Patrijarh Kiril opravdava ruski osvajački rat: ‘Ušli smo u borbu koja nema fizički, nego metafizički značaj’

Patrijarh Kiril, vrhovni predsjedatelj Ruske pravoslavne crkve je 6. ožujka uoči korizme održao propovijed na kojoj se između ostaloga dotaknuo ruske invazije na Ukrajinu. Patrijarh Kiril kao i velikoruski ideolog Aleksandar Dugin opravdava invaziju na suverenu državu. Ruski pohod na Ukrajinu je moskovski patrijarh opisao kao “metafizičku borbu” protiv zla opravdavajući ubijanja i rušenja u Ukrajini borbom protiv “gay parade” kao oličenja zapadnjačkog zla i grijeha.

Tako rusku invaziju na Ukrajinu, tj. ruski osvajački rat, pravda “obranom vrijednosti” – dok se ratom i ubijanjem upravo krši temeljna vrijednost – pravo na život.

Patrijarh Kiril je inače 2012. ustvrdio da je Vladimir Putin “Božje čudo”. Putin od 2014. koristi Moskovsku patrijaršiju kao sredstvo za svoje proruske i posebno antizapadne, velikoruske ideje.

>Šola: Gnjusnu agresiju na Ukrajinu doslovno možemo nazvati – ruski pravoslavni džihad

“Proljeće zasjenjeno teškim događajima vezanim uz političku situaciju u Donbasu”

U nastavku prenosimo propovijed patrijarha Kirila:

“Svima vama, dragi moji očevi, braćo i sestre, od srca čestitam ovu nedjelju, nedjelju proštenja, posljednju nedjelju prije početka polja Svete Četrdesetnice – Velike korizme! Veliku korizmu mnogi asketi pobožnosti nazivaju duhovnim proljećem. Što je proljeće? Proljeće je ponovno rođenje života, to je obnova, to je nova snaga. Znamo da se u proljeće snažan sok probija na visinu od deset, dvadeset, sto metara, oživljavajući drvo.

Ovo je doista nevjerojatno Božje čudo, čudo života. Proljeće je ponovno rođenje života, ono je svojevrsni veliki simbol života. I stoga nije nimalo slučajno da je glavni proljetni blagdan Uskrs Gospodnji – također znak, simbol vječnog života. I vjerujemo da je to tako, što znači da je cijela kršćanska vjera koju dijelimo vjera koja potvrđuje život, koja je protiv smrti, protiv uništenja, koja potvrđuje potrebu slijeđenja božanskih zakona da bismo živjeli, da ne bi propali ni na ovom ni na budućem svijetu. Ali znamo da je ovo proljeće bilo zasjenjeno teškim događajima vezanim uz političku situaciju u Donbasu, praktički izbijanje neprijateljstava. Želio bih nešto reći na ovu temu.

“Zahtjevi od mnogih da održe gay paradu test je lojalnosti tom vrlo moćnom svijetu”

Već osam godina pokušava se uništiti ono što postoji u Donbasu. A u Donbasu postoji odbacivanje, temeljno odbacivanje takozvanih vrijednosti koje danas nude oni koji drže svjetsku moć. Danas postoji takav test za lojalnost ove vlasti, svojevrsna propusnica u taj “sretan” svijet, svijet viška potrošnje, svijet vidljive “slobode”. Znate li koji je ovo test? Test je vrlo jednostavan i u isto vrijeme užasan – to je gay parada. Zahtjevi od mnogih da održe gay paradu test je lojalnosti tom vrlo moćnom svijetu; a znamo da ako ljudi ili zemlje odbiju ove zahtjeve, onda ne ulaze u taj svijet, postaju mu stranci.

Ali znamo što je to grijeh koji se promiče kroz takozvane marševe dostojanstva. To je grijeh koji je osuđen Božjom Riječju – i Starim i Novim zavjetom. Štoviše, Gospodin, osuđujući grijeh, ne osuđuje grešnika. Poziva ga samo na pokajanje, ali ne i da osigura da kroz grešnu osobu i njezino ponašanje grijeh postane životni standard, varijacija ljudskog ponašanja – poštovanog i prihvatljivog.

