Polaganjem vijenaca, obitelji, Hrvatskog košarkaškog saveza, KK Cibone i Grada Zagreba na groblju Mirogoj u četvrtak je obilježena 25. obljetnica smrti jednog od najboljih hrvatskih sportaša svih vremena Dražena Petrovića, koji je na današnji dan, 7. lipnja 1993. godine poginuo u 29. godini u prometnoj nesreći na autocesti pored njemačkog Ingolstadta.
Svoju posljednju utakmicu Dražen je odigrao protiv Slovenije u kvalifikacijama za EP u Wroclavu. Bilo je to 5. lipnja 1993. godine. Hrvatska reprezentacija iz Poljske se vraćala zrakoplovom, no Dražen je na put krenuo automobilom s djevojkom njemačkom manekenkom Clarom Szalatzy koja je bila za upravljačem. Nažalost, bila je to njegova posljednja vožnja.
Odlaskom Dražena otišla je i najljepša epizoda hrvatske košarke koja se do današnjih dana nije oporavila. Dražen je bio jedan od onih koji se rađaju jednom u stotinu godina. Oduševljavao je svojim igrama, ali i odnosom prema sportu. Jednostavan, pomalo samozatajan i skroman za popularnost kakvu je uživao. Živio je za košarku i za sport. Bio je i ostao istinska legenda, nadahnuće generacijama i simbol hrvatskoga sporta.
Imao je 13 godina kada je prvi put stao na parket male dvorane na Baldekinu. Šibenka je još igrala u drugoj ligi. No dvije godine kasnije Zoran Slavinić ga je gurnuo u prvu momčad. Imao je 15 godina i svijet pred sobom. Nastup za reprezentaciju na Olimpijskim igrama 1984. godine, gdje je tadašnja Jugoslavija osvojila broncu, značio je i kraj njegove šibenske karijere. Iste godine seli u redove Cibone i sa “Vukovima” osvaja dva naslova europskog prvaka. Nakon četiri zagrebačke godine seli u Real Madrid u čijem dresu je već u prvoj sezoni osvojio naslov španjolskog prvaka, španjolski kup i titulu europskog prvaka. U finalnom susretu protiv Snaidera Caserte postigao je čak 62 koša.
Nakon Šibenika, Zagreba i Madrida, Draženu je Europa postala premala i s titulom najboljeg europskog košarkaša preselio je u NBA ligu u redove Portlanda. Tamo se našao u situaciji u kojoj nikada nije bio. Grijao je klupu uz mizernu minutažu. Izdržao je dvije sezone, a potom je otišao u New Jersey Netse gdje je pokazao svu raskoš svog talenta. U dresu Netsa se profilirao u jednog od vodećih šutera NBA lige. Uslijedio je i najveći uspjeh hrvatske košarke – srebro na OI u Barceloni i nezaboravno finale protiv jedinog pravog “Dream teama”. Draženov američki uzlet i divljenje samih Amerikanaca njegovom igrom prekinula je stravična prometna nesreća.
Dražen je dobio svoj Dom košarke i muzej u Zagrebu, a veliko priznanje stiglo je i iz NBA kada je uvršten u ‘Kuću slavnih’. Njegov dres s brojem 3 umirovljen je u dvorani Netsa. Hrvatski Olimpijski Odbor je 1995. godine poklonio Olimpijskom muzeju u Lausanni spomenik Draženu Petroviću. Rad kipara Vaska Lipovca postavljen je u parku ispred Olimpijskog muzeja. Nagradu koja nosi njegovo ime HOO je ustanovio 2006. godine, a namijenjena je mladim sportašima, sportašicama, te muškim i ženskim ekipama za izvanredne sportske rezultate i sportski razvoj.
Povodom 25. obljetnice smrti velikog košarkaša u Muzejsko-memorijalnom centru Dražen Petrović danas je otvorena izložba o sva tRi njegova nastupa na olimpijskim igrama na kojima je osvojio dvije srebrne i jednu brončanu medalju, a ulaz za posjetitelje je slobodan.
