Koju ulogu u skrivanju istine o koronavirusu ima KP Kine?

epa08325601 A picture released by Xinhua News Agency shows Chinese President Xi Jinping attending the G20 Extraordinary Virtual Leaders' Summit on COVID-19 via video link in Beijing, capital of China, 26 March 2020 (issued 27 March 2020). Leaders of the Group of 20 vowed to inject five trillion US dollar to minimize the impact of the coronavirus pandemic on the world's economy. EPA/XINHUA/LI XUEREN MANDATORY CREDIT EDITORIAL USE ONLY/NO SALES

Dok svijet vodi borbu s pandemijom koronavirusa, Kina vodi propagandni rat. Cilj Pekinga u ovom ratu je jednostavan – prebaciti s Kine svaku krivicu za izbijajnje pandemije, loš početni odgovor na istu i njezino širenje na ostatak svijeta. Na kocki je globalna reputacija Kine, kao i moguća temeljita promjena paradigme i odbacivanje Kine kao glavnog trgovinskog i proizvođačkog partnera. Isto tako, ugrožena je osobna ostavština Generalnog tajnika Komunističke partije Kine (u daljenjem tekstu KPH) Xi Jipinga, koji je svoj legitimitet bazirao na vlastitim tehnokratskim sposobnostima. Nakon suočavanja s prvom velikom svjetskom krizom 21. stoljeća, svijet mora temeljito promisliti svoju ovisnost o Kini, piše na Real Clear Politics.

> Analiza: Zašto ne možemo vjerovati kineskim vlastima kad govore o koronavirusu?

> (VIDEO) Zemlja iz koje je potekao koronavirus: Kina – komunistička država sa snažnim represivnim sustavom

Propagandni rat Pekinga

Nakon mjeseci skrivanja u Zabranjenom gradu, gospodin Xi Jiping se napokon odvažio posjetiti Wuhan, epicentar virusa, kako bi proglasio pobjedu nad virusom nakon što su se sve improvizirane bolnice zatvorile. Unatoč tome, nitko ne zna jesu li istinite tvrdnje Pekinga da rast broja novozaraženih usporava  s obzirom na dugotrajnu sumnju o istinitosti bilo kakvih službenih kineskih statističkih podataka te nemogućnosti komunističke partije da na odgovarajući način reagira u ranoj fazi širenja koronavirusa.

Suprotno gore navedenom, komunističke vlasti sada tvrde da su u značajnoj mjeri iskontrolirale epidemiju, i neutemeljeno krive strane posjetioce za nove slučajeve virusa. Video (https://www.youtube.com/watch?v=9GT70Fyx98E) koji je procurio iz Kine pokazuje ogromne redove ispred bolnice u Chongqinqu i time povlači pitanje o pravom stanju stvari u zemlji. 

Što je Pekingu stvarno važno, jasno je iz njegovog stalnog rata za globalno javno mnijenje. Kineski propagandni glasnici pokrenuli su velik broj napada protiv širenja činjenica, pokušavajući stvoriti novi narativ o povijesnoj kineskoj pobjedi nad virusom iz Wuhana. Kineski državni medij (https://www.globaltimes.cn/content/1182074.shtml hvali vladino “djelotvorno, odgovorno upravljanje”, ali istina je da je Peking kriv za širenje ovog patogena po Kini i svijetu. Kineski službenici znali su za ovaj novi virus već u prosincu, i nisu učinili ništa da bi upozorili svoje građane ili nametnuli mjere za suzbijanje virusa u ranoj fazi. 

Umjesto da su postupali s potrebnom brzinom i transparentošću, partijska država je mislila na svoju reputaciju i opravdavanje legitimiteta pred narodom. Kina je prijetila (https://www.theverge.com/2020/2/24/21151404/china-wechat-twitter-coronavirus-critics-protest-information-share) zviždačima kao što je pokojni Dr. Li Wenliang, i odlučila cenzurirati društvene mreže kako bi se spriječilo i širenje informacija o virusu i širenje kritiziranja Komunističke partije i vlade. 

Ne čudi što Kina ima partnere i izvan svojih granica koji joj pomažu da se Peking “opere” od odgovornosti. Generalni direktor Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), Tedros Adhanom Ghebreyesus je mjesecima odbijao proglasiti pandemiju i umjesto toga zahvaljivao je Kini što nam “povećava sigurnost”, komentar koji kao da je izišao ravno iz Orwellovih knjiga. To je ista ona Svjetska zdravstvena organizacija koje je odbila primiti Taiwan u svoje članstvo, zbog neupitnog utjecaja Pekinga na financije SZO-a.

