“Stupanj poštovanja prema LGBTQ osobama sve više postaje mjera demokratskog zdravlja u bivšim sovjetskim državama. Da je Rusija mjesto gdje su povorke ponosa dopuštene, njezine bi se svađe sa Sjedinjenim Državama, a i naše s njom, možda smanjile.”
Patrijarh Kiril, vrhovni predsjedatelj Ruske pravoslavne crkve je 6. ožujka tijekom propovijedi na misi podržao rusku invaziju Ukrajine koju pravda borbom protiv “gay parade” kao oličenja zapadnjačkog zla i grijeha. Patrijarh Kiril je naveo da “svjetski poredak” od svih zahtjeva održavanje gay parade kao najviši “test lojalnosti tom vrlo moćnom svijetu”.
U nastavku donosimo komentar Jamesa Kirchicka, neokonzervativnog kolumnista čiji je tekst 2019. podijelio Brookings Institution, američki najcitiraniji, liberalni think tank. Krichick smatra da homoseksualne povorke neodvojive od demokracije i “civiliziranog” svijeta te ističe da će sukobi Washingtona i Moskve trajati sve dok se u Rusiji Putna ne zamijeni režim koji njeguje tzv. lijevo-progresivne vrijednosti.
“Napomena urednika: Stupanj poštovanja prema LGBTQ osobama sve više postaje mjera demokratskog zdravlja u bivšim sovjetskim državama. Da je Rusija mjesto gdje su parade ponosa dopuštene, njezine bi se svađe sa Sjedinjenim Državama, a i naše s njom, možda smanjile, piše James Kirchick. Ovaj se članak izvorno pojavio u Washington Postu“, navodi Broookings Institute.
“Kakve veze ima parada ponosa s NATO-om? Više nego što mislite.
Ranije ovog mjeseca moderirao sam konferenciju u Vilniusu u Litvi, glede održavanja baltičke povorke ponosa u zemlji. Godišnji događaj izmjenjuje se u glavnim gradovima triju baltičkih država, okupljajući tisuće LGBTQ osoba i njihovih saveznika iz cijele regije na cjelotjedni program panel rasprava, filmskih projekcija i predstava, koji kulminira svečanom povorkom središtem grada .
Stupanj poštovanja prema LGBTQ osobama sve više postaje mjera demokratskog zdravlja
Sljedeći tjedan otputovao sam u Finsku, Estoniju i Latviju na studijsko putovanje koje je organizirao Institut Hudson kako bih se sastao s predsjednicima, dužnosnicima obrane, stručnjacima za kibernetičku sigurnost i drugim stručnjacima kako bi razgovarali o sigurnosnom okruženju u sjevernoj Europi.
Tako su se spojila dva moja primarna profesionalna interesa: radim na knjizi o povijesti gay Washingtona, a moj dnevni posao sastoji se od analize transatlantskih odnosa. Iako se mogu činiti kao potpuno različite sfere intelektualnih interesa, po mom mišljenju, one su povezane zajedničkom niti.
Politički Zapad je u konačnici zajednica vrijednosti. Dvije takve vrijednosti, možda dvije najosnovnije, su sloboda govora i okupljanja. Ne morate biti pobornik istospolnih brakova ili homoseksualnih posvojenja ili bilo kojeg drugog spornog društvenog pitanja da biste vjerovali da je pravo ljudi da demonstriraju i govore svoje mišljenje sveto u demokratskom društvu.
Stupanj poštovanja prema LGBTQ osobama sve više postaje mjera demokratskog zdravlja u bivšim sovjetskim državama. Dok su demonstracije za prava homoseksualaca na Baltiku jednom susrele protuprosvjednike koji su bacali izmet 2006., ovomjesečna proslava nije bila obilježena takvom ružnoćom. Sve što sam vidio bila su nasmijana lica, sretne obitelji i solidarnost među ljudima homoseksualnim i heteroseksualnim.
Duma jednoglasno donijela zakon kojim se zabranjuje “promicanje netradicionalnih seksualnih odnosa” maloljetnicima
Usporedite ovaj napredak s strašnom situacijom u susjedstvu. Od 2013. godine, kada je ruska Duma jednoglasno donijela zakon kojim se zabranjuje “promicanje netradicionalnih seksualnih odnosa” maloljetnicima, bilo je protuzakonito da bilo koji Rus – homoseksualac ili heteroseksualac – pozitivno govori o homoseksualcima ili njihovim pravima. (Ubrzo nakon što je ova drakonska mjera donesena, protestirao sam protiv zakona o izravnom prijenosu Russia Today i bio sam izbačen iz mreže koju podržava Kremlj.) Rusi koji zagovaraju prava homoseksualaca bivaju uhićeni i kažnjavani, LGBTQ web stranice su blokirane i postojan egzodus homoseksualaca iz Rusije traje posljednjih šest godina. Ohrabrena Kremljom, čečenska vlada ponovno je pokrenula pogrom nad homoseksualcima.
