Zaglavljeni u svojim rovovima, ukrajinski dobrovoljci živjeli su od jednog krumpira na dan dok su ih ruske snage gađale topništvom i GRAD raketama na ključnoj istočnoj bojišnici. Brojno nadjačani, neobučeni i posjedujući samo lako oružje, ljudi su se molili da baražna vatra prestane – i da njihovi vlastiti tenkovi prestanu gađati Ruse, piše The Washington Post koji je razgovarao sa zapovjednikom i natporučnikom jedne ukrajinske satnije.
“Oni [Rusi] već znaju gdje smo, a kada ukrajinski tenk puca s naše strane, to odaje našu poziciju”, rekao je Serhi Lapko, zapovjednik satnije, prisjećajući se nedavne bitke. “I počnu uzvraćati vatru sa svime – GRAD-ovima, minobacačima…
“A ti se samo moliš da preživiš.”
Ukrajinski čelnici projicirali su i njegovali javnu sliku vojne neranjivosti – njihovih dragovoljačkih i profesionalnih snaga koje se trijumfalno suprotstavljaju ruskom napadu. Video snimci napada na ruske tenkove ili položaje svakodnevno se objavljuju na društvenim mrežama. Umjetnici izrađuju domoljubne plakate, jumbo plakate i majice. Poštanska služba čak je pustila marke u znak sjećanja na potonuće ruskog ratnog broda u Crnom moru.
Nakon tri mjeseca rata satnija od 120 ljudi pala je na 54
Ukrajinske snage uspjele su osujetiti ruske napore da zauzmu Kijev i Harkov i ostvarile su pobjede na bojnom polju na istoku. Ali iskustvo Lapka i njegove skupine dobrovoljaca nudi rijedak i realističniji portret sukoba i borbe Ukrajine da zaustavi rusko napredovanje u dijelovima Donbasa. Ukrajina, kao i Rusija, dala je oskudne informacije o smrtnim slučajevima, ozljedama ili gubicima vojne opreme. Ali nakon tri mjeseca rata ova satnija od 120 ljudi pala je na 54 zbog smrti, ranjavanja i dezerterstva.
>Američki novinar: ‘Kakve veze ima povorka ponosa s NATO-om? Više nego što mislite’
Dobrovoljci su bili civili prije ruske invazije 24. veljače i nikada nisu očekivali da će biti poslani na jednu od najopasnijih linija bojišnice u istočnoj Ukrajini. Brzo su se našli na nišanu rata, osjećajući se napuštenim od svojih nadređenih u borbi za preživljavanje.
“Naše zapovjedništvo ne preuzima odgovornost”, rekao je Lapko. “Oni si samo pripisuju zasluge za naša postignuća. Ne daju nam nikakvu podršku.”
Kad više nisu mogli izdržati, Lapko i njegov nadporučnik Vitaliy Khrus povukli su se ovaj tjedan s članovima svoje satnije u hotel udaljen od fronta. Tamo su obojica razgovarali za The Washington Post, znajući da bi se mogli suočiti s vojnim sudom i odsluženjem vojnog zatvora.
“Ako govorim u svoje ime, nisam zapovjednik bojišnice”, dodao je. “Ali dečki će stajati uz mene, a ja ću stajati uz njih do kraja.”
Zapovjednik dragovoljačke bojne, Ihor Kisileichuk, nije odgovorio na pozive ili pitanja The Posta prije objave članka, ali je kasno u četvrtak poslao sažetu poruku: “Bez ovog zapovjednika, postrojba štiti našu zemlju”, referirajući se na na Lapka. Glasnogovornik ukrajinske vojske odbio je dati komentar, rekavši da će za odgovor biti potrebni “dani”.
