Ovoga je tjedna kineski predsjednik Xi Jinping prvi put nakon korone posjetio Europu. Na njegovoj ruti našli su se Pariz, Budimpešta i Beograd. Iako ne možemo znati koji su pravi razlozi njegove diplomatske misije po Europi, prema izvještajima agencija teme razgovora bile su napetosti oko trgovine i ruska invazija u Ukrajini. Kao i u svim svjetskim poslovima, dakle, i ovoga puta su u središtu interesa novac i rat, piše Borislav Ristić za Večernji list.
Ako pogledamo širi kontekst ovog posjeta, zanimljivo je primijetiti kako on pada u vrijeme diplomatsko-vojne eskalacije između Rusije i Zapada, kada se sve više šuška kako svijet igra na rubu trećeg svjetskog rata. Onoga nakon kojeg četvrti neće doći. Da podsjetimo, obje strane u ratu podigle su nedavno svoje uloge na maksimum, proglašavajući “bezuvjetnu kapitulaciju” druge strane svojim ratnim ciljem.
Zapad sve očajniji
Dodatno, Rusi su objavili kako će bilo kakav napad na ruske postrojbe od strane jedinica neke od NATO zemalja u Ukrajini biti smatrano objavom rata. Znamo da su veterani NATO prisutni od početka rata kao najamnici i instruktori, na što su Rusi dosad žmurili. Kako bi dodatno podvukli ozbiljnost ovog svog upozorenja, objavili su kako planiraju vojnu vježbu u kojoj će testirati svoje taktičko nuklearno oružje.
Ono što još više povećava zabrinutost jest situacija oko pomoći Ukrajini, koju je krajem prošlog mjeseca izglasao američki Kongres. Vjerovalo se kako će ta pomoć zaustaviti rusko napredovanje na bojištu. Međutim, kreditori su namirisali novac i sada traže da Ukrajina namiri zaostala dugovanja. To je udarac s kojim se, izgleda, nije računalo, naročito u osvit najavljene ruske ljetne ofenzive, koja prijeti slomiti ukrajinski otpor.
>Ristić: Utrka diplomacije i raketa na Bliskom istoku
Zato se sve češće čuju glasovi kako će neke europske zemlje poslati svoje postrojbe u Ukrajinu. Nedavno je puštena glasina kako Ukrajinci spremaju napad na Krimski most kako bi ponizili Ruse za Dan pobjede. Takav je napad moguć samo uz pomoć britanskog i francuskog oružja i instruktora. Zato su britanski i francuski veleposlanici početkom tjedna pozvani na raport u Kremlj.
Dojam je kako je kolektivni zapad sve očajniji zbog situacije na ukrajinskom bojištu, a Rusija gubi strpljenje s umišljenim europskim veličinama koje su svoje frakove zamijenili za kostime batlera iz Bijele kuće. Unatoč očaju, na zapadu je još uvijek jaka iluzija kako će ruska vojska svaki čas implodirati ili će ju neko čudesno zapadno oružje natjerati u bijeg. Ništa od toga se ne događa, ali iluzija ostaje i dalje čvrsta i neuzdrmana.
‘Što će se dogoditi’
Pravo je pitanje što će se dogoditi ako ukrajinski otpor doživi krah? Što ako do kraja ukrajinskog otpora dođe već ovoga ljeta? Što će se dogoditi s neuzdrmljivim samopouzdanjem Zapada kada nezamislivo postane stvarnost? Hoće li, kao i do sada, odgovor na svaku novu eskalaciju biti dodatno podizanje uloga? Hoće li Europa slati vojsku da brani Dnjepar? Hoće li Macron braniti Odesu?
Dojam je kako zapadne elite misle kako nema drugog izbora. Čini se kako je takva logika zapadnih elita uznemirili kineskog vođu, koji je zbog toga odlučio doputovati u Europu, kako bi smirio male megalomane koji su krenuli srljati u nuklearni sukob. Vjerojatno mu je jasno kako je Macron glavni galamdžija, ali i kako njega može lako smiriti s par slatkih bombona, što bi onda i druge Europljane malo dozvalo pameti.
Jedan dobar trgovinski dogovor s Kinom mogao bi Europljanima biti izlaz iz zamke u koju su upali s Rusijom i bar na neko vrijeme odgoditi nuklearni Armagedon. Ponižavajuće za Europu, ali i sreća za ostatak svijeta, pa je došao Kinez da nas spašava od nas samih i ludila naših bezveznih elita.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