Neki kineski državni dužnosnici išli su toliko daleko da su čak tvrdili (https://www.cnbc.com/2020/03/10/china-objects-to-term-wuhan-coronavirus-used-by-mike-pompeo.html) kako Wuhan virus nije izvorno kineski, dok su drugi, kao npr.generalni direktor SZO-a gospodin Tedros tvrdili da je kineski odgovor na ovu krizu “kupio (https://www.marketwatch.com/story/coronavirus-update-new-virus-cases-fall-who-says-china-bought-the-world-time-2020-02-15)  dodatno vrijeme” da se svijet na nju pripremi. Činjenica da takve rečenice ponavljaju (https://www.marketplace.org/2020/03/09/what-happened-to-the-stock-market-today/?utm_source=newsletter&utm_medium=email&utm_campaign=newsletter_axioschina&stream=china) dužnosnici međunarodnih organizacija i  novinari najbolje pokazuje kako djelotovorno kineska propagandna mašina oblikuje globalni narativ. Svijet malo po malo kreće hvaliti način funkcioniranja Komunističke partije Kine, umjesto da ga osudi.

Činjenice su sljedeće: Kina tjednima nije informirala svoje građane o rizicima od koronavirusa te je odbila pustiti u zemlju najpoznatije strane epidemiološke timove, uključujući epidemiologe iz Centara  za kontrolu i prevenciju bolesti iz SAD-a (Centers for Disease Control and Prevention, CDC). Zbog toga, svijet nije mogao dobiti točne informacije i laboratorijske uzorke  u ranoj fazi širenja koronavirusa. U međuvremenu, postalo je prekasno za sprječavanje širenja virusa, a onda su svjetske prijestolnice bile jednako trome u nametanju smislenih zabrana putovanja i karantena  kao što je bio i Peking.

Zbog početnih promašaja Kine, vlade širom svijeta, uključujući i one demokratske, sada su prisiljene poduzimati izuzetne mjere koje u ovoj ili onoj mjeri oponašaju autoritarne tendencije Pekinga. Tako se svijet sve više oblikuje prema slici Kine. Posebno važne promjene bit će na području nametljivih i nametnutih i sveprisutnog tehnološkog nadgledanja građana, kako bi se bolje mogle pratiti i zaustaviti neke buduće epidemije, korak koji možda ne bi bio nužan da je Peking bio iskreniji po pitanju virusa još u prosincu i da je SZO/WHO ispunila svoje obveze ranije. (https://www.cnbc.com/2020/02/25/coronavirus-china-to-boost-mass-surveillance-machine-experts-say.html)

Izgledi za Kinu i globalizaciju

Bez obzira na to koliko neke vlade i globalni opinion-makeri hvale Kinu, Xi (Jiping) i Komunistička partija žele dominirati propagandnim ratom zato što je Wuhan virus stavio njihovu naciju na rub ponora. Nije samo u pitanju Xi Jipingov legitimitet. Njegova vlada se divljački bori kako bi odmakla krivnju i pozornost sa sebe, u strahu kako bi svijet mogao, s punim pravom, dubinski preispitati svoj odnos prema modernoj Kini, od njezinih tehnokratski uspjeha pa do njezine sigurnosti. Desetljeća brižljivo građene javne slike mogla bi se urušiti ako države širom svijeta obrate pozornost na nerazvijeno javno zdravstvo u Kini, nesposobnu i nasilnu vlast te generalno niski životni standard kineskih domaćinstava.

Strahovi doživotnog predsjednika komunističke partije Kine, Xija  nisu neutemeljeni, jer je svijet odavno trebao preispitati Kinu. Legitimna kritika i iznošenje sumnji o kineskom načinu upravljanja i modelu ekonomskog rasta dugo su prigušivani zbog kineskih pritisaka i spremnosti mnogih država da uzimaju zdravo za gotovo tvrdnje Komunističke partije Kine. Javno posramljivanje (https://www.wsj.com/articles/china-sends-a-superhero-to-the-batcave-11575838052) stranih korporacija, provođenje informacijskog ratovanja (https://www.wsj.com/articles/scholars-warn-of-chinese-influence-operations-in-u-s-1543449490) i poseban oblik korupcije zvan ‘elite capture’ (https://sinopsis.cz/en/united-nations-with-chinese-characteristics-elite-capture-and-discourse-management-on-a-global-scale/), sve su to politike koje je Peking implementirao kako bi održao dobar imidž Kine. 

