Košarkaši Portorika dohvatili su posljednju vizu za nastup na svjetskom prvenstvu koje će se od 31. kolovoza do 15. rujna održati u Kini i na kojem nažalost, neće biti hrvatske reprezentacije.
Hrvatska već neko vrijeme nije u vrhu svjetske košarkaške scene. Petar Skansi vodio je hrvatsku do najvećeg sportskog uspjeha u ratnoj Hrvatskoj, olimpijskog srebra košarkaša iz Barcelone, kasnije pomoćnik ministra Željka Jovanovića (SDP), a sada progovara o problemu hrvatske košarke
“Razloga ima i organizacijsko-političkih i tehničkih. Ustroj koji vlada u svijetu košarke je apsurdan s obzirom na to da se košarka događa između tri pola, između NBA lige, Uleba i Fibe. I dok u nogometnom svijetu Fifa i Uefa ništa ne ispuštaju iz svojih ruku, Fiba je iz svojih ruku sve ispustila i dozvolila da se organiziraju natjecanja na privatno-menadžerskim osnovama i gdje su sva pravila nevažna osim dotoka novca. Košarka je potpuno u rukama ljudi koji rezoniraju poduzetnički no jedna Fiba ne smije dozvoliti da jedan menadžer poput Ražnatovića drži pola Europe, da njegovi igrači igraju za svoje reprezentacije kada on misli da je to korisno. A čovjek ima klub koji igra ABA ligu za koji igraju igrači koje taj čas ne može plasirati. Pa dobro, je li to moguće!?”, rekao je za Večernji list.
“Stalno sam se pitao da li je moguće da mi imamo pravilo da netko tko se besplatno školuje čim diplomira može ići van gdje ga je volja. Pa gdje je tu ekonomska logika? No, isto tako moramo se zapitati što smo mi kao država učinili da ti mladi ljudi dobiju posao, da mogu zasnovati obitelj, da imaju primanja s kojima neće razmišljati o odlasku. A sve vam se to preslikava i na sport”, dodao je.
Na pitanje je li moguće da su klubovi u 70-tim imali bolje uvjete no što ih imaju danas, kaže:
“Tih 70-tih u bivšoj SFRJ došlo je do ekonomskog procvata jedne zemlje koja je četvrt stoljeća prije izašla iz rata. Ta je zemlja bila lider jednog dijela svijeta koji su se zvali Nesvrstani pa je mogla prodavati brodove, graditi po cijelom svijetu i slično. Nažalost, četvrt stoljeća nakon našeg domovinskog rata do tog procvata nije došlo, a sport ne može biti izoliran od takvih društvenih zbivanja. Zapravo, opća situacija u državi najbrže se reflektira na sport. Ja sam se puno puta pitao zašto su svi drugi u stanju protestirati, kao kulturnjaci, radnici u škveru, a sportaše se nikad ne čuje. Njima je skraćen vijek trajanja i oni ne žele raditi gužvu oko svojih problema. Čak i kada otkažu reprezentaciju, učinit će to potiho, nikad neće glasno reći vladajućima “dajte nam bolje uvjete”, istaknuo je.
