornosti i s njom se suočiti. Kaže Rađa kako ni sa najboljim igračima više nismo u vrhu europske košarke?! Zašto smo onda prije dvije godine bili na korak do olimpijske medalje pod vodstvom Aleksandra Petrovića i kako je to Jasmin Repeša uspio dovesti reprezentaciju u polufinale Eurobasketa prije nekoliko godina, u toj, za Rađu crnoj, prošlosti? Glede mladih i njihove minutaže, treba li napokon priznati kako je regionalna ABA liga uništila hrvatsku košarku, prvenstveno hrvatsku ligu, hrvatsko prvenstvo, koje danas takvo kakvo je nikoga ne zanima?
