Rusija na Balkanu i u Istočnoj Europi konsolidira protu-Zapadne snage. Globalno, glavnu ulogu bi igrale države poput Rusije, Kine i Irana.
Dana 29.2.2024. g. Vladimir Putin je zaprijetio iz Dume: „NATO se priprema da nas napadne, hoće nas uništiti, no, mi ćemo im uzvratiti i porazit ćemo ih!”
Nuklearna prijetnja
Ipak, da nešto šire prenesemo tu ozbiljnu Putinovu izjavu:
“Oni se pripremaju da napadnu naš teritorij”, rekao je on u Dumi. Dodao je kako će NATO koristiti “najbolje i najefektivnije moguće snage “. “Ali, pamtimo sudbinu onih koji su pokušali (kroz povijest / Napoleon, Hitler) napasti našu državu”, istakao je Putin.
Zaprijetio je i – nuklearnim oružjem.
“Oni moraju shvatiti da i mi imamo oružje. I to oružje s kojim ih možemo poraziti i to na njihovom teritoriju. I to je vrlo opasno jer može dovesti do korištenja nuklearnog oružja. Razumiju li to oni – uopće”, upitao je Putin.
Rekao je i da Zapad ima “kolonijalističke tendencije”.
“Oni (Zapadnjaci) namjeravaju ne samo obuzdati naš razvoj, već nas uništiti i iskoristiti naš prostor / teritorij za različite svrhe, uključujući i Ukrajinu”, naglasio je Putin.
Građani Rusije, kako je istakao, branit će slobodu i nezavisnost!!!
Glede citirane Putinove prijetnje, za pretpostaviti je da je ona usljedila nakon nedavne izjave francuskog predsjednika Emmanuela Macrona „ o slanju trupa u Ukrajinu“!?
Predigra ili „namotavanje“ sukoba
Donekle je otvoreno pitanje zbog čega vlade Mađarske, Slovačke i Srbije uključivo i RS/BiH te prikriveno i prosrpske / proruske vlasti u Crnoj Gori – dakle, skupina nazvana “Dunavska osa”, gradi neformalni savez – sa ciljem rušenja europskih načela i NATO jedinstva?
Kratki mogući odgovor je – zbog ovisnosti o ruskoj nafti i plinu ali i zbog „pomame“ za dijelovima ukrajinskog teritorija – a što se posebice odnosi na Mađarsku, te u slučaju Srbije – za teritorijem BiH, Kosova, te teritorijem NATO članica – Crne Gore i Sj. Makedonije… (Putin također vabi ukrajinskim teritorijem i određene strukture u Rumunjskoj i Poljskoj, kako bi ih pridobio za savezništvo!)
Ujedno, spomenute su države skeptične prema Europskoj Uniji (osim što žele primitke / € iz njenog proračuna), pri čemu izgleda da je njihov načelan politički „modus operandi“ – ograničavanje demokratskog izbora i pluralizma, odnosno promicanje iliberalne, odnosno neliberalne demokracije, poput one u Ruskoj Federaciji!
Naravno, njihov je glavni pokrovitelj ruski predsjednik Putin.
Određene tendencije koje se odvijaju u spomenutim državama ohrabruju neprijatelje Zapada i pružaju im nadu da će u budućnosti doći do sloma demokratskog svijeta, te da će doći do uspostave novog svjetskog poretka. U tom vrlom novom svijetu glavnu bi ulogu igrale države poput Rusije, Kine i Irana.
>Aleksandar Dugin i globalizacija na ruski način (I dio)
Geopolitički kontekst
U tom geopolitičkom kontekstu – Aleksandar Vučić sa svojim figurama – Prvoslavom Perićem u Crkvi Srbije (SPC), Miloradom Dodikom u BiH i Andrijom Mandićem u CG – s kojima igra na Putinovoj šahovskoj ploči, vidi šansu – za uspostava makar Male-velike Srbije, odnosno nečeg što bi bilo nalikovalo Putinovom „Ruskom svijetu“.
Dakle, ako je na toj ploči posredno zaratio sa Zapadom preko Dodika i prikriveno preko Mandića, ostaje mu potražiti saveznike u tom taboru a to je uz Rusiju i Orbanova Mađarska.
U ovom je sklopu za istaći i okolnost da je određeno antizapadno i antidemokratsko raspoloženje zavladalo u raznim krugovima u demokratskom svijetu. Tako se mogu čuti narativi – kako je najvažnije za Europu da se suoči sa svojim kolonijalnim i imperijalnim nasljeđem… I to u trenutku kad Rusija nastoji da ognjem i mačem obnovi svoje kolonijalno i imperijalno nasljeđe – tj. doslovce Carsku Rusiju.
Sukladno navedenome, ova Vučićeva igra s Putinom – ne djeluje promašeno, već kao ambicija za realizacijom jednog velikodržavnog projekta a što bi mogli svesti pod onu poštapalicu: „Ako prođe prođe – jer sada je pravo vrijeme“!?
Mogući taktički potezi – iz ovog konteksta
U Crnu Goru je ovih dana stigao Milorad Dodik, u posjetu četničkom vojvodi Andriji Mandiću, koji je na poziciju predsjednika Skupštine Crne Gore.
Ako znamo da je Dodik pod američkim i britanskim sankcijama, te da može putovati samo u Rusiju, Bjelorusiju i Srbiju, onda njegova posjeta Crnoj Gori – kazuje puno o sadašnjim vlastima u Podgorici. Naime, one bez zadrške primaju Putinovog „časnika za vezu“, a koji se upravo vratio iz posjete Putinu – od kojeg je vjerojatno primio smjernice / direktive – kako nastaviti s destabilizacijom Zapadnog Balkan, odnosno konkretnije, kako blokirati put BiH i CG – prema EU.
