Barikade i mrtvi na ulicama, pripreme za dugotrajni rat s policijom: U bivšoj francuskoj koloniji, jednoj od najsiromašnijih i zacijelo najkorumpiranijih zemalja svijeta već preko dva tjedna, otkad su izbili ulični nemiri protiv predsjednika Jovenela Moisea, vlada potpuni kaos. Nema vode niti hrane. Niti prije toga nije bilo puno bolje – 28 stanovnika Haitija, u kom preko 60% ljudi živi s manje od dva dolara dnevno, se utopilo 4. ovog mjeseca, kad su se pokušavali domoći susjednog, bogatog otoka Fowl Cay na Bahamima, na kom najam luksuznih vila košta i preko 4.000 dolara dnevno.
No sad je pakao, ljudi ginu na ulicama od vatrenog oružja, škole su zatvorene, vode za piće nema nigdje: stanje se uspoređuje s onim nakon uragana koji je 2010. razorio zemlju, i nakon kojeg je 60.000 Haićana dobilo privremeni smještaj u SAD.-u U prva četiri dana prosvjeda poginulo je četvero ljudi, do ovog vikenda je to poraslo na devet. Potvrđeno je, od strane američkog State Departmenta, i da su vlast na Haitiju uhitile petoro Amerikanaca kod kojih je nađena veća količina oružja, a nejasno je jesu li oni među organizatorima prosvjeda.
Meta prosvjeda je predsjednik Jovenel Moïse, lider liberalne stranke osnovane 2012., no ne samo zbog korupcije, arogancije, i lažnih obećanja, jer su na to Haićani navikli, i jer su tamo svi lideri u prošlosti bili korumpirani. Dva su glavna razloga kaosu u zemlji: Prvi je hiperinflacija, a drugi – ono što na Haitiju prosvjednici smatraju “izdajom bratskog naroda Venezuele”. Naime, Haiti je dugo živio od novca kojeg im je slao – Chavez, iako je velika većina tog novca završila u privatnim džepovima njegovih prokumunističkih saveznika na Haitiju.
Naime, Haiti je 10. siječnja glasovao za prijedlog kojim se kaže da je Maduro nelegitimni predsjednik Venezuele, zbog namještanja rezultata i, prvenstveno, zato jer je pred izbore dao uhititi sve lidere oporbe koji su mu se na izborima mogli suprotstaviti zbog “poticanja prosvjeda”. A na Haitiju vole Madura, jer je nasljednik Chaveza.
Naime, Chávez je pokušao svoju revoluciju proširiti i na druge zemlje u regiji, i to tako što je koristeći ogromno naftno bogatstvo Venezuele 2005. osnovao savez PetroCaribe, koji se proširio na 17 zemalja diljem Kariba i Srednje Amerike. Zemljama članicama omogućili su praktički besplatnu naftu i jeftine kredite, što je išlo dok je cijena nafte bila preko sto dolara za barel. Doduše, time je Chavez uništio državnu naftnu kompaniju iz koje je izvučen sav novac bez da se ulagalo u razvoj, zamjenu potrošenih bušotina, i tako dalje, tako da je ona trenutno praktički u stečaju a proizvodnja nafte tek trećina one s početka Chavezove ere, unatoč ogromnim ruskim i kineskim ulaganjima i kreditima od gotovo 40 milijardi dolara. Chavez je dobivao novac od Rusa i Kineza, ali prodajom nafte i od SAD-a, i dijelio ga dalje kako bi financirao vlast svojih socijalističkih saveznika.
Tadašnji lider Haitija René Préval je na dan svoje inauguracije 14. svibnja 2006., potpisao ugovor za PetroCaribe, te na kraju dobio venecuelansku naftu i kredit. No upravo te 2008. su zbog ogromnih poskupljenja riđe izbili veliki prosvjedi na Haitiju, i Preval odlučuje da će država subvencionirati cijenu hrane, a traži i pomoć od Venezuele. Venezuelanski novac spašava Prevala od prosvjednika i kupuje socijalni mir.
