Dinamo je novom uvjerljivom predstavom, u uvjetima koji su bili više za snimanje horor filmova nego za igranje nogometa, svladao u 4. kolu Europske lige Spartak iz Trnave 3:1. Rezultat zapravo ne govori sve, hrvatski prvak je u prvom poluvremenu briljirao u drugom igrao taman koliko je bilo potrebno da gosti iz Slovačke pognute glave napuste maglom ”zameteni” Maksimir.
Nogometaši Dinama nakon 49 godina prezimit će u Europi. Naime, malo tko je nakon odlaska Soudanija, inače najboljeg igrača plavih zadnjih godina, vjerovao da će ova generacija, koju sjajno predvodi Nenad Bjelica s klupe, uspjeti u onome u čemu nisu uspjele ni puno, puno snažnije generacije, barem na papiru, po imenima jače.
Uspjeh Bjelice i današnjeg Dinama, nakon nove uvjerljive igre i pobjede protiv Spartaka iz Trnave, tako će ostati zlatnim slovima upisan u povijesti plavog kluba. Kad nešto čekate dugo, a posebno ako je to pola stoljeća, i kad vam se čini da je svaki trud uzaludan s obzirom i na neke bizarne europske posrtaje Modrih u prošlosti, razumljiva je reakcija i razumljiva pjesma navijača Dinama, vjernih BBB-a. Naime, BBB-i osnovani su 1986. godine, 16 godina nakon što je Dinamo posljednji puta prezimio u Europi. Drugim riječima BBB-i nisu bili ni rođeni kad je njihov klub, zagrebački klub, hrvatski klub, igrao jednu posljednju službenu, natjecateljsku utakmicu u Europi, točnije u europskim kupovima. Jer i Hrvatska, a onda i hrvatska liga, je Europa, uvijek je to bila, bez obzira na sav trud onih koji i dalje sanjaju čvrsti, ”bratski” zagrljaj s državama nastalim raspadom Jugoslavije. Drugim riječima, i BBB-i su čekali, dugo, jako dugo, 32 godine i dočekali… Na pravi način su počeli sa slavljem, pjesmom koja je odjekivala u gustoj zagrebačkoj magli, probijala se i probila kroz noć. Fenomenalna atmosfera na Maksimiru.
Podsjetimo, hrvatski prvak je do povijesne pobjede, povijesnog podviga, došao potpuno zasluženo. Sve baš sve, što je Dinamo ove sezone napravio u Europi, kad je pobjedama protiv bogatog Fenerbahčea, slavnog Anderlechta, dva puta Spartaka, ispisivao povijest bilo je zasluženo, bez prigovora. Dinamo je svih 360 europskih minuta izgledao kao momčad Nenada Bjelice, kao momčad, a to onda znači koja zna što hoće i kako to ostvariti. Ovo večeras, naravno, nije samo uspjeh Dinama, iako je vjerojatno najviše to, ovo je uspjeh hrvatskog nogometa, koji je ove godine najljepšim rukopisom ispisao odu Hrvatskoj, hrvatskom nogometu, hrvatskom sportu.
Svjetsko prvenstvo, srebro Vatrenih, Dinamov pobjednički jesenski pohod, a još nije kraj. Do Božića preostalo je više od mjesec dana. Tko je idući na redu? Možda Španjolci u Ligi nacija, i opet na Maksimiru?
U Maksimiru je, naravno, bilo, i u to nitko ne sumnja, posljednjih pola stoljeća puno, puno boljih igrača, barem onih čija imena zvuče jače, od onih koji trenutno nose Dinamov dres, no, nisu uspjeli ostvariti podvig koji su sanjale generacije navijača, zbog čega su mnogi bili frustrirani sad već desetljećima. Generacija koju je s klupe vodio, i koju će i na proljeće voditi, Nenad Bjelica dugo, dugo će se pamtiti, kao i ovaj povijesni 8. studeni, večer obavijena maglom na Maksimiru.
Previše patetike? Zaslužili su, pola stoljeća je prošlo!
