Olimpijske igre su natjecanja između športaša u pojedinačnim i ekipnim disciplinama. U ekipnim disciplinama svaka država, sudionica Igara, smije poslati samo jednu ekipu. Olimpijske igre okupljaju športaše koje su imenovali njihovi nacionalni olimpijski odbori, a čije je prijave prihvatio Međunarodni olimpijski odbor. Športaši, ma kako poznati i kvalitetni bili, za razliku od natjecanja na nekoliko početnih Olimpijskih igara, ne mogu se samoinicijativno i sami prijavljivati za sudjelovanje na Igrama jer bi očito broj, na taj način, prijavljenih športaša bio nepodnošljivo velik.
Kronologija olimpijskih igara Berlin, 1916.
Šeste olimpijske igre trebale su se 1916. godine održati u Berlinu ali zbog Prvog svjetskog rata nisu održane.
Gradovi kandidati za organizaciju Igara VI. olimpijade modernog doba bili su još Budimpešta i Aleksandrija, a Međunarodni olimpijski odbor (MOO) je domaćinstvo povjerio Berlinu.
Godine 1914. je sjedište MOO-a premješteno iz Pariza u švicarsku Lausanneu gdje je i danas.
Kronologija olimpijskih igara Antwerpen, 1920.
– broj sudionika: 2626 (65 žena i 2561 muškaraca)
– broj zemalja sudionica: 29
– broj sportova: 22
– broj disciplina: 154
– Igre je otvorio: kralj Albert
– olimpijski plamen: nije bilo službene svečanosti
– olimpijska prisega sportaša: vaterpolist i mačevalac Victor Boin
– olimpijska prisega sudaca: nije bilo službene prisege
– gradovi protukandidati: Amsterdam i Lyon koji je povukao kandidaturu prije glasanja
– prvo pojavljivanje olimpijske zastave s pet krugova što simboliziraju povezanost pet kontinenata.
Prvi nastup Hrvata na Olimpijskim igrama poslije Prvog svjetskog rata bio je u nogometnoj reprezentaciji Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Od 11 nogometaša koji su nastupili u susretu protiv Čehoslovačke, čak devetorica su bila iz zagrebačkih klubova: kapetan Artur Dubravčić i Slavin Cindrić iz “Concordie”, Dragutin Vrđuka, Jaroslav Šifer, Dragutin Vragović, Rudolf Rupec, Emil Perška i Ivan Granetz iz “Građanskog” i Vjekoslav Župančić iz HAŠK-a. Uz njih su igrali još i Jovan Ružić iz Beograda te Stane Tavčar iz Slovenije. Reprezentacija Kraljevine SHS u prvom susretu turnira sastala se s najvećim favoritom Čehoslovačkom i izgubila s 0:7.
Brojem osvojenih zlatnih medalja istaknuo se talijanski mačevalac Nedo Nadi, kojeg se i danas smatra najsvestranijim mačevaocem svih vremena. Zlatno odličje uručio mu je belgijski kralj Albert I. Svoje prvo zlato osvojio je na igrama u Stockholmu, kad mu je bilo 18 godina. Osam godina kasnije bio je zlatni pojedinačno u floretu i sablji, te u momčadskoj konkurenciji u floretu, maču i sablji. Kao sudionik Prvog svjetskog rata odlikovan je za hrabrost.
Igre u Antwerpenu označile su početak dominacije još jednog finskog dugoprugaša, legendarnog Paave Nurmija. Osvojio je zlato na 10.000 m i momčadskom krosu te srebro na 5.000 metara. Njegova dominacija pokazala se u pravom svjetlu četiri godine kasnije u Parizu.
Kronologija olimpijskih igara Pariz, 1924.