“Rat slama ljude”, rekao je Serhiy Haidai, šef regionalne ratne uprave u pokrajini Lugansk, priznajući da mnogi dobrovoljci nisu bili pravilno obučeni jer ukrajinske vlasti nisu očekivale invaziju Rusije. No, tvrdi da su svi vojnici zbrinuti: “Imaju dovoljno sanitetskog materijala i hrane. Jedina stvar je da postoje ljudi koji nisu spremni za borbu.”
Međutim, zabrinutost Lapka i Khrusa nedavno je ponovio vod 3. bataljuna 115. brigade, smješten u blizini u opkoljenom gradu Sjeverodonjecku. U videu prenesenom na Telegramu 24. svibnja, a koji je Haidaijev pomoćnik potvrdio kao autentičan, dobrovoljci su rekli da se više neće boriti jer im nedostaje odgovarajuće oružje, pozadinska potpora i vojno vodstvo.
“Šalju nas u sigurnu smrt”, rekao je dragovoljac, dodajući da su sličan video snimili pripadnici 1. bojne 115. brigade. “Nismo sami u ovome, ima nas puno u takvoj situaciji.”
Na snimci bez datuma, ukrajinski vojnici u regiji Donbas pozvali su na “odgovarajuću zaštitu” i rekli da tjednima čekaju pojačanje. Ukrajinska vojska opovrgnula je tvrdnje dobrovoljaca u vlastitom videu objavljenom na internetu, rekavši da “dezerteri” imaju sve što im je potrebno za borbu: “Mislili su da su došli na odmor”, rekao je jedan pripadnik vojske. “Zato su napustili svoje položaje.”
Nekoliko sati nakon što je The Post intervjuirao Lapka i Khrusa, pripadnici ukrajinske vojne sigurnosne službe stigli su u njihov hotel i pritvorili neke od njihovih ljudi optužujući ih za dezerterstvo.
Muškarci tvrde da su oni bili ti koji su napušteni.
Iščekujući smrt
Prije invazije Lapko je bio bušač naftnih i plinskih bušotina. Khrus je prodavao električne alate. Obojica su živjeli u zapadnom gradu Uzhhorodu i pridružili se snagama teritorijalne obrane, civilnoj miliciji koja je nastala nakon invazije.
Lapko, građen kao hrvač, postavljen je za zapovjednika satnije u 5. zasebnoj streljačkoj bojni, zaduženoj za 120 ljudi. Slično krupni Khrus postao je zapovjednik voda pod Lapkom. Svi njihovi suborci bili su iz zapadne Ukrajine. Uručene su im puške AK-47 i obuka koja je trajala manje od pola sata.
“Ispalili smo 30 metaka i onda su rekli: ‘Ne možete dobiti više; preskupo je’, rekao je Lapko.
Dobili su naredbu da krenu u zapadni grad Lavov. Kad su tamo stigli, naređeno im je da idu na jug, a zatim na istok u provinciju Lugansk u Donbasu, čiji su dijelovi već bili pod kontrolom separatista koje je podržavala Moskva, a sada su ih okupirale ruske snage. Nekoliko desetaka njegovih ljudi odbilo se boriti, rekao je Lapko, te su bili zatvoreni.
Oni koji su ostali bili su smješteni u gradu Lisičansk. Odatle su poslani u Toškivku, selo na bojišnici koje graniči sa separatističkim područjima kamo su ruske snage pokušavale napredovati. Bili su iznenađeni kada su dobili naredbe.
“Kad smo dolazili, rekli su nam da ćemo biti u trećoj liniji obrane”, rekao je Lapko. “Umjesto toga, došli smo do nulte linije, linije fronta. Nismo znali kamo idemo.”
Područje je postalo žarište rata, jer Moskva koncentrira svoju vojnu moć na zauzimanje regije. Grad Sjeverodonjeck, u blizini Lisičanska, okružen je s tri strane ruskim snagama. Tijekom vikenda srušili su jedan od tri mosta u gradu, a ostala dva neprestano granatiraju. Ukrajinske trupe unutar Sjeverodonjecka bore se kako bi spriječile Ruse da potpuno opkole grad.