Ta pomno njegovana slika sada je načeta. Oni koji se bave svjetskim zdravstvenim pitanjima mogli bi se zapitati kako to da Kina redovito ima problema s virusnim epidemijama, uz ovu trenutnu s koronavirusom, kao što su SARS, Afrička svinjska groznica (https://www.washingtonpost.com/gdpr-consent/?next_url=https%3a%2f%2fwww.washingtonpost.com%2fbusiness%2f2019%2f10%2f16%2fterrible-pandemic-is-killing-pigs-around-world-us-pork-producers-fear-they-could-be-next%2f),   i ptičja gripa (https://www.businessinsider.com/h5n1-deadly-bird-flu-emerged-near-center-coronavirus-outbreak-2020-2) (trenutno se događa još jedno njezino izbijanje). Ostali će možda početi pozornije pratiti kineska ekološka razaranja i stotine tisuća preuranjeno umrlih (https://www.scmp.com/news/china/science/article/2166542/air-pollution-killing-1-million-people-and-costing-chinese) svake godine, zbog zagađanje vode i zraka. 

S trgovinske strane, mnoge strane korporacije su već ranije preispitivale (https://www.nytimes.com/2019/04/05/business/china-trade-trump-jobs-decoupling.html) svoje poslovanje u Kini, s obzirom na sveprisutnu krađu intelektualnog vlasništva i rastuće troškove proizvodnje, sada bi mogle ozbiljno promisliti koliko je sigurno nastaviti poslovati u Kini. Ne samo da je zdravlje njihovih zaposlenika ugroženo, nego više ne mogu biti sigurni ni da će Kina biti stabilan dobavljač. Ako koronavirus postane sezonska pojava, kao što neki stručnjaci predviđaju, čak i uz cjepivo, nove vrste virusa uvijek će dovesti do zabrinutosti zbog nove epidemije koje je izvan kontrole i koja nadilazi sposobnosti partijske države i time ugrožava ostatak svijeta.

Na širem planu, pandemija 2020. godine  dovela je u mainstream sumnje oko globalizacije. Desetljeća otvorenih granica, neprestanih međukontinentskih putovanja i studiranja u inozemstvu, just-in-time sustava nabave i tome sličnog stvorili su neočekivanu ranjivost stanovništava i ekonomija zahvaljujući neograničenoj otvorenosti. Biti zabrinut radi takvih slabosti (društava i ekonomija) ne znači pribjegavati luditskim stavovima, nego pokušati spasiti temelje svjetskog ekonomskog sustava nakon II svjetskog rata.

Oni koji su pretpostavljali da su globalna tržišta optimalni ekonomski model i da će uvijek funkcionirati sada trebaju razmotriti je li globalizacija najbolji sustav za borbu protiv pandemija kao što je koronavirus,. Da ne govorimo o staromodnim državnim igrama moći kakvu je npr. Kina igrala sa Japanom 2010. godine kada mu je blokirala (https://www.nytimes.com/2010/09/23/business/global/23rare.html) izvoz rijetkih minerala zbog teritorijanog spora oko Istočnog kineskog mora. Možda će najveći dugoročni ekonomski učinak koronavirus imati upravo na etablirane pretpostavke o globalnim lancima opskrbe.

Zbog načina na koji se globalna ekonomija razvijala od 1980. godine propitivati globalizaciju danas u velikoj mjeri znači propitivati odnos svijeta prema Kini. Kao što su istaknuli senatori Marco Rubio (https://www.foxnews.com/media/marco-rubio-coronavirus-china-tremendous-leverage-over-us-economy) i Tom Cotton (https://www.businessinsider.com/tom-cotton-hold-china-accountable-for-coronavirus-2020-3): Amerika i svijet imaju odgovornost  pažljivo preispitati svoju ovisnost o Kini.

Tek nakon izbijanja pandemije Amerikanci su počeli doznavati da je Kina glavni dobavljač (https://www.politico.com/news/2019/12/20/policymakers-worry-china-drug-exports-088126) američkih lijekova. Prve nestašice (https://www.nytimes.com/2020/02/28/health/drug-coronavirus-shortage.html) lijekova, zbog ovisnosti o Kini, već su nastupile. Čak 80% “aktivnih farmaceutskih sastojaka” za američke lijekove dolazi iz inozemstva, prvenstveno iz Kine (i Indije); 45% penicilina koji se koristi u zemlji proizvodi se u Kini; kao i gotovo 100% ibuprofena. Rosemary Gibson, autorica „China Rx“, svjedočila je (https://www.uscc.gov/sites/default/files/RosemaryGibsonTestimonyUSCCJuly152019.pdf) prošle godine Američko-kineskoj komisiji za ekonomski i sigurnosni nadzor (United States-China Economic and Security Commission) o ovoj kritičnoj ovisnosti, ali ništa se nije promijenilo u ovom najvažnijem lancu opskrbe.

