Bivši hrvatski nogometni reprezentativac, bivši izbornik hrvatske nogometne reprezentacije do 19 godina i današnji predsjednik NK Rudeš Josip Šimunić u razgovoru za Narod.hr progovorio je o svojim planovima. Što s klubom na čijem je čelu, što sa svojim životom. Neizostavna tema bile su nam i vjera, kao domoljublje.
Narod.hr: Predsjednik ste NK Rudeš manje od godinu dana. Iako se prošle godine sjajno vratio u prvu ligu, čini se kako će ove godine Rudeš ponovno u drugu ligu. No, ne može se reći kako momčad nije pokazala potencijal. U zadnjih nekoliko utakmica imate pobjedu protiv Gorice, u utakmici protiv Dinama, iako su Modri pobijedili 3:0, namučili ste ih prvo poluvrijeme. Namučili su i Hajduk, kao i Rijeku u Kupu. Dakle, tri najjače momčadi. Spomenuli ste jednom da se ‘klub vodi kao obitelj’. Kako gledate na svoju momčad i kakvi su planovi za iduću sezonu? Vratiti se u prvu ligu i zadržati se tamo?
Šimunić: Zasluženo smo se vratili u prvu ligu. Imali smo dosta novih igrača na početku sezone, novog trenera i viziju. Dobro smo krenuli, pokazali potencijal. Ali nekad u životu, pa i u nogometu ne ide. U nogometu se mora provocirati sreća. To znači kako uvijek moraš biti na maksimumu, pa i iznad njega, dati sve od sebe i onda ćeš imati sportsku sreću. Nismo uspjeli to pokazati i na kraju smo tu gdje jesmo, imamo 7 bodova, a to je premalo,.
Međutim, moram spomenuti da smo sve utakmice igrali u gostima. Uvjeren sam da bi bilo drugačije kad bi igrali na Rudešu.
> Svjedočanstvo Josipa Šimunića: Bog mi je dao kćer, On ju je i uzeo
Iduće sezone plan je da se stabiliziramo i kroz godinu, dvije se vratimo u prvu ligu i igramo na svom stadionu. Dosta smo radili na stadionu kako bi mogli igrati na njemu kad se vratimo u prvu ligu.
To ćemo dalje raditi, investirati i onda ćemo imati, nadam se, uvjete za igranje u prvu ligu. Renovirali smo tribinu, imamo teretanu, saunu, nove svlačionice, press sobu, VAR sobu.
Narod.hr: Bili ste izbornik mlade reprezentacije Hrvatske do 19 godina, imate li kakvih trenerskih ili izborničkih ambicija? Kakvi su planovi za budućnost?
Šimunić: Volio bih biti trener, ali imam malu djecu od sedam, četiri i tri godine. Želim biti što više sa svojom djecom. Djeca rastu i to je vrijeme koje se ne može vratiti. Kad budu veća onda bi volio okušati se u trenerskim vodama.
Narod.hr: 2013. godine na Marakani Hrvatska je igrala u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u nogometu protiv Srbije. Pamti se vaš start nad Miralemom Sulejmanijem. Je li bilo u žaru borbe ili, kako neki pokušavaju imputirati, namjerno?
Šimunić: Nije bilo namjerno, ali nekad u nogometu moraš napraviti ono što je najbolje za tvoju momčad u tom trenutku. Onaj tko napravo sve što može za svoju momčad, taj nikad ne griješi. Ja sam, nažalost, zakasnio na tu jednu loptu i jednostavno ga morao rušiti. To je bilo u najboljem interesu moje momčadi. Neki misle da je to jer su igrale Hrvatska i Srbija, ali da je bila i bilo koja druga momčad napravio bi isto. Da sam stao malo bliže ne bi došlo do toga, mislio sam da mogu stići loptu, ali kad sam vidio da ne mogu morao sam napraviti taj tehnički faul.
Narod.hr: Hrvatska nogometna reprezentacija u lipnju igra na Europskom nogometnom prvenstvu u Njemačkoj. Kakva su vaša očekivanja?
Šimunić: Mislim da smo dokazali kako uvijek možemo daleko otići. Otkad je izbornik Zlatko Dalić došao ti su momci napravili čudo. Napravili su fantastičan rezultat. Mi smo Hrvatska i tako se moramo i postaviti. Imamo jako tešku grupu. Španjolska i Italija su odlične, a Albanija je jako jako nezgodna.
Uvjeren sam da možemo proći grupu, a kad dođemo u nokaut fazu, na ispadanje, tko god da igra protiv Hrvatske neće mu biti jednostavno.
Narod.hr: Mnogima je vidljiva sličnost između vas i izbornika Zlatka Dalića – domoljublje, vjera… čak i ako vas zbog toga napadaju. Nedavno ste svjedočili o obiteljskoj tragediji u kojoj ste ostali bez kćeri. Koliko vam je tada pomogla vjera i koliko vam inače vjera pomaže u životu?
Šimunić: Vjernik sam, tako sam odgojen i to mi daje smjer u životu. Potrebno je pomagati drugima kako bi svima sutra bilo bolje. Nažalost, događaju se tragedije poput ove moje obitelji, ali vjera je meni i mojoj obitelji dala snagu da idemo dalje. Vjera nam daje snagu da možemo ići dalje. Da nisam vjernik ne bi znao što bi i kako bi.
Kad bi svi živjeli svoju vjeru bilo bi nam bolje i ljepše na ovom svijetu.
Narod.hr: Zbog jednog oblika iskazivanja domoljublja, pozdrava ‘Za dom spremni’, dugo ste bili napadani. Vi i vaša obitelj istrpjeli ste puno toga. To vas je koštalo i odlaska na Svjetsko prvenstvo u Brazilu. Kad danas pogledate sve što ste prošli, biste li svejedno napravili isto?
Šimunić: Kad god se vratim u tu 2013. godinu i govorim o tome uvijek se vade riječi iz konteksta. Ne bi ništa promijenio jer moja namjera nije bila loša. Želio sam izraziti svoju volju, želju i ljubav prema domovini.
Mi kao društvo moramo izaći izvan svojih okvira i imati više razumijevanja za druge koji ne misle kao mi. Moramo imati razumijevanja i poštovanja prema drugima. Mislim da je to važan korak, kojim bi mi kao društvo napredovali.