Nadalje, prema jednom „tragikomičnom“ komentaru s društvenih mreža „jednu je Putinovu kovertu kurir Dodik uručio Mandiću, zatim je drugu – koja je bila za Vučića – također uručio Mandiću, dok je treću Putinovu kovertu kurir Dodik – a koja je bila za Viktora Orbana posredno uručio Oliveru Varhelyiju (mađarski EU povjerenik za susjedstvo i proširenje), također preko Mandića, a s kojim se Varhelyi sastao nekoliko sati nakon susreta s Dodikom!“
No, ipak, pustimo društvene mreže i prenesimo što o svemu tome piše lucidni BiH kolumnist Dragan Bursać (portal CDM).
Mišljenje Dragana Bursaća
Prema njemu, Dodik je u Podgoricu donio „plan puta u pakao“, ili kako mu (Dodik) tepa “prijedlog sporazuma o specijalnim vezama RS-a sa CG“, a ustvari radi se o Deklaraciji za “Savez srpskih zemalja“.
Naime, u prosincu prošle godine su na budimpeštanskom sastanku Andrija Mandić, Vladimir Orlić (predsjednik Skupštine Republike Srbije) i Nenad Stevandić (predsjednik Skupštine RS/BiH) potpisali Deklaraciju za “Savez srpskih zemalja”, koja predviđa “integriranje ovih teritorija u zajednički državni entitet”.
Pa tako, nastavlja Bursać, s ogromnom vjerojatnošću možemo govoriti kako je baš u Budimpešti u prosincu udaren temelj „Srpskog sveta“, odnosno saveza srpskih zemalja koje uključuju Srbiju, Republiku Srpsku i Crnu Goru.
Ujedno za istaći je i da je Stevandić nedavno boravio u Podgorici – kao Dodikov prethodnik. Osim toga, indikativno je po Bursaću, da se Dodik često pojavljuje u paru s Varhelyijem. Tim više ako znamo, da je Dodik upravo preko Varhelyija za prazno obećanje glede usvajanja dvije strategije u studenome 2023. od EU dobio iznos od 600 milijuna €!
Povici na Dodika
Preciznije, Varhelyi je baš ovih dana boravio u Podgorici – „kako bi dao europski legitimitet Miloradu Dodiku“, dok Dodik zapravo donosi Putinov papir, na kojem je već i njegov, i Stevandićev, i, očigledno, Vučićev potpis na oficijelno stvaranje „Srpskog sveta“ ili kako u famoznoj deklaraciji stoji “savez srpskih zemalja”.
„Eto to je sve igra oko koje se u Podgorici digla gungula i zbog koje je Dodik trpio uzvike ‘fašisto‘ – iskrenih građana CG na ulicama Podgorice, koji su (pred)osjetili zlikovački smrad“.
Dakle, Dodikovo je bilo uručiti dokument kolegi i ideološkom subratu Mandiću, a ovaj će dalje vidjeti što će s njim…
Ujedno i mimo Bursaćevih zapažanja, čini se da je Varhelyi nahvalio crnogorski put prema EU i to u tolikoj mjeri da će inicijativa oporbenog / suverenističkog DPS-a koja traži ostavku Mandića – zbog sastanka sa sankcioniranim Dodikom, biti interpretirana / dočekana od strane tamošnjih prosrpskih medija kao antizapadni oporbeni potez. No, naravno, to se može i iščitati i kao „lukavi dupli pas“ Dodika i Varhelyija!
Vučićeva igra / potezi na američkoj šahovskoj ploči
S ovotjednog sastanka Ukrajina-Jugoistočna Europa u Tirani, na kojem je faktično glavna tema bilo naoružavanje Ukrajine (odnosno Zelenski je tražio potporu balkanskih čelnika pri pokretanju i suradnji u proizvodnji oružja), procurila je (dez)informacija da je Vučić „platio mir“ s Amerikancima – obećanjem slanja Ukrajini 10.000 granata mjesečno – kako bi ustvari „nesmetano nastavio praviti nered na Zapadnom Balkanu“!?
Štoviše, ako je vjerovati bivšem ministru vanjskih poslova Crne Gore – Srđanu Darmanoviću „fokus američke vanjske politike nije na Europi, odnosno tamo je apsolutna tema broj jedan – Kina i onda nema ništa do desetog mjesta…“. Što se tiče CG Darmanović je izjavio – da će proći još nekoliko izbornih ciklusa prije nego što se definira što je zapravo Crna Gora.
Naravno sve navedeno odgovara nastavku agresivne Vučićeve politike na Zapadnom Balkanu!
Umjesto zaključka
I sada ovdje u zaključku analize, pišući od općeg ka pojedinačnom, čak nam se – kao suvišno čini što je opisani Dodikov posjet Podgorici „izrežiran“ na 31. godišnjicu masakra u Štrpcima (Rudo / Višegrad). Naime, tada (27.2.1993.), su iz vlaka koji je prometovao na relaciji Beograd – Bar, četnici / srpski fašisti oteli a potom i likvidirali 18 Bošnjaka i jednog Hrvata – Tomu Buzova (koji ih je htio zaštiti), nakon čega su bačeni u Drinu…
Dakle, da bi zlo pobijedilo, dovoljno je samo da dobri ljudi – ne čine ništa!
Tekst se nastavlja ispod oglasa
