Nakon što su spriječeni novi teroristički napadi u Njemačkoj koji su trebali biti stravičnih razmjera, došlo je vrijeme stvari nazivati pravim imenom: Europa je u ratu s islamom, ovo što se događa je džihad, ma koliko politička korektnost i mediji to ublažavali.
I posljednji Erdoganovi napadi na Njemačku i Nizozemsku koje je nazvao nacističkim režimima, samo zato što mu nisu dale da svoju islamističku revoluciju preseli na europsko tlo, dio su toga rata. On taj rat već vodi tu nama pod nosom, u BiH: Erdogan je de facto pravi lider Bošnjaka, a ne Izetbegović. Nikada neću zaboraviti scenu kada je pri posjetu Srbiji obišao Novi Pazar, a Bošnjaci mu, kao Titu, mahali frenetično turskim zastavama i skandirali njegovo ime.
Za destabilizaciju ovog područja, a i to je rat, uz Putina najodgovorniji je Erdogan. Zoran primjer je hapšenje (samo) Hrvata u BiH, iako su ratovali zajedno s Bošnjacima, za navodne ratne zločine. Bosanske muslimane uopće ne zanima “europski put”, već “Erdoganov put”, a eventualni ulazak u EU (ako se ne raspadne) zapravo je Erdoganovo kukavičje jaje – imati svoju čistu islamsku “državu” (Federacija) u EU, za što je bitno istrijebiti Hrvate, hapsiti ih i zastrašivati svednevice sve dok posljednji ne pobjegne, ili ih svede na beznačajan broj, kao što je već na djelu u Sarajevu, gdje je više akademika nego Hrvata.
O Erdoganu puno govori podatak da je za prvih deset godina vladavina izgradio 17 tisuća džamija i nijednu školu. To se može razumjeti polazeći od njegove izjave zbog koje je svojevremeno dobio po prstima, dok je Turska bila normalna, i koja je njegov politički i džihadistički program: “Džamije su naše vojarne, kupole su naši štitovi, minareti su naše rakete, a vjernici su naša vojska.”
On se vidi kao lider značajnog dijela islamskog svijeta u ratu protiv “dekadentnog Zapada”, a verbalno “zveckanje oružjem” koje je pokazao u bahatim i uvredljivim izjavama prema Nijemcima i Nizozemcima pokazuju koliko se osjeća jak, pogotovo zbog činjenice da u tim zemljama živi već njegova “vojska” od više milijuna Turaka koje za svoju kauzu pokušava dići na noge.
Kako se ponašati u ovome ratu? Nedavno sam pročitao članak M. Finnija pod naslovom “Sukob civilizacija se vodi ženama”. Polazeći od općepoznate Huntingtonove teze Fini smatra da će nas islam pokoriti demografski, dočim se mi oslanjamo na oružje, kao i Srbi u procesu gubitka Kosova, koje je izgubljeno na demografskom, a ne na vojnom planu. Uostalom, i Erdogan drži milijune migranata u Turskoj kao oružje i reket protiv Europe. Zato Fini smatra da ćemo se uspjeti obraniti ako uspijemo pridobiti žene muslimanke kao saveznike. Polazeći od primjera Afganistana, Fini se pita zašto se uopće ratuje u Afganistanu?
Ne ratuje se, za razliku od Srednjeg istoka, iz ekonomskih razloga, Afganistan nema nafte, niti iz neke posebne geopolitike, jer bi onda bilo logično “staviti šapu” i na okolne države, primjerice na Uzbekistan ili Turkmenistan.
Ratuje se zbog ideoloških razloga, zbog talibana, protiv njihove ideologije koju crpe iz islamskih svetih knjiga i tradicije. Naime, Mula Omar, koji je šest godina vladao, u svojim reformama na temelju islamske tradicije, u poseban fokus je uzeo zaštitu žene. Kako? Tako što je definirao njenu ulogu da joj je posao samo rađati djecu i biti doma, na tragu Homeinija, daleko od svake samostalnosti i ekonomske neovisnosti od muškarca. Zanimljiv je podatak da za njegove vladavine i “fokusa na žensko pitanje i zaštitu” nije zabilježen gotovo nijedan čin silovanja i zlostavljanja, a ono što je učinjeno žestoko je sankcionirano.
Zato Fini zaključuje: “Ako Zapad ne uspije pridobiti muslimanke za sebe, ako ih ne homologizira, islamisti sa svojom demografskom masom će prevladati… dok na Zapadu denatalitet i starenje stanovništva rapidno buja. Na kraju će nas preplaviti, infiltrirati na naš teritorij i podvrgnuti svojoj kulturi bez ikakva velikog napora, zato što priroda ne trpi prazninu (horror vacui), a praznina vrijednosti ne može doli biti popunjena drugim vrijednostima.” Fini u jednom ima pravo, jer taj proces je u EU-u već na djelu u kontekstu “obrnute integracije” gdje Europljani masovno prelaze na islam u kvartovima gdje su muslimani postali većina.
Cijeli tekst možete pročitati OVDJE.
