Bruno Kovačević, v.d. urednik Prvog programa HTV-a, nije Mićo Dušanović, koji je u mirovini, ali čije legendarne komentare tijekom dramatičnih mečeva iz Wimbledona, prepunih emocija, pamtimo i i danas, ali je relativno korektno odradio posao prenoseći teniske mečeve iz Wimbledona. Kovačević je ipak iskusni sportski novinar i nakon odlaska Dušanovića najbolje što je HRT u ovom trenutku mogao ponuditi Hrvatima ispred ”malih ekrana.”
Što, naravno, ne znači da nije griješio, je i to dosta. Možda ipak u ”žaru borbe” Bruno je u nekoliko navrata jednostavno promijenio imena tenisačima, rekao nekoliko bizarnih rečenica, međutim, ako to usporedimo s drugima, koji su Wimbledon pratili ove godine na početku turnira, vidi se razlika. HRT nema bolje i to je problem javne televizije.
Neki na Facebook stranici Croatian Tennis Kovačeviću spočitavaju nedostatak emocija. I to je točno. Zašto bi hrvatski komentatori morali hiniti da su neutralni kad igraju hrvatski sportaši kad to niti jedan komentator neke druge televizije ne bi bio, i nije? Prisjetimo se na koji način brazilski komentatori prate svoje sportaše…
“Tuzno je sto cemo ovakvu zavrsnicu Wimbledona za nas morati ispratiti uz komentare Brune Kovacevica.
Čast njemu, tko smo mi da mu sudimo i komentiramo posao kojim se bavi, čast njemu na dugogodišnjoj uspješnoj karijeri i visokoj funkciji koju obnaša, zasluženo ili ne, nepotrebno je danas preispitivati.
Međutim, teško je ostati imun na puno previše pogrešaka, netočni izgovori prezimena poznatih svjetskih tenisača su najmanji problem, problem su očite greške, koje, vjerujemo, 100% ostalih sportskih komentatora HRT-a ne bi napravila, i ljudi bi barem dobili točne i potrebne informacije.
Drugo, emocija, pa čovječe, razumijemo da treba biti profesionalan, ali daj bar malo energije, daj zaviči pa da ono dijete (primjera radi) pored ekrana osjeti kakav je to uspjeh koji Marin Čilić ostvaruje datog trenutka..
Srećom, po one koji su u mogućnosti imati Sport Klub i njegove vrhunske komentatore, oni će proći dobro.” stoji na Facebook stranici Croatian Tennis.
Sport Klub? Riječ je o regionalnom sportskom kanalu koji s jednako emocija prati sve sportske, pa i teniske, mečeve iz ”regije’, kako bi oni i s kojom emocijom pratili meč Čilić-Đoković?
Kad s druge strane hrvatski komentatori otvoreno navijaju, u čemu nema, niti bi smjelo biti, ništa sporno, za hrvatske sportaše ti isti koji danas spočitavaju nedostatak emocije Brunu Kovačeviću se žale po medijima, preko raznih portala… Nedavno je Aleksandar Stanković ugostio u emisiji Nedjeljom u dva Joška Jeličića, tom je prilikom otprilike rekao da bi ”pravi profesionalac novinar, komentator, trebao biti neutralan bez obzira jesu li hrvatski sportaši tog trenutka na terenu.”
Zamislite sad situaciju da je Stanković prenosio polufinale Wimbledona između Marina Čilića i Amerikanca Sama Querreyja, koje je naš tenisač dobio 6-7 (6), 6-4, 7-6 (3), 7-5 nakon dva sata i 56 minuta igre. Kakvu bi tu emociju doživjeli Hrvati koji ispred ekrana napeto prate zbivanja iz Wimbledona?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