Ako čovječanstvo prepozna da grijeh nije kršenje Božjeg zakona, ako se čovječanstvo složi da je grijeh jedna od opcija za ljudsko ponašanje, onda će ljudska civilizacija završiti. I gay parade su osmišljene da pokažu da je grijeh jedna od varijacija ljudskog ponašanja. Zato je za ulazak u klub tih zemalja potrebno održati gay paradu ponosa. Ne da politički izjavljujemo “mi smo uz vas”, da ne potpisujemo nikakve sporazume, nego da održimo gay paradu. A znamo kako se ljudi opiru tim zahtjevima i kako se taj otpor suzbija silom. To znači da govorimo o nametanju silom grijeha osuđenog Božjim zakonom, dakle, silom da se ljudima nametne nijekanje Boga i Njegove istine.

> Bartulica: Putinova retorika podsjeća na Miloševićevu, Hrvatska mora biti budna i svjesna svog okruženja

Patrijarh Kiril: “Ono što se danas događa u sferi međunarodnih odnosa nema samo politički značaj”

Dakle, ono što se danas događa u sferi međunarodnih odnosa nema samo politički značaj. Govorimo o nečem drugačijem i puno važnijem od politike. Govorimo o ljudskom spasenju, o tome gdje će čovječanstvo završiti, na kojoj strani Boga Spasitelja, koji dolazi na svijet kao Sudac i Stvoritelj, s desne ili lijeve strane. Danas, iz slabosti, gluposti, neznanja, a najčešće iz nespremnosti na otpor, mnogi odlaze tamo, na lijevu stranu. A sve što je povezano s opravdanjem grijeha, osuđenog Biblijom, danas je ispit naše vjernosti Gospodinu, naše sposobnosti da ispovijedamo vjeru u našeg Spasitelja.

Dakle, ono što se danas događa u sferi međunarodnih odnosa nema samo politički značaj. Govorimo o nečem drugačijem i puno važnijem od politike. Govorimo o ljudskom spasenju, o tome gdje će čovječanstvo završiti, na kojoj strani Boga Spasitelja, koji dolazi na svijet kao Sudac i Stvoritelj, s desne ili lijeve strane. Danas, iz slabosti, gluposti, neznanja, a najčešće iz nespremnosti na otpor, mnogi odlaze tamo, na lijevu stranu. A sve što je povezano s opravdanjem grijeha, osuđenim Biblijom, danas je ispit naše vjernosti Gospodinu, naše sposobnosti da ispovijedamo vjeru u našeg Spasitelja.

“Osam godina patnje i cijeli svijet šuti – što to znači?”

Sve što govorim nema samo neko teoretsko i duhovno značenje. Oko ove teme danas je pravi rat. Tko danas napada Ukrajinu u kojoj već osam godina traje suzbijanje i istrebljenje ljudi u Donbasu; osam godina patnje i cijeli svijet šuti – što to znači? Ali znamo da naša braća i sestre stvarno pate; štoviše, mogu patiti zbog svoje odanosti Crkvi. I tako danas, na Nedjelju oproštenja, s jedne strane, kao vaš pastir, pozivam sve da oproste grijehe i uvrede, pa tako i tamo gdje je to vrlo teško učiniti, gdje ljudi ratuju jedni s drugima. Ali oprost bez pravde je kapitulacija i slabost. Stoga opraštanje mora biti popraćeno nužnim očuvanjem prava stajanja na strani Božje istine, na strani Božanskih zapovijedi, na strani onoga što nam otkriva Kristovo svjetlo, Njegova Riječ, Njegovo Evanđelje, Njegovi najveći zavjeti dani ljudskom rodu.

“Nikada se nećemo miriti s onima koji ruše ovaj zakon, brišući granicu između svetosti i grijeha”

Sve navedeno ukazuje da smo ušli u borbu koja nema fizički, nego metafizički značaj. Znam kako, nažalost, pravoslavci, vjernici, birajući put najmanjeg otpora u ovom ratu, ne razmišljaju o svemu o čemu mi danas razmišljamo, nego ponizno idu putem koji im pokazuju sile. Nikoga ne osuđujemo, nikoga ne pozivamo da dođe na križ, samo govorimo sebi: bit ćemo vjerni riječi Božjoj, bit ćemo vjerni Njegovom zakonu, bit ćemo vjerni zakonu ljubavi i pravde, a ako vidimo kršenja ovog zakona, nikada se nećemo miriti s onima koji ruše ovaj zakon, brišući granicu između svetosti i grijeha, a još više s onima koji promiču grijeh kao primjer ili kao jedan od modeli ljudskog ponašanja.