Marija Golubeva, nedavno izabrana zastupnica Saeime, latvijskog parlamenta, rekla mi je da često “nisu vjerski osjećaji, već naslijeđe sovjetske ideologije” ono što određuje u kojoj mjeri nacija poštuje LGBTQ ravnopravnost. Zemlje koje prevladaju svoju totalitarnu prošlost – kao što su baltičke države zadivljujuće učinile, odbacivši svoje planske ekonomije i autoritarne političke strukture radi članstva u NATO-u i Europskoj uniji – napredovat će prema priznavanju temeljnog dostojanstva svojih gay i lezbijkih građana.
Moskva prikazuje prozapadne Ukrajince kako žele podvesti zemlju pod “Gayropu”
“Udio ljudi koji kažu da im je vjera vrlo važna u životu veći je u Španjolskoj i Norveškoj nego u Litvi i Latviji, pa čak i u Rusiji”, rekla je Golubeva. “Ipak, u Španjolskoj, a ne u Rusiji, ljudi istog spola se mogu vjenčati.” Golubeva je tek drugi otvoreni gay političar u Latviji, nakon ministra vanjskih poslova te zemlje, koji je izašao iz ormara 2014. i još uvijek obavlja funkciju.
Svjestan zabrinutosti koje mnogi društveno konzervativni ljudi u bivšoj sovjetskoj svemirskoj luci gaje oko homoseksualnosti, Kremlj iskorištava to pitanje za geopolitičke ciljeve. U nedjelju su tisuće marširale za prava LGBTQ u Ukrajini, zemlji koja je platila tešku cijenu za svoje zapadne težnje u obliku ruskih okupacijskih snaga na svom suverenom teritoriju. Kao dio svog propagandnog narativa, Moskva prikazuje prozapadne Ukrajince kako žele podvesti zemlju pod “Gayropu”.
Sada razmislite o Gruziji: kao i Baltik, ona je bivša sovjetska republika, ali je nesretna geografija stavlja izvan civilizacijskog kišobrana koji su osigurali NATO i EU. Duh ustanka u Stonewallu u New Yorku, koji se dogodio prije 50 godina ovog tjedna, živi na ulicama Tbilisija: 14. lipnja, aktivisti za prava homoseksualaca demonstrirali su ispred glavne zgrade vlade tražeći policijsku zaštitu za nadolazeću maršu ponosa. Napali su ih aktivisti krajnje desnice dok ih je policija pasivno promatrala.
zašto bi Sjedinjene Države riskirale krv i blago u obrani sićušnih zemalja duž ruske granice?
Na sastancima moje grupe studijskog putovanja s baltičkim dužnosnicima, stalno se postavljalo pitanje zašto bi Sjedinjene Države riskirale krv i blago u obrani sićušnih zemalja duž ruske granice. Bivši predsjednik Predstavničkog doma Newt Gingrich, koji je tada bio surogat u kampanji Donaldu Trumpu, izrazio je to mišljenje tijekom predsjedničkih izbora 2016. kada je rekao da je Estonija samo neko mjesto u “predgrađu St. Petersburga”.
Odgovor na to pitanje “zašto” prepustit ću Natanu Sharanskyju, disidentu čija je potraga za oslobađanjem svojih sugrađana Židova iz sovjetskog zarobljeništva pomogla da dođe do kolapsa tog zlog carstva.
Prije mnogo godina Sharansky je smislio “test gradskog trga” kako bi razlikovao slobodno društvo od onoga što je nazvao “društvom straha”. Može li osoba ući na gradski trg i izraziti svoje mišljenje bez straha da će biti uhićena ili ozlijeđena? “Razumijevanje veze između demokracije i mira uvijek se vrlo rijetko razumjelo”, rekao mi je Sharansky prošli mjesec. “I zato je naš najveći interes da naši susjedi imaju demokratsku vlast, a ne diktatore.”
Čovjek bi pomislio da bi se, kada bi Rusija bila mjesto gdje bi bile dopuštene parade ponosa, njezine svađe sa Sjedinjenim Državama, a i naše s njima, smanjile”, piše Kirchick u svom tekstu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa