Vjerovali ili ne – Domagoj Vida i rodnom gradu s prijateljima uzgaja autohtone crne svinje, a imaju ih gotovo 200. O svinjama se vrijedno brinu četiri njegova prijatelja, jer je on zbog igračkih obveza rijetko doma.
“Ni u najluđim snovima nisam se nadao tolikom dočeku u Miholjcu! Stigli su navijači iz cijele Slavonije, čak i iz Bosne i Mađarske. Nismo očekivali niti onakav doček u Zagrebu. Bili smo i umorni i iscrpljeni, ali baš nas je udarao adrenalin i nosila silna energija tih ljudi. Kako odbiti te ljude? Jako mi je bilo žao u utorak u Miholjcu što se nisam uspio fotografirati sa svom djecom, potpisati im loptu, majicu, šal, bilo je tu i suza, ali moraju razumjeti, nisam stigao, nažalost, svima udovoljiti jer ih je bilo zaista puno”, kaže jednostavni igrač za Večernji list.
Što kaže o dolascima predsjednice na utakmice?
“Predsjednica nam je isto donijela dodatnu energiju jer ona stvarno ne skriva emocije, zagrlila je svakog igrača, čestitala nam, pjevalo se, plesalo. Putinu i Macronu se nismo nadali, odjednom su ušli, ali u tom trenutku su nam bile pomiješane emocije zbog poraza u finalu pa nam nije bilo do velikog slavlja. Ni sad mi nismo još svjesni što smo napravili, a pitanje je i kad ćemo biti. Kao da ne dopire do nas. Jer, bili smo zatvoreni po karantenama, hotelima, igrali smo, iako jesmo dobivali poruke…”, ističe.
“Kad god sam slobodan, volim doći u Donji Miholjac, među svoje ljude. Čovjek sam iz naroda, najljepše mi je doma, i tu se najljepše odmaram. Dolazim desetak dana ljeti na praznike. Dok sam igrao u Ukrajini, imao sam i mjesec dana odmora zimi pa sam i tada dolazio doma. Već smo kupili dvije stare kuće, dva placa u Miholjcu, i to smo srušili. Čak smo razmišljali da gradimo kuću već sada, ali nema smisla da samo stoji, a nitko ne živi u njoj. Rano je još o tome razmišljati, imam 29 godina, igrat ću još sigurno šest. Supruga Ivana više bi voljela živjeti u Zagrebu, ali na kraju ćemo, uz dogovor, odlučiti. Kupili smo i stančić u Zagrebu, pa su ona i sin tamo dok sam ja angažiran u reprezentaciji, tako da smo na dvije relacije. Ići ćemo uskoro i na odmor u Metković, odakle je Ivana. Ali nekakav dugoročni plan nam je ipak Miholjac jer je to mali gradić, mogu sina pustiti da sam ide u školu, neće biti nikakvih problema, ako ih i bude, brzo ću saznati, kao što je i moj tata odmah sve saznao. Ne bih još ni došao kući, a on je već znao kakvu sam glupost napravio. Ima i igralište, lokalni klub Jedinstvo…”; poručio je.
A mali David mogao bi očevim stopama.
“Stalno priča o nogometu, još ne zna ni reći, nego mu je sve “gol”, “gol”. Ljevak je, tuče lijevom i obožava Luku i Mandžu, rodila se ta ljubav u hotelu između njih troje, i stalno ih spominje. Ne srami se on, sa svima se igra. Neka je samo živ, zdrav i neka bude uvijek tako veseo”, sretan je Vida.