Hrvatska rukometna reprezentacija odigrala je odličnu utakmicu protiv Francuske na Svjetskom rukometnom prvenstvu.
“Pobijedili smo svjetskog i europskog prvaka. Sve zasluge igračima. Stvarno sam ponosan na njih i na sve one koji su uz nas. Tu ima puno ljudi koji nas podržavaju. Koristim priliku da se zahvalim svim prijateljima, svim ljubiteljima sporta koji podržavaju reprezentaciju. Imao sam dva jadna dana jer je iz Hrvatske stiglo puno kritika. Novinar Jutarnjeg lista gospodin Krušelj me izvrijeđao, tako me ponizio, jadno, kao da sam pseto. Ovo je bilo nevjerojatno. Zamolio bi gospođu Hanžeković koja ima Jutarnji list, je li to i njena politika? Ipak sam ja najtrofejniji trener na svijetu u rukometu, ali ovako me poniziti, izvrijeđati. Ali to je očito trend. Takvi ljudi uzimaju batinu u ruke i lupaju te po glavi cijeli život, dok ne crkneš i u tome uživaju. Sad se postavlja pitanje, kako da volim moju domovinu? Kako da ljudi vole domovinu? Zamislite one koji nemaju zaštitara koji se moraju boriti sami, koji su nemoćni, bolesni, krpaju kraj s krajem, da ih ovakvi mangupi teroriziraju. Dokle god u našoj zemlji ne postoji poštovanje prema uspješnim ljudima nema budućnosti”, rekao je izbornik Lino Červar nakon utakmice.
No, o čemu je govorio Lino Červar?
“KOMENTAR: DRUGA STRANA RUKOMETNOG WOODYJA ALLENA Červar je svjetski i olimpijski prvak, zaštitno lice, ali i najslabija karika reprezentacije na SP-u”, naslov je članka Dražena Krušelja u Jutarnjem listu.
Izdvojili smo dijelove koji su moguće Červaru bili najviše sporni:
“Na vrhuncu slave, tamo 2003. i 2004. godine dok je bacao naciju u delirij medaljama svjetskog i olimpijskog prvaka, novinari su Linu Červara prekrstili u rukometnog Woodyja Allena. Činili su to iz simpatije, aludirajući na fizičku sličnost sa slavnim redateljem, ali i na ‘smotani’ šarm koji dolazi u paketu. Petnaest godina poslije usporedba je i dalje legitimna, samo sada upoznajemo mračnu Woodyjevu stranu. Izbornik je naporni nervčik koji oko sebe širi psihozu i sve upornije zlostavlja publiku, ali za razliku od pravog Woodyja uživa tu sitnu pogodnost da svoje frustracije može istresti pred kamerama u vrijeme time-outa ili press-konferencije. Iako bi objektivno kauč bio prikladnije mjesto…
(…)
Lino Červar ovih dana podsjeća na Josea Mourinha, još jednog trenera koji je nekoć bio avangarda, a nakon posljednje epizode u Manchester Unitedu pomalo vuče na diletanta. U karijeri sam osvojio 25 trofeja, valjda znam kako se radi ovaj posao, branio se Mourinho od otkaza, ali su gazde na Old Traffordu odlučile da mu je istekao rok jer na sebe navlači animozitet navijača, igrača, struke. Lako je povući paralelu s rukometnom reprezentacijom ovih dana. Lino Červar je svjetski i olimpijski prvak, zaštitno lice ovog sporta, ali i najslabija karika reprezentacije na tekućem Svjetskom prvenstvu.”
“Ima ljudi koji sjede na kauču i samo čekaju da mi izgubimo utakmicu pa kritiziraju najprije mene, a onda igrače. Nazivaju me starcem, no koliko ja imam duha i energije prema tim ljudima, oni bi trebali u starački dom, a ne ja”, najbolje je Červar zaključio ovu priču.
