Dok vlasniku apartmana u Zadru koji je odlučio ne primati homoseksualce “jer ima prethodna loša iskustva s njima” zbog divljanja i razbijanja sobe prijeti zatvorska kazna zbog narušavanja ravnopravnosti, djeca ispod 14 godina neće smjeti u “Bakinu kuhinju” – a ni njihovi roditelji, osim ako ne odluče otići u restoran sami i ostaviti ih pravoj baki. Jer, kažu vlasnici, imaju prethodna loša iskustva s djecom zbog divljanja.
Evo što je policija odgovorila na upit o iznajmljivaču apartmana za kojeg je gay pride tražio kaznu
Ovdje svakako nitko neće postavljati idiotska pitanja poput onog koje su novinari postavili iznajmljivaču iz zadra, “biste li prestali primati heteroseksualce ako bi netko od njih divljao u sobi”, odnosno, u ovoj verziji, “biste li prestali primati odrasle goste ako bi se netko od njih nepristojno ponašao u restoranu i gnjavio druge goste”.
“Djeca nam rade nered”
Restoran “Oma’s Küche”, na turističkom otoku Rügen u Njemačkoj, odlučio je primijeniti “kinderfrei” politiku nakon što su imali čestih problema s neodgojenom djecom koja su gnjavila druge goste i radila nered po restoranu, a da ih pritom roditelji nisu pokušavali dovesti u red.
“Došli smo do točke kad smo rekli: Ovo više ne može ovako”, rekao je vlasnik Rudolf Markl za DPA News. Dosadilo mu je, kaže, da mu klinci razbijaju vinske čaše i igraju se s dekorom dok se roditelji koji su ih doveli na to samo smješkaju, jedu dalje i nije ih uopće briga”.
No nije li to upravo osnovna premisa permisivnog društva koje “nikog ne diskriminira”, da zapravo nikog ni za što i ni za kog drugog nije briga? Jer, unutarnja logika ideologije “nediskriminacije” je ujedno i logika posvemašnje ignorancije, zanemarivanja. Neodgojena djeca na koju nitko ne obraća pažnju i kojom se nitko ne bavi su posljedica.
Naravno, netko bi mogao pomisliti da bi zabrana djeci da ulaze u restoran mogla biti apsurdna, čak i ilegalna po nediskriminacijskim zakonima – u stvari, u Njemačkoj je od nedavna na snazi i zakon koji zabranjuje diskriminaciju po osnovi dobi, i neki mediji navode da je moguće da ga je restoran prekršio – no vlasnik kaže da je odgovor gostiju na zabranu pozitivan, i da sad restoran mnogi vide kao “oazu mira”. Što, kad se uzme u obzir da izuzetno velik broj parova u Njemačkoj, kao i u Hrvatskoj, danas nema djece, i nije tako čudno.
Liberalan odgoj djece
Markl isto tako inzsitira na tome da je njegova odluka uperena prije svega protiv neodgovornih roditelja koji ne odgajaju svoju djecu. No, logičnije bi rješenje – i svakako poštenije – bilo zamoliti te roditelje da izađu (tj. izbaciti ih) nego zabraniti svoj djeci i svim roditeljima, neovisno o odgoju i ponašanju, ulazak. Jer, ovdje je pravi problem liberalni odgoj djece, a ne sama djeca.
Postoji mnoštvo mjesta na kojima djeca, razumljivo, nisu poželjna – barovi, kockarnice, pa i neki vrlo skupi i ekskluzivni restorani s Michelinovim zvjezdicama u kojima večera u sljedovima ne traje kraće od tri – četiri sata što je manjoj djeci predosadno – no ovdje se radi o obiteljskom restoranu, koji se pridružio sve većem broju takvih u svijetu – Australiji, Sjevernoj Karolini, Floridi, to su zadnji primjeri – koji ne primaju djecu. Iluzorno je očekivati da bi ikakve udruge u tom slučaju pozvale na bojkot takvih restorana.
Predsjednik pokrajinskog saveza hotela i restorana Lars Schwartz rekao je da oni “nastoje biti prijatelji djece”, ali i da svaki ugostitelj ima pravo voditi svoj posao kako želi. Osim, naravno, kad se radi o određenim zaštićenim kategorijama u koje djeca ne spadaju. Kao otvoreno pitanje ostaje tek: što ako se uspostavi da je neko od djece koja nisu smjela ući transrodno ili ima homoseksualnih sklonosti, hoće li tada vlasnik ipak morati u zatvor?