Priča o medicinskim aspektima svepristuna je američkom gospodarstvu i svijetu. Gospodarski rast Kine bez presedana tijekom protekle generacije, opustošio je domaću industriju širom svijeta i isto tako spriječio ostale države, poput Vijetnama, da se kreću uz lanac dodane vrijednosti. Mnoge industrije su, realno govoreći, osuđene na kineske tvrtke kao svoje jedine  ili primarne dobavljače. Zbog toga su troškovi pronalaska drugih proizvođača osim onih kineskih, proces poznat pod nazivom ‘decoupling’, pretjerano visoki, a malo zemalja je trenutno u stanju oponašati kinesku infrastrukturnu i radnu snagu.

Ponovno promišljanje kineskog modela i globalizacije

Svijet nikada nije ni trebao biti doveden u opasnost koronavirusom. Jednako tako, nikada se nije ni trebao učiniti toliko ekonomski ovisnim o Kini. Jedinstvenost epidemije koronavirusa je spajanje ova dva naizgled odvojena pitanja. Upravo zato Peking očajnički želi izbjeći krivicu za pandemiju, ne samo zbog svoje početne nesposobnosti, već i zbog toga što cijena sustava koji je Kina izgradila od 1980. do danas, sada nakon dugo odgađanja, postaje centralno pitanje . Koronavirus je diabolus ex machina koji ugrožava temelje na kojima se bazira suvremena interakcija Kine s drugim državama, od turizma do trgovine i od kulturne razmjene do znanstvene suradnje.

Xi ovu sudbinu može se najbolje izbjeći usvajanjem iste one transparentnosti koju su on i komunistička partija uporno izbjegavali. Ipak, otvorenost je smrtna prijetnja daljnjoj vladavini Komunističke partije Kine. Virus na taj način otkriva kobni paradoks KPK, onaj koji pokazuje paralizu u samom srcu moderne Kine. Samo zbog toga, ovisnost svijeta o Kini trebala bi biti odgovorno smanjena.

Za početak, Washington mora naložiti da se značajan postotak glavnih lijekova, svakodnevnih lijekova, materijala za prvu pomoć kao što su maske i kute te složenija medicinska oprema poput respiratora, proizvodi u SAD-u kako bismo bili bolje pripremljeni za sljedeću pandemiju. Pored toga, kontrola vlastite opskrbe vitalnim lijekovima i opremom omogućit će Washingtonu da i dalje bude u mogućnosti pomoć drugim zemljama tijekom sličnih hitnih slučajeva, što nismo u stanju učiniti s koronavirusom i što Peking nastoji iskoristiti.

Drugo, treba smanjiti širu američku gospodarsku ovisnost o Kini. Materijali poput rijetkih zemnih elemenata (https://www.reuters.com/article/us-usa-trade-china-rareearth-explainer/explainer-u-s-dependence-on-chinas-rare-earth-trade-war-vulnerability-idUSKCN1T42RP), od kojih 80% potječe iz Kine, trebali bi se proizvoditi kod kuće kad god je moguće, dok američka vojska (https://www.reuters.com/article/us-usa-military-china/u-s-military-comes-to-grips-with-over-reliance-on-chinese-imports-idUSKCN1MC275) mora ograničiti svoju izloženost kineskoj robi za sve, od tranzistora do gume.

Treće, Washington mora osigurati da Kina ne izdominira svjetsku industriju (https://www.wsj.com/articles/chinese-chip-makers-get-biggest-state-boost-report-finds-11576164610) za proizvodnju čipova poluvodiča, što je za Peking prioritet. Gubitak glavnog dragulja iz krune digitalne ekonomije stavilo bi Ameriku u pozciju trajne ovisnosti o Kini.

Pandemija koronavirusa prekretnica je za Kinu i svijet. Danas su Washington i druge svjetske prijestolnice same odgovorne za uspjeh ili neuspjeh vlastitih napora kako bi se virus iz Wuhana stavio pod kontrolu. Kratkoročno ipak ne bi trebale pustiti Gospodinu Xiju i Kini da revidiraju povijest epidemije. Dugoročno, moraju se posvetiti reformi globalizacije kao procesa, pažljivo oblikujući vlastite ekonomije i društva imajući na umu možebitne buduće krize. 

  • Autor teksta je Michael Auslin, suradnik The Hoover Institution, Sveučilišta Stanford i autor knjige ‘Asia’s New Geopolitics’

Izabrao i preveo: R.R.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr