Gdje je Musk pogriješio: Tesla je pred slomom, gubici rekordni, cijena dionica prepolovljena, a prognoze katastrofalne

Elon Musk je prošlog tjedna dao dramatično upozorenje: Tesla i dalje gubi novac velikom brzinom, i ima ga samo za otprilike do kraja ove godine. Unutar deset mjeseci, ako se nešto ne promijeni, morat će proglasiti stečaj. Gubici u prvom tromjesečju 2019. su bili 702 milijuna dolara: ako ostanu takvi, to je gotovo tri milijarde na godišnjoj razini. I to iako je Tesla pred gotovo dvije godine predstavila svoj najveći adut, masovno proizvedeni model 3, auto koji je trebao kompaniji konačno donijeti ono što joj je oduvijek nedostajalo, a bez čega niti jedna kompanija ne može dugoročno opstati. Profit.

To je praćeno padom proizvodnje od čak 30%, i – najgore za Teslu – padom cijena njihovih skupljih automobila, modela X i S, koje je kanibalizirao vlastiti jeftiniji model 3. Obećani Model Y više nikog ne zanima. Na modelu 3 i dalje gube novac zbog skupe proizvodnje i velikog broja grešaka: Tesla će ove godine, prema predviđanjima jednog od najvećih ulagača u tu kompaniju, Adama Jonasa iz Morgan Stanleya, proizvesti 100.000 automobila manje od plana. Plan od 10.000 modela 3 tjedno je odbačen, tvornica je s mukom dosegla 5.000 s velikim zakašnjenjem, ali tu će se i ostati.

Katastrofalni pad vrijednosti dionica

U trenutku uvođenja “spasonosnog i revolucionarnog” modela 3, 23. lipnja 2017, dionica Tesle dosegla je 383 dolara, a optimistični brokeri su je svima nudili uz obećanja da će ići na preko 500 dolara, i govoreći o tome koliko su na njoj zaradili oni koji su uložili nekoliko godina ranije. Danas, u trenutku pisanja ovog teksta, ta dionica vrijedi 192 dolara – ravno polovicu vrijednosti od prije 23 mjeseca: Model 3 očito nije ispunio očekivanja. Problem je što Tesla kritično ovisi o napuhanim cijenama dionica kako bi financirala svoje gubitke, odnosno “Cash burn rate”.

Neki ozbiljniji analitičari su još 2017. upozoravali da vrijednost dionice Tesle nema veze s mozgom: Tada je Tesla imala najveću tržišnu kapitalizaciju od svih kompanija koje proizvode automobile. Kad se računa ukupna cijena dionica, Tesla je tada vrijedila blizu 60 milijardi dolara, više od Forda i General Motorsa – a da pritom nije proizvodila niti 1% od onog koliko proizvedu GM i Ford, i da za razliku od njih nije zarađivala, već gubila novac!

Neučinkovitost potcrtava i slijedeća činjenica: Samo 14% modela 3 koji su su lani u lipnju izašli iz Tesline tvornice nije trebalo vratiti na doradu. A ciljana proizvodnja od 5.000 automobila tjedno dosegnuta je tek s više od godinu dana zakašnjenja. Inače u industriji je prosjek automobila koji silaze s linije bez potrebe za doradom 80%.

Usto, Tesla je bila poznata što nikad od osnivanja nije ostvarila dobit: 15 godina se poslovalo s gubicima, unatoč velikim subvencijama američke i kalifornijske vlade za svaki prodani električni auto. Tržište dionica nije uvijek racionalno: Od Tesle su svi imali velika očekivanja, no dok je  GM od izlaska na burzu nakon bankrota,  2010., svake godine nosio dividendu, Tesla je u desetak godina nagomilala dvadesetak milijardi dolara gubitka, što je čini više konkurentom “Uljaniku” nego Fordu i GM-u.

Muskova karizma kao pokriće za gubitke

No Elon Musk, karizmatični CEO Tesle – brojni ljudi pogrešno misle da je on i osnivač te kompanije, no nije – je sve te gubitke uvijek uspijevao nadoknaditi svojom nevjerojatnom sposobnošću prikupljanja kapitala i šarmiranja ulagača. Prvo od banaka, a kasnije od dioničara. Za razliku od Rimca, koji je od početka imao zdrav poslovni model, svjestan da prodaja električnih automobila u ovom trenutku nije profitabilna, naročito ne u velikim serijama, i koji je svoju kompaniju strukturirao kao tehnološku kompaniju koja se predstavlja kao proizvođač automobila, Muskova je tvrtka preko 95 posto prihoda ostvarivala prodajom automobila – a istovremeno se pokušavala reklamirati kao tehnološka kompanija, što jednostavno nije. Tesla je samo proizvođač automobila s bezbroj problema i vrlo, vrlo niskom produktivnošću. Električnih automobila, ali i dalje samo automobila.

