Dr. sc. Andrea Feldman: Posljedice Putinove agresije na Ukrajinu za jugoistočnu Europu

Nakon Putinova udara na Ukrajinu prije četiri dana, svijet se ujedinio u osudi agresije. Od gromoglasnih skandiranja BBB-a na tribinama, Anonymousovih hakerskih napada na Kremlj, masovnih protesta na ulicama bližeg i daljeg ukrajinskog susjedstva, uključujući i u samoj Rusiji, do diplomatskih hodnika Generalne skupštine UN-a, koja će sasvim izvjesno glasovati za rezoluciju koja, usprkos ruskom vetu, osuđuje Rusiju i smatra je odgovornom za najteže kršenje međunarodnog prava u posljednjih 30 godina, raste podrška Ukrajini i njezinom hrabrom otporu ruskom neprijatelju.

Putinov besramni napad na nezavisnost Ukrajine

U općoj uznemirenosti koju je izazvao Putinov besramni napad na nezavisnost Ukrajine i njegova prijetnja nuklearnim oružjem jasno je kako on ozbiljno ugrožava sigurnost ne samo istoka Europe, nego se postavlja i pitanje kakve mogu biti posljedice ovog napada za zemlje jugoistočne Europe.

Putin predstavlja opasnost za Balkan, za sve zemlje slijednice bivše Jugoslavije. On se u više navrata referirao na raspad Jugoslavije 1990-ih i smatrao kako je Jeljcinova politika popuštanja u slučaju Hrvatske i Slovenije predstavljala trajno poniženje za Rusiju i njezine dugoročne interese na Balkanu. Države jugoistočne Europe, naročito Bosna i Hercegovina i Srbija, a djelomično Crna Gora i Sjeverna Makedonija, prostor su na kojem Rusija već niz godina djeluje na razne načine, obavještajno, ali i šireći svoj gospodarski i politički utjecaj, što posljedično utječe na pozicioniranje njihovih političkih elita u ovom ratu.

Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, već je prvog dana agresije jasno ukazala na opasnost koju ona nosi za države jugoistoka Europe. Ona ukazuje na činjenicu kako zemlje zapadnog Balkana predstavljaju za Rusiju drugi front, prostor izvan NATO-a i izravnog utjecaja EU-a, koji se može aktivirati u svakom trenutku, a naročito u situaciji u kojoj Putin nije uspio u svojoj nakani, a ta je bila brzom intervencijom pokoriti Ukrajinu.

Srbija propustila osuditi rusku agresiju

Srbija je propustila osuditi rusku agresiju i ne želi uvesti sankcije Rusiji te je izvjesno kako će, barem za neko vrijeme, njezin put prema EU biti zapriječen. Međunarodni čimbenici, kako europski tako i američki, izgubili su mnogo vremena pokušavajući iznaći način kako privesti u europske integracije sve zemlje zapadnog Balkana. Vrlo često su u tom procesu išli na ruku Srbiji, koju su smatrali ključnom za napredak svih ostalih. To se nije pokazalo uspješnom strategijom.

Crna Gora

U Crnoj Gori, gdje je prije nekoliko tjedana pala vlada, predsjednik Milo Đukanović je jasno i čvrsto iskazao podršku Ukrajini, osudio rusku agresiju i bezrezervno podupro NATO čiji je Crna Gora punopravna članica. Pridružio mu se kandidat za predsjednika vlade Dritan Abazović, koji je nastupio sa sličnim stavom, ali je nekoliko dana nakon toga kompromitiran sudjelovanjem na večeri organiziranoj od strane Pravoslavnog bratstva Stupovi, koji su neprimjerenim pjesmama i skandiranjem iskazivali jasnu podršku agresoru.

