“Postaje iritantno kada se u eksploziji terorističkih akcija na religijskoj matrici islama stalno pribjegava ove zločine objašnjavati psihološkim, socijalnim ili političkim kategorijama. Ovaj bio depresivan, ovaj zlostavljan od vršnjaka, ovog cura ostavila, ovaj homoseksualac koji je patio, onaj tamo se raznio jer mu je odbijen azil, ovaj siromašan i očajan…”, piše Ivica Šola u novoj kolumni za Slobodnu Dalmaciju.
“Sve neka hipersenzibilna, romantična čeljad ranjena neshvaćenim ljubavima i teškim djetinjstvom ubija po Europi. Možda ih muče klimatske promjene? Psihologiziranje nad terorizmom koji razara Europu i svijet u ogromnoj većini slučajeva je promašeno. Po toj teoriji, budući da u Europi vlada epidemija depresije već desetljećima, davno smo se trebali međusobno pobiti.
Što se kolonizacije tiče, i islam je kroz povijest kolonizirao Afriku i Europu, muslimani su kolonizirali i ove prostore stotinama godina, bili ništa manje okrutni nego Francuzi ili Belgijanci u Africi.
Zar bi se sada neki depresivni i siromašni Srbin, Grk ili Hrvat trebao ići raznijeti bombom u Ankari? Turci su krivi za kolaps Grčke? Za terorizam kojem svjedočimo vam treba teološka, vjerska podloga a ne tek hrpa psihologizama i “teškog djetinjstva”.
Apokaliptično vjerovanje
Islamski terorizam u svojoj biti nema svoj korijen ni u siromaštvu, niti je reakcija na kolonizaciju, niti u psihijatrijskim problemima, već izvire iz sasvim konkretne islamske teologije.
ISIL se u motivaciji uopće ne poziva na kolonizaciju i socijalne probleme, već na ono što sam u svojoj knjizi Teološka bilježnica (str. 104) još 2002. godine opisao kao “islamski revolucionarni milenarizam”. To je apokaliptično vjerovanje kako se ne može čekati da Alah “odradi” kraj svijeta, već mu treba “pomoći” i uzeti stvar u svoje ruke te istrijebiti zle i bezbožnike i tako ubrzati apokalipsu.
Bez ove nabrijane religiozne apokaliptičke opijenosti ovakav radikalni tip islamskog terorizma ne bi bio moguć, ne bi funkcionirao, bio on eksplicitan kao kod šijita, ili implicitan kao kod sunita koji sačinjavaju ISIL.
O tome je nedavno pisao i časopis Foreign Affairs. To je korijen – sasvim specifična vrsta islamske eshatologije, a ne tek kolonijalizam ili psihosocijalne površne bljezgarije.
Naime, u isto vrijeme kada su teroristi sijali krv po Europi, medijski je slabo odjeknulo da je ISIL izveo samoubilački napad u Afganistanu, u Kabulu, gdje je ubijeno 80 ljudi. To je učinjeno kao osveta za kolonizaciju ili zbog psihosocijalnog uzroka? Da, sto posto, pobijeni su sami muslimani, sirotinja, šijiti…
‘Ne birajte sredstva’
U ovoj apokaliptičkoj svijesti uslijed koje šire teror, požurujući Božji sud i kraj svijeta u kojem će odijeliti dobre od zlih i bezbožnih, meta su svi, pa i muslimani, koji s ovim luđacima ne dijele istu viziju islama. Islamski terorizam je sasvim određena vrsta proaktivne religijske cauze zbog koje se bez problema raznesete bombom, a ne tek reakcija na socijalne ili političke događaje.
Ako tome dodamo osjećaj inferiornosti prema Zapadu, onda tek donekle možemo razumjeti psihosocijalno teoretiziranje, jer se radikalizam i utjecanje takvoj islamskoj religiji nudi kao krivi lijek.
Kalif Abu Bakr al Bagdadi pozvao je upravo svoje ćelije u Latinskoj Americi da i tamo krenu u akciju “da pobiju što više ljudi i da ne biraju sredstva.” Da, baš su Latinoamerikanci kolonizirali Afriku i Bliski istok, baš su napadali Libiju…
Otrijeznimo se, cijelom “bezbožnom i zlom” svijetu je objavljen rat, pa i latinoameričkoj sirotinji, kao i islamskoj koja ne slijedi pravi islam! Kako to objasniti psihologiziranjem, sociologiziranjem ili reakcijom na nečiju (SAD) agresivnu politiku? Kakve veze siromašna Latinska Amerika ima s bilo kakvim zlom koje se dogodilo bilo kojoj zemlji islamskoga svijeta?”, pita se Ivica Šola čiji kolumnu do kraja možete pročitati u Slobodnoj Dalmaciji.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