– broj sudionika: 3089 (135 žena i 2954 muškaraca)
– broj zemalja sudionica: 44
– broj sportova: 17
– broj disciplina: 126
– Igre je otvorio: predsjednik Gaston Doumergue
– olimpijski plamen: nije bilo službene svečanosti
– olimpijska prisega sportaša: atletičar Georges André
– olimpijska prisega sudaca: nije bilo službene prisege
– gradovi protukandidati: Amsterdam, Barcelona, Los Angeles, Prag i Rim
– prvi puta izrađen amblem Igara
Pariz je u nepunih 30 godina postao drugi put domaćinom olimpijskim igrama na kojima je ispravio propuste i nedostatnu organizaciju drugih igara 1900. godine. Bio je to dokaz i potvrda da je ideja prihvaćena kao institucija koja će iz godine u godinu biti sve moćnija. Koliko je tomu dato značenje govori podatak da su iste godine prihvaćene i održane prve zimske olimpijske igre u Chamonixu.
Osmerac zadarskog Veslačkog kluba “Diadora”, koji se na ovim Igrama natjecao za Italiju, zauzeo je treće mjesto. U posadi osmerca bilo je šest Hrvata: braća Ante, Frano i Šimun Katalinić te Petar Ivanov, Bruno Sorić i Viktor Ljubić.
Od Hrvata nastupili su još atletičari: Veljko Narančić, koji je zauzeo 12. mjesto u bacanju kugle (13,21 m) i osmo u bacanju diska (37,35 m); te desetobojci Peroslav Ferković koji je bio 18. i Đuro Gašpar koji je odustao zbog ozljede.
Biciklist Đuka Dukanović bio je 35., a Koloman Sović 41. u cestovnoj utrci na 188 km.
Nogometna reprezentacija Kraljevine SHS izgubila je utakmicu s Urugvajem sa 0:7. U toj momčadi, koja je igrala u sastavu: Dragutin Babić, Eugen Dasović, Ivan Marjanović, Dušan Petković, Emil Perška, Eugen Plazzeriano, Janko Rodin, Rudolf Rupec, Vladimir Vinek, Stjepan Vrbančić i Dragutin Vrđuka samo Dušan Petković nije bio Hrvat.
U Parizu je Paavo Nurmi nanizao pet zlatnih odličja. “Berbu” je počeo u utrci na na 1500 m. Trčao je sa štopericom u ruci da ujednači tempo. Samo dva sata nakon toga slavio je na 5000 metara. Treće pojedinačno zlato osvojio je u krosu (10 km), i to po nevjerojatnoj vrućini. Ostala dva zlata “pala” su u momčadskoj konkurenciji – u krosu i utrci na 3000 m. Vjerojatno bi osvojio zlato i u utrci na 10.000 metara, ali ga finsko izaslanstvo nije za nju prijavilo. Nurmi je zbog toga bio toliko bijesan da se vratio u Finsku i postavio novi svjetski rekord na 10.000 m, koji je trajao punih 13 godina.
Američki plivač Johnny Weissmuller osvojio je u istom danu (20. srpnja 1924.) dvije zlatne i jednu brončanu medalju. Poslije se proslavio u Hollywoodu glumeći lik Tarzana u 12 filmova.
Kronologija olimpijskih igara Amsterdam, 1928.
– broj sudionika: 2883 (277 žena i 2606 muškaraca)
– broj zemalja sudionica: 46
– broj sportova: 14
– broj disciplina: 109
– Igre je otvorio: Prince Hendrik
– olimpijski plamen: plamen upaljen na stadionu gorio je tijekom održavanja Igara
– olimpijska prisega sportaša: nogometaš Henri Denis
– olimpijska prisega sudaca: nije bilo službene prisege
– gradovi protukandidati: Los Angeles
– prvi put žene su se natjecale u gimnastici i atletici.
U Amsterdamu je u čast Olimpijskih igara prvi puta gorio olimpijski plamen. Za Pierrea de Coubertina vatra je bila simbol olimpijske ideje i povezanosti antičkih i modernih olimpijskih igara. Od OI u Amsterdamu u Olimpijski protokol je uvedene odredba da na ceremonijalu otvaranja prva u mimohodu uvijek bude Grčka, kao kolijevka Igara, a domaćini se predstavljaju posljednji.