Danas naša braća u Donbasu, pravoslavci, nesumnjivo pate, a mi ne možemo ne biti s njima, prije svega u molitvi. Potrebno je moliti se da im Gospodin pomogne da sačuvaju pravoslavnu vjeru, da ne podlegnu iskušenjima i iskušenjima. U isto vrijeme, moramo se moliti da mir dođe što prije, da krv naše braće i sestara stane, da Gospodin prikloni svoju milost zemlji Donbasa, koja nosi ovaj žalosni pečat osam godina, nastalih ljudskim grijehom i mržnjom.

“Što je oprost?”

Ulazeći u Veliku korizmu, pokušajmo oprostiti svima. Što je oprost? Ako dajete oprost osobi koja je prekršila zakon ili učinila nešto zlo i nepravedno prema vama, time ne opravdavate njegovo ponašanje, već jednostavno prestajete mrziti tu osobu. On prestaje biti vaš neprijatelj, što znači da ga svojim oproštenjem dajete na Božji sud. Ovo je pravo značenje opraštanja jedni drugima naših grijeha i pogrešaka. Opraštamo, odričemo se mržnje i osvetoljubivosti, ali ne možemo tamo, na nebu, precrtati ljudsku neistinu; stoga svojim oproštenjem predajemo svoje prijestupnike u ruke Božje, da se nad njima izvrši i sud i Božje milosrđe. Kako naš kršćanski odnos prema ljudskim grijesima, zabludama i uvredama ne bi bio uzrok njihove smrti, nego da bi svima, pa i onima koji preuzimaju na sebe najtežu odgovornost, bio donesen pravedni sud..

“Neka milosrdni Gospodin izvrši svoj pravedni sud nad svima nama”

Neka milosrdni Gospodin izvrši svoj pravedni sud nad svima nama. I da kao rezultat ove presude ne stanemo s lijeve strane Spasitelja koji je došao na svijet, moramo se pokajati za svoje vlastite grijehe. Pristupite svom životu vrlo dubokom i nepristranom analizom, zapitajte se što je dobro, a što loše, a ni u kojem slučaju se ne pravdajte – posvađao sam se s ovim ili onim, jer su bili u krivu. To je lažan argument, to je pogrešan pristup. Uvijek se pred Bogom treba pitati: Gospodine, što sam pogriješio? A ako nam Gospodin pomaže da spoznamo vlastitu nepravdu, onda se pokajte za nju.

Upravo danas, na Nedjelju oproštenja, moramo ostvariti ovaj podvig samoodricanja od vlastitih grijeha i svoje nepravde, podvig predaje sebe u ruke Božje, a najvažniji podvig je oprost onima koji su nas uvrijedili.

Patrijarh Kiril: “Jer kakva li će biti radost ako su jedni na svijetu, a drugi u vlasti zla i u tuzi međusobne borbe?”

Neka nam Gospodin svima pomogne da prođemo kroz dane Svete Četrdesetnice kako bismo dostojno ušli u radost Svjetlog Kristova uskrsnuća. I pomolimo se da svi oni koji se danas bore, koji prolijevaju krv, koji pate, također uđu u ovu radost uskrsnuća u miru i spokoju. Jer kakva li će biti radost ako su jedni na svijetu, a drugi u vlasti zla i u tuzi međusobne borbe?

Neka nam Gospodin pomogne svima da na ovaj način, a ne drugačije, uđemo u polje Svete Velike Korizme, kako bismo spasili svoje duše i doprinijeli umnožavanju dobrote u našem grešnom i često strašno pogrešnom svijetu, kako bi istina Božja vladala, dominirala i vodila ljudski rod. Amen”, završio je propovijed patrijarh Kiril.