Malo što bolje ilustrira probleme Tesle od tvornice u Freemontu, NUMMI, u kojoj se proizvode skupi Model S i Model X. Tvornicu sagrađenu pred 35 godina je Tesla kupila 2010 za bagatelu od General Motorsa i Toyote, koji su tu prethodno proizvodili automobile. Prema Automotive Newsu, NUMMI je 1985. godine imao 2.470 zaposlenika, i prve godine proizveo 64.764 automobila. Do 1997. tvornica je imala je 4.844 radnika i proizvodila je 357.809 vozila godišnje. 2006., Toyota je tamo sastavljala 430.000 automobila godišnje.

Elon Musk je planirao u toj tvornici proizvoditi pola milijuna automobila godišnje, uz neviđeni skok produktivnosti temeljen na automatizaciji i robotizaciji. Desilo se suprotno: Tesla je s oko 10.000 radnika u 2016. uspjela proizvesti samo 83.922 vozila. To znači da je Teslina tvornica u 2016. bila produktivna, po radniku, manje od pet puta nego pred 20 godina pod upravom Toyote.

Skupi roboti su na kraju završili u smeću, Musk je priznao da su “ljudi potcijenjeni” kao radna snaga u auto-industriji te ih vratio na proizvodnu liniju. Stručnjaci kažu da je ponovio sve greške američke auto-industrije osamdesetih, kad bi kvar jednog robota zaustavio cijelu liniju sve dok ga netko ne popravi a radnici se muvali besposleno cijeli dan i kad su iz ultramoderne GM-ove tvornice automobili kamionima prevoženi u obližnju 60 godina staru Cadillacovu na ručno lakiranje jer su zbog pokušaja ubrzanja procesa preko realnih tehničkih mogućnosti roboti za lakiranje lakirali jedan drugog umjesto karoseriju.

Dionica za kockare

Nakon što su svi godinama pjevali hvalospjeve Musku i Tesli, tržišni analitičari počinju shvaćati da je Teslina dionica oduvijek bila čista kocka: Morgan Stanley je smanjio ciljnu cijenu za najgori mogući scenarij na samo 10 USD upozoravajući na “visok i sve veći rizik od promjene državne / regulatorne politike”. City se pak poziva na interni memo kompanije i postavlja ciljnu cijenu dionice Tesle na skromnih 36 dolara.

Problem je što uz takvu kapitalizaciju Musk ne može dizati kredite niti posuđivati novac da bi nastavio s proizvodnjom: Kad imate kompaniju koja tržišno vrijedi 60 milijardi dolara, uvijek možete tražiti da vam banke posude pet ili šest milijardi, ili prodati vrijednosne papire na tržištu. Ali kad vrijedite 20 milijardi, onda je to puno teže, a kad padnete na pet ili šest, možete zaboraviti na tako velike posudbe, naročito ako već postoje veliki dugovi.

A oni se u ovom trenutku procjenjuju – opet prema Morgan Stanleyu – na 13,5 milijardi dolara bruto, 8,4 milijardi neto. To nije previše ako kompanija raste – ali je katastrofa kad se proizvodnja smanjuje, kao što je sad slučaj u Tesli. Iako SAD bilježe rekordnu prodaju automobila, Tesla ni na takvom cvjetajućem tržištu ne uspijeva ostvariti dobit ni rast prodaje. Sve su glasniji oni koji kažu kako je čitav biznis zasnovan oko državnih subvencija, od 7.500 dolara po automobilu, koje su sad istekle (subvencije se daju samo za prvih 200.000 automobila za svakog proizvođača, što je broj koji su Tesla i GM već prešli).

Tesla, do nedavno vrlo obećavajuća kompanija – ali na koju oprezniji upozoravaju već godinama kao na rupu bez dna koja guta novac a ne vraća ga, koja obećava ali ne ispunjava obećanja – očito više ne može dalje ovako. Ili će Musk morati otići a posao preuzeti netko tko zna organizirati proizvodnju, ili će kompanija morati u stečaj – uz teško sagledive posljedice po američku ekonomiju, pa time i ekonomiju svijeta. Tesla nije banka da bi mogla baciti svijet u globalnu recesiju, no za razliku od Forda i GM-a koje je 2009. američka vlada spasila kreditom, kojeg su uspjeli vratiti, Teslu vjerojatno nitko neće spašavati: Trump je pobornik tržišne ekonomije i ne vjeruje u “bailout”.