Stabilnost Crne Gore nije narušena samo padom vlade nego i destruktivnim djelovanjem oporbenih Demokratski front i Demokratska Crna Gora koji blokiraju ceste i prometnice i prave nered po gradovima. Očekuje se i opstrukcija rada parlamenta, od strane v.d. potpredsjednika Skupštine, koji ne želi sazvati sjednicu parlamenta na kojoj će se birati novi predsjednik. Rusija preko svojih plaćenika nastoji destabilizirati zemlju, najdrastičnije putem pokušaja državnih udara. Jedan je primjer bio i zahtjev postavljen Crnoj Gori nekoliko godina prije pristupanja u NATO savez, da dopusti stacioniranje ruske flote u luci Bar, što je odbijeno, ali jasno govori o ruskim interesima u ovom dijelu Europe.

Bosna i Hercegovina

Bosna i Hercegovina je u najtežem položaju jer njezina unutarnja podijeljenost, a prije svega Dodikov radikalni proruski stav ukazuje na mogućnost daljnje destabilizacije. Najveću opasnost predstavlja eventualna odluka o secesiji Republike Srpske, što bi značilo vrlo vjerojatno aktiviranje drugog fronta. S druge strane, kao rezultat agresije na Ukrajinu, u BIH raste zanimanje za pristupanje NATO savezu, oko čega će se teško postići koncensus. No, oni koji pamte duže, sjećaju se kako su i predstavnici RS-a potvrdili prije petnaestak godina pristupanje BIH Akcionom planu za članstvo u NATO-u. U međuvremenu se, približavanjem Milorada Dodika Rusiji, to promijenilo. Kako se događaji nižu velikom brzinom, situacija se mijenja, a EUFOR je već povećao snage koje šalje u BIH. Za sada su one premale za neku aktivniju ulogu, ali su znak povećanog zanimanja za situaciju u toj zemlji.

Na kraju, treba reći nešto i o Hrvatskoj, zemlji članici EU-a i NATO saveza, koja nije imuna na ruski pritisak. Ovdje je on vidljiv prije svega u protuzapadnoj agitaciji, koja nikada nije bila snažnija. Premijer i predsjednik, dakle službena hrvatska politika, iznijeli su svoju načelnu podršku Ukrajini, što je pohvalno, kao i nakana da Hrvatska primi izbjeglice iz Ukrajine.

Ruski utjecaj kroz medije

No, ne treba zaboraviti kako se ovdje dugi niz godina ruski utjecaj provlači kroz djelomičnu ili potpuno kontrolu tzv. srednjostrujaških ali i alternativnih medija. (S olakšanjem primjećujem da je za notorni advance.hr ipak potrebno uplatiti pretplatu, što sigurno smanjuje doseg.) Čini se da su se ovih dana, pritisnuti svjedočanstvima ukrajinske obrane zemlje, na rezervne položaje, na bolovanja, samoizolaciju ili mirovinu uputio velik broj novinara, urednika, intelektualaca i svakojakih drugih spavača koji se, dužni Rusiji, ne usude javno nastupati. No, pored njih, ruska agentura, predstavnici ruskog kapitala, državnih firmi i banaka, njihov srednji sloj menadžera, financijeri medijskih projekata, zagovornici ruskog mesijanstva, bivši diplomati i kojekakvi analitičari, koji su do jučer opstruirali hrvatsku orijentaciju prema zapadu, danas su zamukli pred licem ukrajinskog hrabrog otpora i globalne podrške koju je Ukrajina stekla.

Ruski je utjecaj u jugoistoičnoj Europi očigledan. On ne počiva isključivo na ruskoj vojsci, njezinim obavještajnim strukturama i diplomaciji. Širenju ruskog utjecaja u ovom dijelu Europe u proteklih 20 godina pridonijela je umreženost institucija, agencija, medija, ali prije svega internet. Svi su oni, uključujući i uvijek prisutne „suputnike“, ljude spremne na kolaboraciju iz načelnih ili oportunističkih razloga, olakšali infiltraciju Rusije u države na ovom prostoru. Njezin je stvaran cilj minirati proeuropski put, prozapadnu i demokratsku orijentaciju ovih zemalja i zadržati ih u svojoj sferi utjecaja. Rat u Ukrajini je prigoda da se to još jednom promijeni.

> Dr. sc. Andrea Feldman: Najgora Hrvatska bolja je od najbolje Jugoslavije

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.