Europski sud za ljudska prava presudio je 24. siječnja, na konkretnome slučaju tužbe para Paradiso-Campanelli protiv Talijanske Republike, da oduzimanje djeteta od strane države ljudima koji mu nisu biološki roditelji već su ga dobili surogatstvom – ne predstavlja kršenje Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Prema podacima slučaja, bračni par Donatina Paradiso i Giovanni Campanelli se zbog neplodnosti obratio ruskoj tvrtki u 2010. kako bi doslovno naručio dijete putem surogatstva. Po njihovoj narudžbi, tvrtka je kupila gamete (ženske jajne stanice) iz “banke gameta”, ugovorila ženu koja će nositi dijete kao “surogat majka” za 50 000 eura, ugovorila kliniku za provođenje in vitro potpomognute oplodnje nad surogat majkom i naposljetku isporučila dijete bračnom paru. Ruski zakon dopušta trgovinu spolnim stanicama, in vitro potpomognutu oplodnju, kao i komercijalno surogatstvo. Spolne stanice kupnjom postaju vlasništvo kupca kao da su “njegove”, što je po ruskom zakonu temelj za priznavanje očinstva i majčinstva djeteta nastalog in vitrom i surogatstvom. Žena koja je kao surogatkinja nosila dijete za talijanski bračni par odrekla se svih prava na dijete nakon poroda te su oni registrirani kao zakoniti roditelji.
Ipak, nakon povratka u Italiju u 2011., općina nije priznala rodni list djeteta dobivši informaciju od talijanskog konzulata u Moskvi da rodni list sadrži krive informacije o njegovim roditeljima. Naime, u 2011. su u Italiji bili zabranjeni i in vitro medicinski potpomognuta oplodnja i ugovaranje kupnje djeteta putem surogatstva, stoga su i dokumenti koji bi davali pravni status “roditelja” na temelju praksi in vitro i surogatstva bili nevažeći, jer su se temeljili na protuzakonitim praksama. [Od 2014. ustavni sud u Italiji je ukinuo odredbu zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji koji zabranjuje in vitro, ali je zabrana surogatstva ostala na snazi.] Osim što rodni list nije bio valjan, DNK testom se ustanovilo da – suprotno tvrdnjama Paradiso i Campanellija – talijanski par nema nikakvu genetsku povezanost s djetetom (ni preko spolnih stanica Campanellija), već su pravi djetetovi roditelji anonimni donatori spolnih stanica. Stoga su talijanske vlasti u 2013. presudile da su Paradiso i Campanelli protuzakonito unijeli dijete u Italiju tvrdeći da je ono njihov sin. Također su naredile da se paru dijete oduzme, da mu se da novo ime i rodni list te udomi, a bračnom paru je s njime zabranjen kontakt.
Donatina Paradiso i Giovanni Campanelli žalili su se Europskom sudu za ljudska prava, koji je 27. siječnja 2015. presudio da je između njih i djeteta de facto postojao obiteljski život u trenutku naredbe odvajanja od strane talijanskih vlasti, stoga je prema tadašnjoj presudi oduzimanje djeteta predstavljalo kršenje njihovog prava na obiteljski i privatan život prema čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ta je presuda, međutim, sada srušena, s 11 naprema 6 glasova, i ovaj se slučaj više ne smatra kršenjem čl. 8. Konvencije.
U obrazloženju suda navodi se da su podnesene mjere u skladu sa zakonodavnom dužnošću zaštite prava i slobode pojedinca. Pritom se potvrđuje pravo države da odredi legalitet odnosa između roditelja i djeteta, sa zaštitom djeteta kao glavnom vodiljom. Dakle, država, kao čuvar općeg dobra, djelovala je da zaštiti prava djeteta koje je došlo pod njenu jurisdikciju kao dio surogatskog ugovora. Veliko vijeće ESLJP-a je prepoznalo da države imaju obavezu štititi djecu dobivenu surogatstkim ugovorima i odvratiti druge od korištenja takvih ilegalnih sredstava za kupnju djece. Također Sud je odbio prihvatiti da dijete kupljeno na taj način nužno uživa “obiteljski život” sa svojim kupcima. Ovakva presuda će budućim sličnim tužiteljima ESLP-u učiniti težim nastojanja da se redefinira članak 8. i prisili priznavanje učinka surogatskih ugovora na države članice.
Udruga U ime obitelji se kao članica međunarodne inicijative “Ne trgovanju majčinstvom!” zalaže za ukidanje surogatstva u svim članicama Vijeća Europe jer ono najnoviji način trgovanja ljudima. Surogatstvo krši dostojanstvo i prava djece tretirajući ih kao da su “roba”, uskraćujući njihovo pravo na oca i majku. Surogatstvo krši dostojanstvo i prava žena svodeći ih samo na njihovo tijelo – „mašine za rađanje“.