To je i misija Lapkovih ljudi. Ako Toškivka padne, Rusi mogu napredovati na sjever prema Lisičansku i potpuno opkoliti Sjeverodonjeck. To bi im također omogućilo da krenu na veće gradove u regiji.
Kad su dobrovoljci tek stigli, njihove rotacije u Toškivki i iz nje trajale su tri ili četiri dana. Kako se rat zaoštravao, ostajali su najmanje tjedan dana, ponekad i dva. “Hrana se dostavlja svaki dan, osim kada ima granatiranja ili je situacija loša”, rekao je Khrus.
A posljednjih tjedana, rekao je, situacija se znatno pogoršala. Kada su njihovi lanci opskrbe bili prekinuti dva dana bombardiranjem, muškarci su bili prisiljeni zadovoljiti se krumpirom na dan.
Većinu dana i noći provode u rovovima iskopanim u šumi na rubovima Toškivke ili u podrumima napuštenih kuća. Nemaju vode, ništa”, rekao je Lapko. “Samo vodu koju im donosim svaki drugi dan.”
Čudo je da Rusi nisu probili obrambenu liniju u Toškivki, rekao je Khrus dok je Lapko kimnuo glavom. Osim pušaka i ručnih bombi, jedino oružje koje su dobili bila je šaka raketnih granata za suprotstavljanje dobro opremljenim ruskim snagama. I nitko nije pokazao Lapkovim ljudima kako se koriste RPG-ovi.
“Nismo imali odgovarajuću obuku”, rekao je Lapko.
“To je oko četiri RPG-a za 15 ljudi”, dodao je Khrus, odmahujući glavom.
Rusi raspoređuju tenkove, borbena vozila pješaštva, rakete GRAD i druge oblike topništva – kada pokušavaju prodrijeti u šumu s kopnenim postrojbama ili pješačkim vozilima, lako se mogu približiti dovoljno “da ubiju”.
“Situaciju je moguće kontrolirati, ali je teška”, rekao je Khrus. “A kada je teško oružje protiv nas, mi nemamo s čime raditi. Nemoćni smo.”
Iza svojih položaja ukrajinske snage imaju tenkove, topništvo i minobacače kako bi poduprli Lapkove ljude i druge jedinice duž fronte. Ali kada se koriste tenkovi ili minobacači, Rusi odgovaraju raketama GRAD, često u područjima gdje se Lapkovi ljudi nalaze u zaklonu. U nekim slučajevima, njegove trupe su se našle bez topničke potpore.
To je dijelom i zbog toga što Lapku nije osiguran radio, rekao je. Dakle, nema kontakta s njegovim nadređenima u Lisičansku, što ga sprječava da pozove pomoć.
Muškarci optužuju Ruse da koriste fosforne bombe, zapaljivo oružje koje je zabranjeno međunarodnim pravom ako se koristi protiv civila.
“Eksplodira na 30 do 50 metara visine i polako se spušta i spaljuje sve”, rekao je Khrus.
“Znate li što imamo protiv fosfora?” upitao je Lapko. “Čašu vode, komad tkanine da pokriješ usta!”
I Lapko i Khrus očekuju da će poginuti na frontu. Zato Lapko nosi pištolj.
“To je samo igračka protiv njih, ali ja je imam tako da ću se upucati prije nego me uhvate, rekao je.
Opstanak
Unatoč teškoćama, njegovi ljudi su se hrabro borili, rekao je Lapko. Pokazujući na Khrusa, izjavio je: “Ovaj tip ovdje je legenda, heroj.” Khrus i njegov vod, rekao je njegov zapovjednik, ubili su više od 50 ruskih vojnika u borbama izbliza.
U nedavnom sukobu, rekao je, njegovi ljudi su napali dva ruska oklopna vozila u kojima je bilo 30-ak vojnika, pripremivši im zasjedu granatama i oružjem.
