Najbolji igrač Dinama protekle sezone Marko Pjaca napustio je Maksimir, a Dinamu u miraz ostavio preko dvadeset milijuna eura.
Bez dvojbe, odličan je to posao za Dinamo. Međutim, je li on rezultat sposobnosti aktualnog vodstva u Maksimiru ili se sve dogodilo slučajno, po inerciji? Naravno, u velikom biznisu nema slučajnosti, ako se nešto mora priznati Zdravku Mamiću onda mu se mora priznati činjenica da je sposoban menadžer koji je u zadnjih desetak godina u najveće europske klubove transferirao veliki broj igrača. Mnogi od njih postali su standardni reprezentativci i standardni igrači najvećih europskih klubova.
Nije teško prodati Marka Pjacu s obzirom kako je iz zrakoplova vidljivo da se radi o vrhunskom talentu koji je na Europskom prvenstvu protiv Španjolske, kao i onih desetak minuta protiv Portugala, pokazao sjajno nogometno znanje, suvremeni nogomet, umijeće je bilo prodati Alena Halilovića Barceloni za više nego pristojnu sumu i to u trenutku kada Halilović zapravo nije odigrao niti jednu ozbiljniju utakmicu za Dinamo i reprezentaciju. Dakle, da zaključimo, Zdravko Mamić jest sposoban menadžer, kakav je profesionalnom nogometu potreban. Metode? E to je neka druga tema i uopće ne bi trebala biti dio sportskih rasprava već onih koji se bave eventualno spornim metodama i načinom zarade.
Činjenica je da nogometaši iz Hajduka odlaze uglavnom u treći ešalon europskog nogometa, dok je Dinamu otvoren put prema Santiago Berbnabeuu i Nou Campu, o talijanskoj ligi da ne govorimo. Neki će reći da transferu igrača pridonose i nastupi za reprezentaciju? Naravno, no, Pjaca, Rog i mnogi drugi svoj su poziv u nacionalnu vrstu opravdali, a to je ipak najvažnije. Tko danas, kada mnogo njih kritiziraju izbornika zato što ga nije ranije protiv Portugala uveo u igru, može reći da Pjaca nije zaslužio poziv u reprezentaciju i odlazak na Europsko prvenstvo?
Spomenuli smo činjenicu da je Marko Pjaca najskuplji igrač Dinama i najskuplji igrač koji je ikada otišao iz Prve HNL? Dakle, Pjaca je drugi igrač Dinama na kojem bi maksimirski klub trebao zaraditi preko dvadeset milijuna eura. Puno je to, jako puno, u hrvatskim prilikama, kap u moru u europskim razmjerima ako usporedimo transfere igrača iz Reala ili Barcelone. No, ipak, Dinamo, da budemo skromni, sasvim pristojno živi, zašto se to ne osjeti na rezultatu kada su europski kupovi u pitanju, zašto Dinamo ne može već desetljećima preskočiti zimu i dočekati proljeće u Europi, makar to bilo u Europskoj ligi?
Dinamo je u posljednjih deset godina deveti klub po profitu na svijetu, a peti u Europi, to je podatak koji je zaista fascinantan u trenutku dok Hrvatska ne može izvesti čak ni ono čega ima, ili bi trebala imati, u izobilju, ekoloških poljoprivrednih proizvoda. Naravno, ne može se uspoređivati poljoprivreda i nogomet, usporedba je možda bedasta, ali je ipak neka ilustracija onoga što se u Hrvatskoj događa, što se kupuje i što se prodaje. Govori nam ponešto i o sustavu vrijednost i pokazuje nam, ako ništa drugo, zašto smo još miljama daleko od države kakvu želimo jednog dana.
Naposljetku, Dinamo će, ovo ljeto ili već na zimu, sasvim svejedno, i od prodaje Marka Roga zaraditi petnaestak milijuna eura, dok će na eventualna pojačanja potrošiti pet do sedam milijuna. Ostalo se navodno potroši na održavanje “čitavog pogona” s obzirom kako od prodaje ulaznica klub poput Dinama, koji ima prosjek gledatelja po utakmici jedva nekoliko tisuća, ne može opstati. Naravno, nešto se zaradi i od marketinga, što bi trebalo biti dovoljno za održavanje hladnog pogona, nešto pak kapne i od ulaska u Ligu prvaka, no, to je već neka druga tema.
Pitanje za raspravu je svakako tvrdnja Dinamovih čelnika koji duže vrijeme govore kako je Dinamo jedan financijski stabilan i uređen klub, skoro pa “pun kao brod.”
Tekst se nastavlja ispod oglasa
