Novak Đoković teško je, puno teže nego što je očekivao, izborio osminu finala US Opena, a tamo će za ulazak u četvrtfinale igrati protiv Borne Goje, kojem je to najveći rezultat u karijeri i nema sumnje da će dati maksimum.
U New Yorku su i Đokovićevi roditelji Srđan i Dijana, zajedno s njegovom suprugom Jelenom. Pažnju je po običaju privukao njegov otac.
“Gledam kapu đeda svoga”, zapjevao je i digao tri prsta.
Tekst se nastavlja ispod oglasaPogledajte ovu objavu na Instagramu.
Od ranije je Đokovićev otac poznat po izjavama koje su privlačile pažnju.
Đokovićev otac o Kosovu, Hrvatima…
”Novaka na Kosovu fantastično dočekuju. Tamo je posljednji put bio davno, a dočekali su ga deseci tisuća ljudi u Mitrovici. Novak nikad nije napadao Albance, samo je pružio podršku svom narodu. Kosovo je svrha našeg postojanja na ovoj zemlji. Kosovo ima više od dvije tisuće manastira. To je naša sveta zemlja, kao što je Jeruzalem za Židove. Nemam ništa protiv Albanaca, čak im zavidim kako brane svoje nacionalne interese. Ja bih dao sve da se moj narod tako bori za srpske. Da se lični interesi uklone i da se vrate nacionalni koji su se izgubili u Srbiji”, kazao je Srđan Đoković.
”Narod i nacija moraju biti prioriteti. Jedino tako možemo pobijediti u ovom nepravednom svijetu. Nacija i narod moraju biti prvi. Bez toga ne možemo ništa. Zavidim Hrvatima i Albancima, oni se tako ponašaju, propagiraju svoju zastavu svugdje u svijetu gdje god se pojave. Koliko ima Srba u svijetu? Ne smijem ni reći koliko Srba živi u Turskoj. Zašto? Nitko o njima ne vodi računa, jesu li ovi ili oni, ali su Srbi. Zadnji je trenutak da se dozovemo pameti, jer bez toga ćemo propasti. Svi su protiv nas. Jedino zajedništvom se možemo boriti”, dodao je.
Podsjetimo, 10. lipnja 1999. završili su napadi NATO snaga na Srbiju koji su trajali 78 dana. Oni su počeli zbog srbijanskih brutalnih vojnih napada na kosovske Albance, te egzodusa stotina tisuća Albanaca koji su bili praćeni velikim pokoljima Srba nad civilima i zarobljenicima.
Napadi su završeni nakon sporazuma o povlačenju srbijanske vojske i policije sa Kosova. Zanimljivo, kao podatak jugonostalgičarima, da je srbijanska zločinačka vojska tada još uvijek 10 godina nakon raspada Jugoslavije nosila svoj službeni naziv – Vojska Jugoslavije.
To je bio posljednji rat koji su Srbi izgubili u ratovima krajem 20. stoljeća na teritoriju bivše Jugoslavije . To je ujedno i početak srbijanskog gubitka teritorija Kosova koje su okupirali u balkanskim ratovima 80 godina ranije, kao i početak samostalnosti Kosova – danas mlade i neovisne europske države.
