Da se oslanjate na spoznaje koje nam serviraju domaći mainstream mediji, mogli biste zaključiti da Donald Trump tek što nije opozvan s dužnosti predsjednika SAD-a. Da nakon očekivanog izglasavanja opoziva u Zastupničkom domu Kongresa, pod kontrolom demokrata, koji su i pokrenuli proces impeachmenta, Melania žurno pakira kofere pripremajući se za skoro iseljenje iz Bijele kuće. Jer, do odluke o opozivu nedostaje tek da šefica demokrata i predsjedateljica Zastupničkog doma Kongresa Nancy Pelosi proslijedi predmet opoziva Senatu. Što ona pak oklijeva učiniti, jer – priznaje samo sud svoje partije. A u Senatu većinu imaju republikanci, koji bi (ili koji će) sasvim izvjesno učiniti upravo ono čega se Pelosi pribojava – odbaciti odluku o opozivu. I još više – saslušanjem svojih svjedoka pokazati koliko je predmet impeachmenta predsjednika Trumpa zapravo od samog početka jedno veliko ništa, kao što su to ukazivali razboritiji promatrači postupka, piše Višnja Starešina u kolumni za Slobodnu Dalmaciju koju djelomično prenosimo.
(…)
Tako je priveden kraju prvi čin drame, koja od samog početka to istinski nije bila, osim u svojim medijskim mainstream odjecima, uključujući i one u Hrvatskoj, koji su se potpuno uživjeli u ulogu glasnogovornika američkih demokrata. No da je do mainstream medija, Melania nikada ne bi ni stigla do Bijele kuće, jer Donald Trump po njima nije imao izgleda pobijediti na izborima. A potom već tri godine – tek što nije pao s vlasti. U stvarnom je svijetu slika upravo obrnuta – ekonomski pokazatelji u SAD-u odavno nisu bili bolji i Donald Trump gotovo da i nema ozbiljnog protukandidata na predsjedničkim izborima sljedeće godine. Mogao bi to možda biti multimilijarder (s imovinom tridesetak puta većom od Trumpove) i nekadašnji gradonačelnik New Yorka Michael Bloomberg koji je najavio kandidaturu, ali upitno je može li za nju dobiti potporu ovakve Demokratske stranke.
No, u sjeni lažnih drama u američkoj se političkoj areni posljednjih godina događaju značajne promjene, koje na prvi pogled mogu izgledati kao revolucionarne, destruktivne, pa i opasne. Ali to je jedini način resetiranja sustava, prilagodbe politike potrebama i glasačima novog doba, pod uvjetom da “revolucija“ ne izmakne kontroli. Na institucionalnoj strani one su počele s mandatom predsjednika Trumpa, koji je doslovce proveo revoluciju u državnim institucijama – od tajnih službi, obrane i pravosuđa, do vanjskih poslova. To je podrazumijevalo i njihovo temeljito kadrovsko provjetravanje, koje je nerijetko izgledalo i vrlo grubo. Ogledni primjer tog kadrovskog ringespiela bila je upravo Bijela kuća. Najbliži suradnici su odlazili i dolazili, kao na traci. Podsjećalo je na reality show. Nitko se nije mogao osjećati sigurnim. Mnogima je to bilo stresno. Mnogi su strepjeli za svoju budućnost. Ali prekinuta je vladavina birokratskog sivila. I uz sve te kadrovske potrese, teško je prisjetiti se bilo kojeg američkog predsjednika koji je imao kompetentnije i kvalitetnije suradnike nego što ih je imao i ima ih Donald Trump.
(…)
I priča o impeachmentu jedna je od takvih mobilizacijskih priča, koja je poslužila svrsi. Tko će na kraju od nje politički profitirati? Vjerojatno i demokrati i republikanci na čelu s Trumpom. Svatko kod svoje biračke publike. Demokrati na priči o poštenju. Trump na priči o zloporabi instituta impeachmenta u političke svrhe. Kroz proces visokih turbulencija u SAD-u događa se prilagodba političke infrastrukture budućnosti. U nas se kroz priču o čuvanju stabilnosti događa povratak u (jednopartijsku) prošlost, zaključuje u kolumni za Slobodnu Dalmaciju koju možete pročitati ovdje.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
