Šola: Gnjusnu agresiju na Ukrajinu doslovno možemo nazvati – ruski pravoslavni džihad

“Slike Putinovog ludila koje ovih dana gledamo iz Ukrajine nad kojim se zgraža cijeli slobodni, demokratski svijet, uza svu analitiku, jedan “detalj” u svim analizama je izostao. To je uloga Ruske pravoslavne crkve u Putinovoj agresiji na Ukrajinu, koju negira i kao naciju i kao državu i kao – crkvu”, piše Ivica Šola u kolumni za Slobodnu Dalmaciju.

Tri tjedna prije nego što je Putin pokrenuo svoj zločinački stroj protiv jedne međunarodno priznate, suverene države, u Kremlju, u svečanoj dvorani svetog Jurja, Vladimir Vladmirovič održao je ceremoniju u kojoj je, za posebne zasluge za “rusku stvar” i širenje ruskih interesa u svijetu, odlikovao desnu ruku ruskog patrijarha Kirila, mitropolita Hilariona, ministra vanjskih poslova Ruske pravoslavne crkve. Hilarion je odlikovan jednim od najvećih ordena koje Putin dodjeljuje, oredenom Aleksandra Nevskog.

‘Svete granice’

Pri dodjeli Ordena mitroplitu Hilarionu Putin je u govoru najavio, danas je jasno, agresiju na Ukrajinu. Obraćajući se Hilarionu, nazivajući ga ministrom vanjskih poslova pravoslavlja, Putin veli da orden dodjeljuje osobi koja “daje Rusiji primjer predanosti, osjećaja dužnosti, odlučnosti i sposobnost donošenja teških, ponekad nepredvidljivih odluka.” Kakve su to “teške i nepredvidljive odluke” o kojima je govorio Putin Hilarionu, danas, nakon tri tjedna, kristalno je jasno. Zgaziti Ukrajinu!

No puno je strašnije ono što je mitropolit Hilarion te 2. veljače u Kremlju u svom odgovoru zahvalnosti rekao Putinu, gdje ga je otvoreno pozvao da brani granice ruskog pravoslavlja. Hilarion, desna ruka ruskog patrijarha tako kaže da, premda se odjel koji on vodi naziva Ministarstvo vanjskih poslova Crkve, u ovim vremenima ono bi se zapravo trebalo zvati “Ministarstvo obrane” Ruske pravoslavne Crkve jer, citiram, “moramo braniti svete granice naše Crkve”, reče Hilarion Putinu, koje su ugrožene 2018. godine kada je carigradski patrijarh Bartolomej priznao autokefalnost Ukrajinske pravoslavne crkve i time ju odvojio od Moskve.

Potom Hilarion jasno govori Putinu što mu je činiti da bi obranio “svete granice” ruskog pravoslavlja: “Ruska Crkva je nastala prije više više od deset stoljeća u Kijevu i mi smo je naslijedili u granicama u kojima je nastala. Mi te granice nismo stvorili”, veli dalje Hilarion Putinu, one su takve i mi ih moramo braniti. Kakva glazba za Putinove uši od drugog čovjeka Ruske pravoslavne crkve koji je de facto pozvao Putina na agresiju na Ukrajinu, da se kolijevka ruskog pravoslavlja, Kijev i Ukrajina, vrati Moskvi.

Eto, rečeno učinjeno, a ruski patrijarh Kiril i mitroplolit Hilarion, umjesto da kršćanski osude Putinovo zlosilje u Ukrajini, otvaraju šampanjac.

Najava krvoprolića

Ruska pravoslavna crkva, kao i Srpska, kako se u Domovinskom ratu pokazalo u Hrvatskoj, ili nedavno Porfirijevim desantom na Crnu Goru, zapravo nisu crkve, već parapolitičke organizacije ispražnjene od Evanđelja u službi raznih Miloševića, Vučića, ili u ovom slučaju cara Putina, odnosno u službi imperijalizma ruskog i srpskog sveta.

Sam ruski patrijarh Kiril u Putinu vidi vojnog, političkog i duhovnog vođu cijelog pravoslavlja u kojem bombe i litija (molitve) idu ruku ruku, od Crne Gore do Ukrajine. U tom “Potrebno je imenovati nove crkvene patrijahe, uistinu pravoslavne a ne raskolnike i neopapiste, i to u Carigradu, Ateni i Aleksandriji.” Dakle Moskva, kroz Chaplinova usta na ključne stolice svjetskog pravoslavlja koje naziva “izdajničkim” i “raskolničkim”, kao osvetu za autokefalnost Ukrajinske crkve želi dovesti Moskvi (Putinu) odane ljude. To upravo gledamo danas u Ukrajini gdje će Putin nakon što pokori Ukrajinu, i na svjetovnu i na crkvenu stolicu postaviti svoje ljude, uz asistenciju Ruske pravoslavne crkve.

Koliko je Ruse pogodilo vraćanje autekefalnosti Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi 2018. godine, svjedoči i činjenica da je Putin nakon toga sazvao svoje Vijeće za nacionalni sigurnost i, to se zaboravlja, prije četiri godine zaprijetio da bi takav atak na rusko pravoslavlje u Ukrajini mogao završiti krvoprolićem. Tko ga je tada ozbiljno shvaćao?

Gdje će stati?

I Putin i ruski patrijarh Kiril i njegov ministra obrane, mitropolit Hilarion, zapravo, pozivaju na stari carističko – crkveni nacionalistički mit o Moskvi kao „trećem Rimu. S padom carskog Rima, a zatim i Carigrada (danas Istanbul), treći Rim je Moskva, koji nikada neće pasti, i nema više četvrtog.

Zato, od kako je Putin uhvatio uzde vlasti, po cijelom svijetu i Rusiji financirao je otvaranje preko tri tisuće župa, od Moskve do Aleksandrije, a kao osvetu aleksandrijskom patrijarhu Teotokosu zbog toga što je priznao Ukrajinsku pravoslavnu crkvu odvojenu od Moskve, na njegovom kanonskom teritoriju u Africi, osnovao je dvije eparhije (biskupije) Ruske pravoslavne crkve, a Rusa pravoslavaca u Africi ima k’o Hrvata katolika u Pakistanu.

Putinova Rusija tako se formira kao opasan teokratski imperij, koji nema nikakve veze sa Zapadom, već više naliči političkom ustroju islamskog svijeta.

Zato, slijedom iznesene argumentacije, ovu gnjusnu agresiju na Ukrajinu doslovno možemo nazvati – ruski pravoslavni džihad!

Gdje će stati?, pita se Šola u kolumni za Slobodnu Dalmaciju.

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.