‘Niko Kovač nacionalist koji voli najmanje jednog Srbina’: Kako uvijek ekstremni ljevičari poput Ante Tomića govor mržnje uspiju ‘prodati’ pod satiru?

Nakon što je duže jedno vrijeme kolumnist Slobodne Dalmacije, Ante Tomić, bio opterećen Janicom Kostelić te relativiziranjem napada huligana na hrvatsku sportsku heroinu, koji se dogodio u Supetru na Braču, valjda pod utjecajem ljetnih vrućina te sezone kiselih krastavaca, a u vrijeme kad Slobodna Dalmacija nabraja sve ”pošasti” i ”katastrofe” koje vrebaju nesretne turiste na hrvatskoj obali, okrenuo se bivšem hrvatskom nogometnom izborniku Niki Kovaču.

Naravno, kao i uvijek Tomić je svoje objede na račun trenera Bayerna umotao u celofan takozvane satire. Kad je govor mržnje u pitanju, nažalost, ljevičarski ekstremisti uvijek uspiju, i to im čak i kod našeg ”razigranog pravosuđa” pali, mržnju predstaviti kao cenzuru.

Dakle, što je Tomić, kao dokazan ”ljubimac” HAVC-a, zapazio ”nacionalističkog” o Niki Kovaču, trenutno hit treneru u Njemačkoj, osvajaču dvostruke krune s Bayernom?

”Niko Kovač je, ne treba to vjerojatno naglašavati, hrvatski nacionalist. Nezaboravan je televizijski spot otprije petnaestak godina u kojemu poziva da glasamo za Hrvatsku demokratsku zajednicu i doktora Ivu Sanadera, prave ljude za koje on srdačno navija, “a i njegov brat Robert također”. Pamtimo ga i kao kapetana reprezentacije koja je kolektivno potpisala pismo potpore visokim časnicima optuženima za ratne zločine. Livnjak podrijetlom, rođen i školovan u Njemačkoj, Niko Kovač čini se kao netko tko odobrava razbijanje ćiriličnih ploča u Vukovaru ili kao netko tko bi braniteljima iz šatora poslao pečeno janje. Ovo je drugo jednom učinila njegova snaha, Robertova supruga Anica Martinović.

Pa, opet, znamo za najmanje jednog Srbina kojega Niko Kovač voli, i to čak i nije neobično kako bi možda tkogod neupućen pomislio. Svaki nacionalist ovdje, svaki desničar, domoljub, pravaš i suverenist ima nekog ujaka, tetka, strinu, prijatelja, kolegicu, Srpkinju ili Srbina kojega stvarno voli. Njihova je strina, tvrde, drugačija. Neka im je kolega Srbin, dobar je čovjek. Glasali su inače za Glasnovića i Esih, ali susjedu Milošu bi, da je nevolja, bubreg dali”, piše u svojoj kolumni Tomić.

Ako ovo nije generalizacija i ako ovo nije na tragu govora mržnje onda smo doista, kako je to nedavno lijepo rekao Tihomir Dujmović, stigli do trenutka kada treba reći ”zaustavite Zemlju, silazim.”

Primjerice, jedan od najpopularnijih Vukovaraca je Predrag Peđa Mišić, legendarni hrvatski branitelj, koji je, sasvim slučajno, Srbin. Je li on Srbin po mjeri Ante Tomića, kad već znamo da nije Srbin po mjeri Milorada Pupovca, koji očito ima jedino pravo u Hrvatskoj nekome dati ”srpski legitimitet”?

Brat Peđe Mišića borio se protiv iste one Hrvatske, istog onog grada, koju je Predrag branio, i nikad nitko u Vukovaru, gradu najvećih hrvatskih stradanja, nije govorio o nacionalnosti Peđe Mišića, no, zato je stalno potenciraju Tomić i sličnih, kojima je očito ponestalo ideja, inspiracije, pa su se uslijed ovih vrućina okrenuli prebrojavanju crvenih krvnih zrnaca. Za sada, srećom, u hrvatskoj javnosti, pa ni među hrvatskim ”nacionalistima”, ne postoji nitko relevantan, a da ”mrzi Srbe”, ili da ljude dijeli isključivo po nacionalnosti, ”etno biznis” rezerviran je za neke druge. No, zato ima jako puno onih, od gradonačelnika Vukovara, Ivana Penave, pa nadalje, koji javno progovaraju o četnicima i nekažnjenim zločinima četnika i JNA na području ponajprije Vukovara, a onda i cijele Hrvatske.

Možda Tomić misli da su svi Srbi četnici, kad već ima nekih Srba koje ”nacionalisti vole”? Ako to i misli Tomić je u krivu, većina Srba ipak nisu fašisti.  Luka Jović je sjajan nogometaš, za njegov je uspjeh ponajviše zaslužan on sam, pa onda i Niko Kovač. Zašto bivši hrvatski izbornik, pa čak i je ”nacionalist”, ne bi bio ponosan na takvog mladića?

”Prelaskom iz frankfurtskog Eintrachta u Real Madrid za sedamdeset milijuna eura, dvadesetjednogodišnji Luka Jović postao je najskuplji nogometaš s ovih prostora. Većini nas taj je novac nepojmljiv”, napisao je na početku kolumne Tomić, i to je točno, ”većini nas taj je novac nepojmljiv”, nemamo svi tu sreću pa da HAVC uskoči kad i ako zatreba. Riječ je o filmu “Ustav Republike Hrvatske”, čiji je scenarij napisao književnik Ante Tomić a redatelj mu je Rajko Grlić, koji su 2014. godine od HAVC-a dobio 4 milijunakuna i 30.000 eura od Deska Kreativna Europa. Možda se ”većina nas s ovih prostora” bavi krivim poslom, možda bi trebali u pauzi prebrojavati tko je Srbin, tko je Hrvat, tko Marsovac, a pogotovo tko je Srbin po mjeri Ante Tomića?

I za kraj, ako to do sada Tomiću nitko nije rekao, ”hrvatski generali osuđeni za ratne zločine” redom su oslobođeni, i to u Haagu, na jednom političkom sudu na kojom se teško snalaze s činjenicama.