Odluka konzorcija zaklada “Otvoreno društvo” američko-mađarskog poduzetnika i tobožnjeg filantropa Georgea Sorosa da obustavi veći dio svojih aktivnosti u Europi iznenadila je mnoge, a mnoge je i zabrinula.
Nijedna zaklada poput Soroseve nije više pridonijela građanskom društvu u Europi, piše Alberto Alemanno za Politico. Danas je, podsjeća autor, teško pronaći neku neprofitnu organizaciju koja nije imala korist od Soroseve zaklade.
Zaklada “Otvoreno društvo” bila je svenazočna, posvuda je podupirala civilne udruge, izdašno ih financirala i pružala im profesionalnu potporu i stoga će odluka o prestanku potpore imati duboke posljedice.
Legitimnost Sorosevih projekata kao da izvire iz same sebe
Od oko 1,5 milijardi eura utrošenih u EU osmina je išla građanskim udrugama, stoga povlačenje zaklade ugrožava opstanak velikog broja njih, koje su se profilirale u kontrolore demokratičnosti.
>Soros se povlači iz Europske unije
Autor takvu vrstu kontrole smatra legitimnom i potrebnom i zabrinut je zbog mogućeg gubitka njezine snage nakon odlaska Sorosa.
Alemanno tvrdi da su sada među najugroženijima, zbog nedostatka drugih izvora financiranja, nevladine udruge koje se bave pitanjima povezanima s tehnologijom, primjerice one među svojim zadaćama ističu borbu protiv ugroza na internetu, miješaju se u pokušaje reguliranja umjetne inteligenciju, tvrde da su pozvane ometati državu u pokušajima preuzimanja kontrole uključujući i korištenje špijunskog softvera.
Osim toga, piše Alemanno, ugroženi su i oni koji se zauzimaju za “rodna”, manjinska, migrantska i rasna prava.
Sorosevo povlačenje za njih nije moglo doći u gore vrijeme, jer “projekt” preobrazbe Europe osporavaju stranke koje autor svrstava u red “nacionalističkih i populističkih”, žaleći jer bi se odbacivanje “otvorenih” vrijednosti Europske unije moglo uskoro odvijati bez nadzora nevladinih udruga.
Hoće li mjesto Sorosa sada zauzeti drugi i drugačiji donatori?
No Alemanno tvrdi da bi mjesto Sorosa mogli zauzeti drugi donatori, desni “konzervativni i vjerski”, te da su već nazočni posebice u Poljskoj i Italiji. Ti donatori, nastavlja, podržavaju udruge koje se protive pobačaju i pokretu LGBTQ+. Posao će im zahvaljujući povlačenju Sorosa sada biti olakšan uoči europskih izbora u lipnju 2024., zaključuje Alemanno.
Zanimljivim smatra Sorosevo obrazloženje da se povlači zato što institucije EU “već izdvajaju značajna sredstva za ljudska prava, slobodu i pluralizam”. No odmah dodaje kako je naivno vjerovati da će veliki novčani iznosi za nevladine udruge “koje populisti ne vole”, i dalje nesmetano teći, jer bi se politička klima nakon lipnja 2024. i izbora mogla promijeniti.
>Soros odlazi iz zemalja EU: Prisjetite se kakvu je mrežu spleo u Hrvatskoj
Autor podsjeća da liberalne snage u civilnom društvu trebaju novac kako bi preživjele, a ni jedna druga “filantropska” organizacija nema tu snagu, ni “petlju”, da preuzme ulogu Soroseve zaklade.
Autor upozorava na grešku u sustavu tobožnje filantropije i dobrohotnosti ljevičarskih civilnih udruga: “Nakon desetljeća gotovo bezuvjetne potpore, neprofitne organizacije u EU razvile su nezdravu ovisnost”, što Sorosev odlazak po njemu čini još više zabrinjavajućim”.
Alemanno čak tvrdi da je Soros odgovoran za sustav koji je praktički stvorio, doduše, ne osporavajući mu pravo da napusti poprište.
Gorka pilula za razgranatu mrežu nevladinih udruga
“U konačnici, ovo je gorka pilula za europsko građansko društvo, posebice jer dolazi nakon trogodišnjeg restrukturiranja Zaklade Civilno društvo, koje se poklopilo s pandemijom covida-19 i dugo očekivanom smjenom generacija”.
Podsjetimo, 93-godišnji George Soros prepustio je kontrolu nad svojim 25 milijardi dolara vrijednim carstvom svome 37-godišnjem sinu Alexanderu.
“Novi smjer financiranja zaklade nosi potpis budućeg predsjednika Alexandera Sorosa” kao i lorda Marka Malloch-Browna, čiji je interes za “projekt” EU dosta mlak.
>George Soros predao svoje poslovno carstvo sinu, koji se sastao i s Plenkovićem; potez milijardera komentirao i Musk
Autor ovdje u tekstu promiče nekoliko teza koje postavlja kao dogme. Jedna je ta da je Soros filantrop, dakle da sve što čini poduzima na dobrobit čovječanstva. Druga je da je liberalna demokracija u EU ugrožena, što se, prema njemu, temelji na dokazima.
Štoviše, Alemanno tvrdi da “takvo ponašanje šteti ugledu filantropije u vrijeme kad je njezin doprinos najpotrebniji”.
Ne iznenađuje stoga zaključno pitanje u tekstu koje je za autora i ključno u smislu opstanka paradržavnih struktura u Europi: “Hoće li drugi uskočiti kako bi upotpunili prazninu?”
Tekst se nastavlja ispod oglasa