“Njihova greška je bila što nisu došli iza nas”, rekao je Lapko. “Da su to učinili, ne bih sada razgovarao s vama ovdje.”
Lapko je preporučio 12 svojih ljudi za medalje za hrabrost, uključujući dvojicu posthumno.
Rat je uzeo težak danak njegovoj jedinici — kao i drugim ukrajinskim snagama u tom području. Dvojica njegovih ljudi su poginula, među 20 poginulih u bojnoj kao cjelini, a “mnogi su ranjeni i sada se oporavljaju”, rekao je.
Zatim postoje i oni koji su traumatizirani i nisu se vratili.
“Mnogi su dobili šok od granate, rekao je Lapko.
Žrtve se ovdje uglavnom drže u tajnosti kako bi se zaštitio moral među vojnicima i širom javnošću.
“Na ukrajinskoj televiziji vidimo da nema gubitaka”, rekao je Lapko. “Nema istine.”
Većina smrtnih slučajeva, dodao je, nastala je zato što ozlijeđeni vojnici nisu evakuirani dovoljno brzo, često čekajući čak 12 sati na transport u vojnu bolnicu u Lisičansku, 25 milja daleko. Ponekad muškarci moraju nositi ozlijeđenog vojnika na nosilima i do dvije milje pješice da bi pronašli vozilo, rekao je Lapko. Dva vozila koja su dodijeljena njegovoj jedinici nikada nisu stigla, rekao je, te ih umjesto njih koriste ljudi u vojnom stožeru.
“Da imam auto i da mi kažu da je moj suborac negdje ranjen, došao bih u koje god vrijeme po njega”, rekao je Lapko, koji je svojim starim automobilom putovao od Lysychanska do hotela. “Ali nemam potreban prijevoz da stignem tamo.”
Povlačenje bez objašnjenja
Lapko i njegovi ljudi sve su više frustrirani i razočarani svojim nadređenima. Njegov zahtjev za dodjelu nagrada nije odobren. Njegov zapovjednik bojne zahtijevao je da pošalje 20 svojih vojnika na drugu liniju bojišnice, što je značilo da nije mogao rotirati svoje ljude iz Toškivke. Odbio je naredbu.
Posljednja uvreda stigla je prošlog tjedna kada je stigao u vojni stožer u Lisičansk nakon dva tjedna u Toškivki. Zapovjednik bojne i tim prešli su u drugi grad, a da ga nisu obavijestili, rekao je, uzimajući hranu, vodu i druge potrepštine.
“Ostavili su nas bez objašnjenja”, rekao je Lapko. “Mislim da smo poslani ovamo da zatvorimo jaz i nikoga nije briga hoćemo li preživjeti ili umrijeti.”
Tako su se on, Khrus i nekoliko članova njihove jedinice odvezli 60 milja do Družkivke kako bi odsjeli u hotelu na nekoliko dana. “Moji dečki su se po prvi put nakon mjesec dana htjeli oprati”, rekao je Lapko. “Znaš, higijena, mi to nemamo. Spavamo u podrumima, na madracima sa štakorima koji trče okolo.”
On i njegovi ljudi inzistirali su da se žele vratiti na front.
“Spremni smo za borbu i nastavit ćemo se boriti”, rekao je Lapko. “Štitit ćemo svaki metar naše zemlje — ali uz adekvatne zapovijedi i bez nerealnih naredbi. Položio sam prisegu na vjernost ukrajinskom narodu. Štitimo Ukrajinu i nikoga nećemo pustiti unutra dok smo živi.”
No, u ponedjeljak su ukrajinske vojne sigurnosne službe stigle u hotel i odvele Khrusa i ostale pripadnike njegovog voda u pritvorski centar na dva dana, optužujući ih za dezerterstvo. Lapku je oduzeto zapovjedništvo, prema naredbi koju je pregledao The Post. On se nalazi u bazi u Lisičansku, a njegova budućnost je neizvjesna, piše The Washington Post.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
