Hoće li brazilska nogometna zvijezda, ”nasljednik Pelea”, kako mu brazilski novinari tepaju, doista napustiti Barcelonu? Postoji li doista toliko novaca, koliko bi trebalo ”servirati” u ime odštete, u nekim drugim klubovima a da to nisu Real, Barcelona, Manchester United? Odštetna klauzula Brazilca je fiksnih 22 milijuna eura, taman koliko otprilike stoji jedan Pelješki most.
Ugovor mu traje do 2021. godine, a francuski PSG spreman je iskrcati svih 200 i nešto ”malo sitno” milijuna eura. Je li doista, ili se, kao puno puta do sada, pa i ovog ljeta u slučaju Cristiana Ronalda i njegovog transfera iz Reala, radi o medijskom balonu napunjenom ljetnim senzacionalizom? Mnoge poznate nogometne zvijezde, bez obzira što žive od nogometa, čude činjenici da ni takav astronomski iznos više nije prepreka u kupovini jednog nogometaša.
Drugi se pak pitaju, kako piše portal goal.com/hr, radi li se o kršenju financijskog fair playa, koji je uveden navodno zbog napretka financijskog zdravlja europskog klupskog nogometa? Zapravo se radi o pokušaju stavljanja pod kontrolu transfera nogometaša kako bi više ostalo onima koji su ga i uveli, a uveden je prije 17 godina te je konstrukcija Michaela Platinija ne bi li se klubovi prestali prekomjerno zaduživati i time riskirali bankrot. Zapravo klubovi moraju dokazati da su sve svoje financijske obveze podmirili, ako nisu postoji mogućnost da ih se izbaci iz natjecanja. Drugim riječima, u razdoblju od tri godine klubovi smiju potrošiti samo pet milijuna eura više nego što su u tom razdoblju zaradili.
PSG to navodno može platiti, sve je ”dokazao” što je bilo potrebno. Navodno će platiti Neymarovu odštetu te mu nudi petogodišnji ugovor s godišnjom plaćom od 30 milijuna eura, plus 40 milijuna bonusa njegovom ocu i menadžeru Neymaru Santosu Senioru, piše već spomenuti goal.com/hr.
Kako navodi isti portal prema financijskom fair playu plaće igračima ne smiju prelaziti 70 posto prihoda kluba, kad je PSG u pitanju 54 posto od prihoda iz 2016. išlo je na plaće igrača. Dakle, ni uz plaću Neymara Francuzi ne bi prekršli financijski fair play.
Po pravilima FFP, plaće igračima ne smiju prelaziti 70 posto prihoda kluba. U slučaju PSG-a, 54 posto od prihoda iz 2016. išlo je na plaće igrača. Postotak udjela plaća igrača u klubu tada bi bio oko 65 posto.
Naravno, najmanje će ”Francuzi” biti ti koji će dovesti, ako će dovesti, Neymara u PSG, riječ je o basnoslovno bogatim katarskim vlasnicima kluba koji su i do sada puno ulagali u klub, dovodili igrače, zvijezde, no, u europskim uvjetima nisu došli ni blizu trofeja Lige prvaka, koja im je krajnji cilj. Real, Barcelona i Bayern prejaki su čak i za ”petro dolare”.