Bivši hrvatski izbornik, trofejni hrvatski trener, Miroslav Ćiro Blažević, svojom potporom SDSS-u Milorada Pupovca na izborima za Europski parlament postao je medijska zvijezda u Srbiji. RTS ga svrstava u ”regionalne” junake. Posebno ga slave mediji koji su dobrim dijelom pod kontrolom bivšeg Šešeljevog šegrta, aktualnog predsjednika Srbije, Aleksanda Vučića. S druge strane hrvatski mediji, u većini skloni vladajućoj koaliciji, čije član i SDSS, stranka koju je devedesetih osnovao ratni zločinac, Goran Hadžić, sve su uglavnom namjerno sveli na ”podršku Ćire Srbima.”
Kad tako pojednostavite stvari teško se tome argumentima suprotstaviti, jer, zaboga, zašto se u Hrvatskoj politikom ne bi smjeli baviti Srbi, kao i ostali pripadnici bilo koje nacionalne manjine?
Naravno, stvari nisu ni blizu tako jednostavne, Ćiro, naime, nije podržao Srbe već Milorada Pupovca, čija stranka na izborima osvaja minimalan broj glasova, no, zato maksimalno presudno utječe na ukupno hrvatsku politiku. Kad smo kod podrške Srbima u kampanji za europske izbore zar primjerice Predrag Mišić, inače heroj obrane Vukovara, nije Srbin? U čemu je to ”veći Srbin” Milorad Pupovac od Predraga Mišića, osim što je nedvojbeno daleko bogatiji?
Veliki dio hrvatske javnosti nije sa zgražanjem reagirao na sudjelovanje Ćire Blaževića u spotu SDSS-a zato što je legendarni trener podržao Srbe, kako dio režimskih medija želi podvaliti hrvatskim građanima, već zato što je podržao politiku čovjeka koji javno tvrdi da je oslobođenje zemlje od srpske okupacije akcijom Oluja zapravo bilo etničko čišćenje.
Kako podržati tvrdnje Pupovca i njegovih ekstremista glede Oluje a ne izazvati negativne reakcije u javnosti? Ako podržavate Pupovca i izbornoj kampanji onda podržavate i Pupovčevu politiku.
Drugim riječima, ovdje se ne radi, niti je je bilo kome sporna ”nacionalna pripadnost” Milorada Pupovca, o Srbima već se prije svega radi o politici Vlade Andreja Plenkovića te sadašnjeg HDZ-a koji šuti ili čak odobrava Pupovčeve klevete i Pupovčev povijesni revizionizam koji se odnosi na Domovinski rat i činjenicu da je na Hrvatsku početkom devedesetih uz brojne zločine, genocid u Vukovaru, izvršena velikosrpska agresija. Zaključno, problem nije u činjenici da je Pupovac Srbin, koji je uvijek pri vlasti ili na vlasti,već činjenica da je politika koju provodi SDSS revizionistička, huškačka, na tragu politike kakva je danas na vlasti u Srbiji.
Ćiro je jednom rečenicom zapravo sve rekao, neki bi dodali i otkrio pozadinu cijele priče: ‘‘Bio sam tuđmanovac, a danas sam plenkovićevac do srži…” Jasno je kako bi predsjednik Franjo Tuđman reagirao na huškačke tvrdnje i Pupovčev govor mržnje glede Oluje, no, nažalost, jasno je i kako reagira Plenković. Svojim odobravanjem predsjednik današnjeg HDZ-a zapravo stoji iza tvrdnji Milorada Pupovca o oslobodilačkim operacijama hrvatske vojske, kao što danas uz Pupovca i Plenkovića stoji najveći zagovornik detuđmanizacije Stjepan Mesić. Ako je ovo Mesićev HDZ, kako se ”tuđmanovac Ćiro” našao u takvom društvu?