Od Hrvata, atletičar Franjo-Luka Predanić je ispao u prednatjecanju na 1500 metara.
U biciklizmu je Stjepan Ljubić na 170 km bio 48., a Antun Banek 60.
Nogometna reprezentacija tadašnje Kraljevine SHS izgubila je susret s Portugalom sa 1:2. Igrala je u sastavu: Ivica Bek, Ante Bonačić, Slavin Cindrić, Ljubiša Đorđević, Franjo Giller, Milutin Ivković, Marijan Marjanović, Milorad Mitrović, Danko Premrl, Kuzman Sotirović, Geza Šifliš. Hrvati u toj momčadi bili su Bonačić, Cindrić, Giller, Premrl i Šifliš, a u pričuvi još bili Benčić i Mihelčić. Ante Bonačić – Tonči, igrač “Hajduka”, ostat će u analima zabilježen kao prvi nogometaš s ovih prostora koji je na olimpijskim igrama postigao zgoditak.
Paavo Nurmi bio je junak Igara i u Amsterdamu. U utrci na 5000 m izgubio je od sunarodnjaka Villi Ritole, ali mu je Nurmi uzvratio na 10.000 m. Drugo srebro na amesterdamskim Igrama osvojio je utrci na 3000 m zapreke.
Na trima igrama Nurmi je osvojio čak devet zlatnih medalja. Kad se uzme u obzir da je to učinio u disciplinama koje od atletičara zahtijevaju golemu izdržljivost, njegovo dostignuće čini se još većim.
Kronologija olimpijskih igara Los Angeles, 1932.
– broj sudionika: 1332 (126 žena i 1206 muškaraca)
– broj zemalja sudionica: 37
– broj sportova: 14
– broj disciplina: 117
– Igre je otvorio: američki potpredsjednik Charles Curtis
– olimpijski plamen: olimpijski plamen upaljen bez službene svečanosti
– olimpijska prisega sportaša: mačevalac George Calnan
– olimpijska prisega sudaca: nije bilo službene prisege
– gradovi protukandidati: nije bilo protukandidata
– Igre u Los Angelesu prvi put su trajale 16 dana i od tada traju od 15 do 18 dana
– svečenosti otvorenja Igara bilo je prisutno 100.000 gledatelja
– nogomet je izbačen iz programa Igara
– oboreno ili izjednačeno 18 svjetskih rekorda
– izgrađeno je olimpijsko selo za sportaše, a sportašice su boravile u hotelu
– medalje su prvi put dodijeljene sportašima na pobjedničkom postolju
– na jarbol se prvi put dizala zastava države iz koje je bio pobjednik
– službeno je uvedeno automatsko mjerenje i foto-finiš kamera na trkačkim natjecanjima
Jedini predstavnik tadašnje Jugoslavije bio je Hrvat Veljko Narančić, član HŠK “Concordia”, koji je u Los Angeles otputovao o svom trošku jer mu Jugoslavenski olimpijski komitet (JOK) nije htio platiti put. Narančić je u Los Angelesu zauzeo 17. mjesto u bacanju diska. Bile su to njegove druge Olimpijske igre – u Parizu je godine 1924. zauzeo 12. mjesto u bacanju kugle i osmo u bacanju diska, a olimpijsku karijeru završio je u Berlinu godine 1936.
Zvijezda Igara bila je 18-godišnja Amerikanka Mildred Didrikson, jedna od najsvestranijih sportašica svih vremena. Još kao učenica ostvarila je svjetski rekord u bacanju kugle. Na američkom atletskom prvenstvu, održanom uoči Igara, natjecala se u čak osam disciplina, a slavila u pet. No, prema pravila MOO-a, na olimpijskim igrama mogla se je natjecati samo u tri discipline. Pobijedila je na 80 m prepone, u bacanju koplja. U skoku u vis pobjednički skok joj je poništen jer je, navodno, bio nepravilno izveden, pa joj je pripalo srebro.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
