Toni Kukoč posljednjih je dana učestalo tema u medijima. U razgovoru za Večernji list otkrio je kako je bilo teško doći u NBA.
“Najlakše je biti pametan u ponedjeljak, no nije bilo lako otići u NBA, a ne znati hoćeš li igrati i potpisati ugovor koji sigurno neće biti veći od onoga što sam ga imao u Benettonu. Uostalom, meni je u Trevisu bilo sjajno, imao sam sjajan tretman od obitelji Benetton. No kako je to bila već treća godina otkako sam draftiran od Bullsa, njihov skaut i moj prijatelj Ivica Dukan javio mi je da se moram odlučiti dolazim li ili da se oni okrenu drugim opcijama. Vidjeli ste kakve je Dražen Petrović imao probleme po dolasku u NBA. On nije bio te sreće kao Divac, koji je, kada se umirovio Jabbar, dobio mjesto u prvoj petorci, i to pored Magica i Worthyja. Dražen je bio na klupi, bez većih izgleda da dobije priliku pored Drexlera i Portera. Nisu tada treneri bili nimalo suosjećajni s Europljanima niti su ih isprobavali. Štoviše, bilo je trenera koji bi za njih rekli svom asistentu : “Odi, razgovaraj s njim, ja za njega nemam vremena”, priča.
Govorio je i o Michaelu Jordanu: “Kao i ostale suigrače, i mene bi provocirao da vidi kako ću reagirati i gdje je moja točka lomljenja. To bi činio i Phil Jackson, jer obojica su se htjela na treninzima uvjeriti na koga mogu računati kada dođu teške situacije. Tko neće reagirati u stilu “ovdje me svi mrze”, nego se neće povući u sebe i onda kada je najteže. Michael je želio vidjeti da mu se suigrači suprotstavljaju, da uđu s njim u konflikt, jer samo je u takve imao povjerenja. Znalo se dogoditi da me na treningu puste da uđem s loptom u reket i da me više njih ondje opali. Najprije bih pomislio da je to bilo slučajno, no kada bi se ponovilo, znao bih da me testiraju. Jordan od suigrača nikad nije tražio nešto što on nije napravio, no nismo svi Jordan da možemo što i on. Doduše, on je tu mislio više u voljnom smislu, da svatko na svakom treningu da svoj maksimum. A kada je tim istim suigračima počeo vjerovati, onda je počeo osvajati naslove.”