Preval odlazi nakon potresa 2010. za kojeg se ni danas ne zna koliko je života odnio – možda i preko 300.000 – i koji je praktički uništio ono malo sirotinje na Haitiju; 2011. godine, Prévalovog predsjedničkog kandidata, Jude Célestin, gubi izbore zbog neadekvatnog Prevalovog odgovora i nesnalaženja nakon potresa a na vlast dolazi Michel Martelly.
Od 2011. do 2016. godine, Martellyjeva vlada je, čini se, pronevjerila lavovski dio PetroCaribe fonda, koji je od svog nastanka 2008. godine u osnovi održavao nefunkcionalni Haiti na površini. Jovenelu Moïseu dolazi na vlast 2017. No Haiti je tada već bio u zaostatku s plaćanjima kredita Venezueli, a ugovor Haitija s PetroCaribeom završio je u listopadu 2017. godine. Venezuela, u kojoj se kao i na Haitiju pokralo sve što se moglo pokrasti iz državne naftne kompanije više nema novca ni za sebe samu, više ne može kreditirati Haiti koji kredite Venezueli ionako odavno ne vraća, a život na Haitiju, koji je već bio izuzetno težak, je tada postao neodrživ.
Moïse je 6. srpnja prošle godine, kako je Venezeuelanska besplatna nafta presušila, morao podići cijene goriva – a rezultat je bila trodnevna eksplozija nezadovoljstva koja je prethodila današnjoj pobuni. Otprilike u isto vrijeme, počelo se postavljati pitanje gdje su nestale ili potrošene 4 milijarde dolara koje je Haiti primio od Venezuele tijekom proteklog desetljeća. Fond PetroCaribe trebao je platiti za bolnice, škole, ceste i druge društvene projekte, ali ljudi nisu od svega toga vidjeli gotovo ništa. Dvije istrage Senata iz 2017. potvrdile su da je novac uglavnom preusmjeren u privatne džepove.
Što zapravo Moise ima s tim, kad je novac već bio pokraden kad je on došao na vlast? Dio priče je u tome što je on zapravo “nasljednik” prethodnog predsjednika, njegov favorit, s kojim je povezan, a brojni članovi njegove vlade i njegovi savjetnici, su upleteni u “Petrocaribe” skandal. A još gore po njega, pojavio se u krivo vrijeme. Situacija na Haitiju nikad nije bila gora, narod je nezadovoljan, i traži nečiju glavu, a njegova je tu. Haićani su već bili bijesni zbog neobuzdane korupcije, inflacije i nezaposlenosti, i frustrirani zbog godina lažnih obećanja, nasilja, nečinjenja ničeg.
Na Haitiju očito ne vide da Maduro, čiji se sinovi vozikaju po Parizu u pozlaćenim Ferrarijima, a kći nemilice troši novac po luksuznim hotelima dok narod u Venezueli doslovce gladuje više, sve i da hoće, ne može slati novac Haitiju jer novca jednostavno više nema. Dio je pokraden, dio je propao zbog lošeg upravljanja ekonomijom. Da stvar bude gora: novac Venezueli treba vratiti, jer ta pomoć nije bila bespovratna, već zapravo vrlo povoljan kredit.
Kao i 2008., i ovog puta je cijena riže glavni problem, a hoće li se Moise izvući jednako kako se izvukao Preval prije 11 godina, vidjet će se. Poduzeo je iste korake: Njegov premijer je pristao srezati vladin budžet za čak 30%, ograničiti putovanja dužnosnika i ukinuti im neke privilegije poput mobitela o državnom trošku, i najvažnije od svega, obećao je temeljitu istragu o tome gdje je nestao venezuelanski novac.
Vlada SAD za sad ne inzistira na Moiseovom odlasku, no apeliraju na njega da provede ekonomske reforme, i “udvostruči napore u borbi protiv korupcije” što je diplomatski način da mu se poruči da prestane krasti, odnosno da znaju da je i sam korumpiran; no SAD su isto tako jasno poručile da odgovornima za revoluciju na Haitiju smatraju sve one koji su sudjelovali u skandalu oko pronevjere novca iz programa “Petrocaribe”.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
