Vrhovni sud Sjedinjenih Američkih Država prošli je tjedan odlučio preispitati slučaj u kojem se radi o vjerskoj slobodi, slobodi govora i umjetničkog izražavanja te vladinoj prisili na potporu izjednačavanja istospolne veze i braka.
Radi se o Jacku Phillipsu, vlasniku slastičarnice Masterpiece Cakeshop te o tome je li on dužan peći torte za vjenčanja istospolnih parova, čak i ako se tako nešto protivi njegovim uvjerenjima.
Slučaj datira iz 2012. godine, kad je jedan istospolni par dobio dozvolu za sklapanje braka u saveznoj državi Massachusetts i zatražio od Phillipsa da ispeče tortu u duginim bojama za svadbu koju su željeli proslaviti kod kuće u Coloradu, saveznoj državi koja je 2006. u ustavu definirala brak kao zajednicu jednog muškarca i jedne žene.
Novi video o ovom slastičaru pogledajte OVDJE.
Phillips je odbio napraviti svadbenu tortu, navodeći kao razlog svoju vjeru: „Ne osjećam da bih trebao sudjelovati u njihovom vjenčanju, a kada napravim tortu, osjećam se kao da sudjelujem u događaju ili u proslavi za koju je torta napravljena,“ rekao je.
Par je kasnije dobio svadbenu tortu u duginim bojama, pri čemu su isticali činjenicu da je pečenje torte imalo svrhu prenošenja poruke) od druge slastičarnice.
Nevladina udruga – Unija američkih građanskih sloboda (engl. The American Civil Liberties Union) podnio je na državnom sudu tužbu protiv slastičarnice Masterpiece Cakeshop, tvrdeći da je prekršen zakon države Colorado o javnim uslugama.
Upravni sudac Robert N. Spencer presudio je protiv slastičarnice 6. prosinca 2013., zaključivši da je Phillips prekršio zakon odbivši uslužiti par „zbog njihove seksualne orijentacije.“
Phillips je uložio prigovor na ovaj opis događaja i odgovorio da bi rado prodao paru svoje slastice za bilo koji drugu prigodu, ali da bi izradom svadbene torte bio prisiljen izraziti nešto u što ne vjeruje, čime bi bila prekršena njegova sloboda da vodi svoj posao u skladu sa svojom vjerom.
Phillips je izjavio kako će se nastaviti žaliti na kaznu koja mu je određena do najviše instance, jer smatra da je u ovom slučaju kršeno njegovo pravo na njegovu slobodu umjetničkog izražavanja.
„Ja ću svaki kolač koji se nalazi u mojoj slastičarnici – prodati bilo kome. Ali, ja neću osmisliti i napraviti kolač koji promiče nešto što je u suprotnosti sa Biblijom. I to je moje pravilo mnogo šire od priprema torte za proslavu vjenčanja istospolnih parova. Ja isto tako neću koristiti moje talente za proslavu Halloweena, protuameričkih ili protuobiteljskih tema, za promicanje ateizma, rasizma ili prostota.“
Phillips je u pravu. Kao što Sherif Girgis i ja objašnjavamo u svojoj novoj knjizi u nakladi izdavačke kuće Oxford University Press, „Rasprava o vjerskoj slobodi i diskriminaciji,“ djelovati u skladu s uvjerenjem da je brak zajednica muža i žene ne znači samo po sebi „diskriminirati“ nekoga na temelju seksualne orijentacije.
Dio problema zapravo leži u tome da liberali sve s čime se ne slažu jednostavno nazivaju „diskriminacijom.“
Ova preširoka definicija „diskriminacije“ dio je onoga što otežava slobodno življenje slobode vjere i govora. Ovdje vrijedi obrazac: zakonski pritisak na profesionalce ne služi nikakvoj ozbiljnoj potrebi, ali nanosi ozbiljnu štetu.
Konzervativnih je organizatora vjenčanja malo i sve manje zbog pritisaka tržišta – a, što je najvažnije, oni ne odbijaju uslužiti LGBT klijente.
U slučaju za slučajem slastičarima nije bio nikakav problem napraviti torte za gay kupce za bilo koju drugu priliku. Stvar je samo u tome da iznimno malen broj njih ne može bez prigovora svoje savjesti koristiti svoje talente kako bi pomogli proslaviti istospolna vjenčanja tako da ispeku tortu s dvojicom mladoženja ili dvjema mladenkama na vrhu – ili, u ovom slučaju, s punjenjem u duginim bojama.
Prisiljavanje ljudi na ova kulturna odstupanja ima zanemarivo mali utjecaj na ponudu proizvoda za bilo koji par, ali za sobom povlači ozbiljnu štetu za slobodu govora, savjesti i vjeroispovijesti određenih prodavača.
Ako davanje slobode ovim ljudima koji se bave vjenčanjima ostavlja prostora ikakvoj šteti, riječ je jedino o napetosti s kojom se svi suočavamo živeći s ljudima koji se ne slažu s nama u najosobnijim pitanjima.
Kao što Girgis i ja objašnjavamo u svojoj novoj knjizi, Amerika se nalazi u prijelaznom razdoblju. Vrhovni je sud promijenio definiciju braka, a mijenjaju se i uvjerenja o ljudskoj seksualnost.
Vrhovni sud sada ima priliku zaštititi pravo na prigovor savjesti i građanske slobode onih koji govore i djeluju u skladu s onime što su Amerikanci prije uvijek vjerovali o braku – da je on isključivo zajednica muža i žene.
Takva bi presuda pomogla ostvariti građanski mir usred neslaganja. Njome bi se zaštitio pluralizam prava svih Amerikanaca, bez obzira na to koju vjeru prakticiraju.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
