Svjedoci smo kako je sredinom travnja, reklo bi se pukom srećom, svijet izbjegao još jednu ratnu eskalaciju na Bliskom istoku.
Nakon zračnog napada na iranski konzulat u Damasku u kojem su ubijeni visoki časnici Islamske revolucionarne garde, za koji je napad krivnja pala na Izrael, činilo se kako stvari izmiču kontroli i kako se nalazimo na rubu sukoba između Izraela i Irana, koji bi neminovno zapalio čitavu regiju, piše Borislav Ristić za Večernji list.
Na ovaj napad Iran je odgovorio demonstracijom sile, tako što je na Izrael poslao veliki broj dronova s više lokacija u Iranu, sjevernom Iraku i Jemenu. Vidjeli smo kako izraelski prouzračni sustav nije ima problema uništiti ove projektile.
Ovog puta na Bliskom istoku diplomacija je bila brža od raketa
Unatoč priređenom “vatrometu”, poanta nije bila u demonstraciji moći izraelske obrane, već u tome da je Iran poslao gomilu jeftinih meta za izraelsku iznimno skupu Željeznu kupolu.
>Stručnjaci o situaciji na Bliskom istoku: Očekuje se daljnja eskalacija odnosa
To što ova eskalacija nije prerasla u regionalnu, a potencijalno i širu, ratnu katastrofu, vjerojatno možemo zahvaliti tome što je u Washingtonu prevladao zdravorazumski stav realpolitike, pa je diplomacija bila brža od raketa.
Ali, možda je odlučilo i to što Iran nije htio ući u rat, već je imao drukčije motive u ovoj prilici. U svakom slučaju, ovaj put je izbjegnuta još jedna ratna spirala u svijetu kojemu ne nedostaje tragedija.
No, što je bila poruka ovih opasnih ratnih igara? Prije svega, Iran nije na Izrael poslao samo dronove, već i krstareće rakete. Takvi kombinirani masivni zračni udari poznati su nam iz Ukrajine, gdje su ih Rusi koristili kako bi iscrpili ukrajinski PZO.
Iran može probiti izraelsku protuzračnu obranu
Napadi dronovima su služili kako bi se otkrile pozicije radarskih sustava, koji su onda gađani raketama. Sada je i Iran pokazao kako je sposoban koordinirati takve napade.
Pored toga, rakete koje je Iran ispalio bile su nova generacija raketa s tekućim punjenjem, koju su prije desetak godina počeli razvijati Rusi. Njima su gađane vojne piste u izraelskoj pustinji, što je pokazalo kako Iran može probiti izraelski PZO.
To znači kako je iranska vojna industrija savladala novu tehnologiju upravljanja balističkim projektilima, za što se također dosad nije znalo da ju posjeduje.
Možda i najvažnija novina koju je Iran demonstrirao ovim napadom je sposobnost preciznog navođenja projektila, za što sve donedavno nisu imali tehnologiju. To znači da sada mogu u realnom vremenu navigirati putanju rakete i mijenjati joj smjer.
To je također novina u iranskom vojnom arsenalu, koju su vjerojatno dobili od Rusa u zadnjih nekoliko godina. Ovo su krupni tehnološki iskoraci Irana, koji izazivaju zabrinutost.
Iranski iskorak uz pomoć Rusa
Nije teško zaključiti kako je taj iskorak Iran napravio uz pomoć Rusa, koji su im izvezli svoju tehnologiju. Posljedica je to zaoštravanja odnosa između Rusije i Zapada u zadnjih desetak godina. Rusija i Kina su izbjegavale prodaju svoje tehnologije Iranu zbog straha od sankcija Zapada. Ali, kako je sada Rusija pod sankcijama Zapada, za njih više nije bilo prepreka da svoju tehnologiju prodaju Iranu.
>Ristić: Ukrajina ‘izašla iz mode’, Bliski istok preuzeo primat svjetske pažnje
Politika sankcija može imati plemenite motive, ali se u realnoj politici gotovo po pravilu pokazuju kao neučinkovite i kratkovide. Tako se kolektivni Zapad našao u situaciji da ima posla s Iranom koji učinkovito raspolaže najnovijom vojnom tehnologijom.
Nije izvjesno da će Iran poduzeti neki korak u tom smjeru, ali nije ugodna spoznaja da ga sada mogu poduzeti. A svega toga ne bi bilo bez kratkovide politike sankcija.
Zato, umjesto samočestitanja Zapada na izbjegnutom sukobu, treba vidjeti što se zaista dogodilo. Ali, to je moguće samo ako ideološki razlozi ne budu imali primat nad dugoročnim strateškim promišljanjima.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
