Nedjeljni referendum u Republici Srpskoj u BiH uzburkao je ionako nemirne valove u toj susjednoj zemlji. Stoga nije nimalo slučajno da je baš par dana prije referenduma EU jučer prihvatila aplikaciju BiH za članstvo EU i tako javno poduprla integritet i teritorijalno jedinstvo te zemlje.
Sporni referendum želi utvrditi dan utemeljenja Republike Srpske kao Dan Republike, a poseban je nemir izazvao u bošnjačkom dijelu stanovništva. Neke izjave uvaženih Bošnjaka idu toliko daleko da se zvecka oružjem i najavljuje mogući rat, pa je tako jučer to izjavio i general Sefer Halilović na nacionalnoj TV, a prije toga i Bekir Izetbegović koji je otvoreno najavio 2018. kao moguću godinu novog ratnog sukoba u BiH. Tu godinu je Izetbegović predvidio kao moguću za održavanje referenduma o odcjepljenju Republike Srpske, a sam Milorad Dodik je to 31. kolovoza implicitno potvrdio.
Reakcije dolaze iz cijele međunarodne zajednice, a osobito su interesantne one iz Hrvatske i Srbije. Tako predsjednica Kolinda Grabar Kitarović izražava nadu da se referendum neće održati, dok se srbijanski predsjednik Nikolić (inače proglašen četničkim vojvodom na Romaniji u BiH) i premijer Vučić ograđuju od referenduma,ali više na pilatovski način.
Dapače, prije dva dana na nacionalnoj TV Vučić izjavljuje da Srbija neće mirno promatrati što se događa u susjednoj BiH „zato jer ima svoj narod preko Drine“.
Rusija i Republika Srpska – posjet Dodika Putinu
Ono što je interesantno: što čini Rusija , kao i ostale „zainteresirane“ strane poput Velike Britanije i Njemačke?
Milorad Dodik putuje sutra u Moskvu kod Vladimira Putina.
The Economist je proglasio Vučića „eurofilom“ godine. The Econmist su javna usta manje britanske vanjske politike i više britanskih (i svjetskih) elita iza zavjese
Angela Merkel drži „stranu“ Srbiji prilikom pregovora o članstvu Srbije u EU i vrši pritisak na Hrvatsku da odustane od spornih pitanja.
To su tri važne i aktualne stvari u ovim složenim odnosima, a svakako je trenutno najinteresantniji put Dodika u goste Putinu i ishod tih razgovora. Oni će očitovati i smjer ruske politike u ovom djelu svijeta: stabilizaciji ili destabilizaciji, miru ili napetostima sa mogućim čak i oružanim sukobima.
Vladimir Putin, naime, vrlo se aktivno pokušava uključiti na područje višestoljetnog (željenog ) ruskog utjecaja od Turske do srednje Europe, a posebno na njemu važnim strateškim točkama kao Turska, Bugarska i Srbija.
Stoga je Republika Srpska i njeno moguće odcjepljenje (i pripojenje Srbiji) potencijalna bomba za destabilizaciju Rusiji interesantnog područja za koji izuzetan geostrateški interes ima i EU na čelu sa Njemačkom koja želi pristup bliskoistočnim područjima gdje se događaju glavne strateške i gospodarske bitke novog svjetskog poretka.
Hrvatska i Srbija – verbalni rat ili eskalacija sukoba
Nakon Halilovićevog i Izetbegovićevog zveckanja oružjem dobro se je prisjetiti i nedavne Vučićeve izjave ‘da je rat na Balkanu izbjegnut za dlaku’, a ticalo se nategnutih odnosa Hrvatske i Srbije posljednjih mjeseci kao posljedice velikog pritiska i provokacija koje su dolazile sa srbijanske službene strane.
Ako se tome dodaju afere koje su se posljednjih mjeseci nagomilale od protjerivanja ruskog diplomata u Zagrebu, uhićenja branitelja u Srbiji, uhićenja navodnog „hrvatskog špijuna“ Čolovića, izlaska Miljavčevog popisa 900 (!) branitelja koje želi uhititi BiH, više je nego očigledno da – tzv. balkanski lonac vrije i da svjetski igrači imaju itekako jak utjecaj na politička kretanja u ovom prostoru koje je admiral Domazet zbog strateške važnosti ‘prvim i najvažnijim vratima Azije od Rijeke do Izraela’ ( od troja vrata).
Memorandum SANU 2 – Hrvatska i Republika Srpska
Gledano sa strane okolnih država, Hrvatsku kao i uvijek najviše treba brinuti – Srbija. Kao i u svim ratovima na ovim prostorima u posljednjih 100 godina Srbija se uvijek pokušava proširiti na račun susjednih zemalja, a u posljednjih 75 godina poglavito na račun BiH i Hrvatske. Stoga drugi i novi Memorandum SANU 2 opet je mobilizacijski okrenut protiv Hrvatske. Dok je u prvom Memorandumu koji je objavljen nakon Titove smrti, a pripreman još za njegova života, cjelokupni politički komunistički sustav i JNA godinama pažljivo i tiho pripreman za agresiju na Hrvatsku i BiH (i Kosovo) do javne eskalacije 1987. i „jogurt revolucije“, i ovaj drugi se priprema u tišini i sa jasnim namjerama.
Memorandum 2 reafirmira odnos prema Srbima u susjednim državama i njihovu organizaciju kako bi se sačuvali kao etnička zajednica, u čemu Srpska pravoslavna crkva ima najvažniju ulogu jer jedina može djelovati preko granice. Riječ je o strateškom dokumentu Vlade Srbije koji ima za cilj konsolidaciju Srba u susjedstvu kako bi se sačuvale pretenzije.
U gubicima koje je Srbija imala u Domovinskom ratu i drugim ratovima na ovim prostorima 90-ih, a koje je rezultiralo gubitkom unaprijed zacrtanih „srpskih teritorija“ u Hrvatskoj, Kosovu i Crnoj Gori, ostala je kao ratni plijen samo – Republika Srpska u BiH.
To je dio srbijanskog ratnog plijena Nakon Daytona održan je u Srbiji geostrateški skup na kojem je rečeno kako je to maksimum trenutka, ali da treba primijeniti strategiju kojom će onemogućiti povratak izbjeglica i pričekati vrijeme u kojem će međunarodne okolnosti dopustiti da Republika Srpska organizira referendum o nezavisnosti i proglasi ujedinjenje sa Srbijom. To je strategija kojom Milorad Dodik razara Bosnu i traži da RS ima isti status kao Kosovo.
To je potencijalna bomba na ovim prostorima i dalekosežna pogrešna procjena SAD-a koji nije dozvolio ulazak hrvatskih snaga u Banja Luku kada je srpska vojska već bila poražena. Da li je SAD time odigrao „pametnu igru“ politikom ravnoteže snaga sprečavanjem potpunog poraza Srbije pokazat će vrijeme. Naime, tada na sceni još nije bio „ruski car“ Putin koji je potpuno promijenio unipolarnu sliku svijeta i Rusiju vratio na svjetsku scenu kao najvećeg igrača.
Stoga, pričekajmo strpljivo završetak sutrašnjih razgovora Milorada Dodika i Vladimira Putina.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
