Komunistički režim je posebno pazio na nogomet
Jugoslavenski režim osobito je, poput svih totalitarnih režima, polagao jako mnogo da sport bude u potpunosti pod njegovom kontrolom. Najvažniji i najpopularniji od svih sportova, nogomet, je tako privlačio njihovu posebnu pažnju i bio umnogome sredstvom promicanja i veličanja komunističkih vrijednosti, a kasnije i velikosrbijanskih ideja.
Tako npr., nije nimalo slučajno da je do javnog objavljivanja vijesti o smrti diktatora Josipa Broza 1980. došlo upravo u vrijeme utakmice Hajduk – Crvena Zvezda, da bi se sa unaprijed na stadion ubačenim komunističkim agitatorima insinuiralo ‘pjesmom i tugom jedinstvo jugoslovenskih naroda’.
Upravo su navijači splitskog Hajduka i zagrebačkog Dinama bili zbog svog izraženog hrvatskog domoljublja trn u oku jugoslavenskog šovinizma i komunističke diktature. Zbog toga je režim posebnu pažnju obraćao na ta dva kluba i njihove navijače.
Primjera radi, kako je kasnije priznao Vilko Luncer, nakon titule NK Dinamo 1982. i javne domoljubne euforije koja je zavladala prvi put u Zagrebu (i općenito među Hrvatima) nakon sloma „hrvatskog proljeća“, CK SKH se sastao i odlučio da zbog porasta ‘hrvatskog nacionalizma i klerofašizma’ pojava
mora biti suzbijena, Ćiro Blažević otići iz Dinama, a Dinamo biti bačen u zapećak srbijanskih klubova
Zvezde i Partizana!
Nakon smrti Josipa Broza pojačava se represija nad hrvatskim klubovima i navijačima. Smrt Josipa Broza bila je dodatni okidač za ekspanziju srbijanskog nacionalizma, pa su tako nogometni klubovi Crvena Zvezda i Partizan, te njihovi navijači korišteni kao udarne jedinice promidžbe ideja Velike Srbije, što se kasnije prenijelo i na ulice gradova srbijanske države.
Ali i protuudarac je došao na stadionima: među hrvatskim navijačima, prvenstveno BBB i Torcide, ali i Armade, Kohorte i drugih javlja se otpor prema srbijanskim težnjama i otpor velikosrbijanskom šovinizmu.
Upravo nogometni stadioni postaju mjesta gdje se prvo počinju nositi hrvatske zastave, pjevati zabranjene domoljubne pjesme, prizivati hrvatski povijesni junaci i svaki dugi oblik hrvatskog domoljublja.
Kako je vrijeme prolazilo sukob se sve više produbljivao, a hrvatski navijači su bili pod velikom represijom komunističkog režima, nerijetko dobivajući višegodišnje robije ( napr. slučaj bacanja pitomaca JNA u more na Rivi u Splitu).
Sukob na Maksimiru – kulminacija
Sukob je kulminaciju doživio prije 25 godina na današnji dan na stadionu u Maksimiru prije nikada odigranog susreta Dinamo-Crvena Zvezda.
Navijači Crvene Zvezde, među koje su bili ubačeni komunistički agenti i ubojice poput Željka Ražnjatovića Arkana, namjerno su izazvali sukob prije utakmice. Odgovor navijača Dinama BBB, u to vrijeme diljem Europe poznatih kao neustrašivih i hrabrih navijača, bio je žestok.
Prvo je na samom stadionu došlo do sukoba sa milicijom gdje je bilo ozlijeđenih na obje strane, a kada su se sukobi prenijeli na gradske ulice stvari su izmakle kontroli. Oko stadiona u Maksimiru čuli su se pucnjevi, palež vozila, izlazile su na ulice naoružane milicijske postrojbe, suzavci su bacani posvuda.
Sukob je trajao do kasno u noć i milicija nikada nije dala pravo izvješće o njemu jer je to bio pravi općenarodni bunt protiv komunističkog ugnjetavanja. Građani Zagreba, koji nisu navijači, dolazili su na stadion kada su preko radija čuli što se događa, samo da bi obranili svoj grad.
Kada su se sukobi smirili, iza ponoći su navijači Zvezde provedeni na vlak, koji je bio cijelim putem kroz Slavoniju napadan od ogorčenih i bijesnih Hrvata koji više nisu htjeli trpjeti prijetnje Slobodana Miloševića i srbijanskih čelnika.
Hrvatski navijači i Domovinski rat
Tako je ova utakmica bila zapravo mali uvod u ono što će se ubrzo dogoditi – Domovinski rat.
Brojni BBB, kao i pripadnici drugih navijačkih skupina Torcide, Kohorte, Armade i drugih, prvi su pohrlili goloruki u obranu domovine. Prošli su sva bojišta i logore, a mnogi od njih ostavili kosti na hrvatskim poljima smrti.
Ovaj članak je spomen i zahvala na njihovu hrabrost i domoljublje iskazanu u najtežim trenucima opstanka hrvatskog naroda. Na ovom muralu u zagrebačkom naselju Zapruđe nalaze se (u navijačkim krugovima poznati), poginuli ili umrli pripadnici grupe BBB Zapruđe u periodu 1991. – 1994., a i brojni drugi murali širom Splita, Osijeka, Rijeke, Vinkovaca, Šibenika, Slavonskog Broda i drugdje ne dozvoljavaju zaborav na ove naše mladiće – heroje.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
