Državni inspektorat Republike Hrvatske nedavno je obavijestio potrošače da se s tržišta povlači himalajska kamena sol. Otkriveno je da se u tom proizvodu nalaze čestice mikroplastike te kao takav nije prikladan za jelo. Mnogi su neugodno iznenađeni jer žive u uvjerenju (ili je stvoren mit?) da je sol iskopana podno Mount Everesta besprijekorna, čista i zdrava. Za prisutnost plastike u soli okrivljeni su plastični dijelovi mlinca, no to je možda samo dobar izgovor, piše Valerije Vrček za Glas Koncila.
Malo soli, malo plastike
Za razliku od razvikane himalajske soli, pojava mikroplastike u »običnoj« morskoj soli očekivana je posljedica masovne uporabe polimernih materijala. Trošenjem ili habanjem svaki plastični materijal, ambalaža, tekstil, automobilska guma ili namještaj, emitira mikroplastične čestice, koje najvećim dijelom završavaju upravo u moru. Stoga tragovi mikroplastike i nanoplastike u morskoj soli nisu iznenađenje, nego redovit sastojak. Srećom, količina soli koja se nalazi na prosječnom dnevnom meniju čovjeka vrlo je mala pa su plastični sateliti – beznačajna doza.
Znanstveni podatci
Umišljaj da planinska ili himalajska, za razliku od one morske, ne sadrži plastiku nema znanstvenu potvrdu. Naprotiv, znanstvenici uredno objavljuju radove u kojima pokazuju i mjere prisutnost poliestera, poliamida ili poliuretana na Tibetanskoj visoravni, na vrhovima i u rijekama Himalaje, poput Gangesa ili Brahmaputre (Sci. Tot. Env. 2023, 874, 162945). Štoviše, u nedavno objavljenoj studiji, u kojoj se uspoređuju različite soli na tržištu, autori upozoravaju da su upravo slani uzorci s Himalaje najviše onečišćeni plastikom (Env. Sci. Poll. Res. 2023, 30, 930). U prosjeku je 175 plastičnih mikročestica u kilogramu soli.
Plastika na krovu svijeta
Mikroplastiku raznose vjetrovi, a u transportu polimernih fragmenata sudjeluju i oblaci. Stoga su najudaljeniji i nenaseljeni prostori Zemlje također plastificirani. Nema rudnika soli ili solane na obali koja nije začinjena plastičnim ostatcima. Kao što je led s Antarktike onečišćen mikroplastikom, kao što su koralji na dnu oceana prekriveni plastičnim maskama, tako i sol s himalajskih uzvisina sadrži tragove usitnjene plastike.
>Vrček: Kemija, fizika, mrtva priroda
Smatra se da, uz ostalo, turisti i planinari svojom opremom i šatorima također pridonose plastifikaciji osvojenih himalajskih vrhova i obližnjih nalazišta obojene soli. U svakom slučaju svaka je sol, paška, tuzlanska ili himalajska, podložna globalnoj kontaminaciji mikroplastikom.
Sve je to natrijev klorid
Nije jasno zbog čega bi netko u Hrvatskoj u svojoj kuhinji želio baš himalajsku sol. U toj kamenoj soli nema nikakva posebnoga sastojka, njezina je vrijednost jednaka običnoj kuhinjskoj soli. Njezina, nekima privlačna, ružičasta boja obična je hrđa. To su tragovi željeza u obliku oksida koji nije probavljiv, odnosno ne može se, nažalost, apsorbirati u krv. No osim željeza, poznato je, himalajska sol može sadržavati i tragove olova. To je toksični teški metal kojemu nije mjesto u prehrani ljudi. Naposljetku, u himalajskoj soli nema joda više nego u morskoj soli. Radi se o važnom bioelementu koji je važan u sprječavanju pojave gušavosti i drugih medicinskih problema sa žlijezdom štitnjačom.
Tko želi kruha preko pogače?
Ako je kupnja himalajske soli pogonjena potrebom za posebnim ili drukčijim, onda je cvijet soli (fleur de sel) bolji i domišljatiji izbor. S limunom ili mediteranskim začinima. Osim toga, proizvodi hrvatskih solana, paške, ninske ili stonske, obogaćeni su pričama, poviješću, tradicijom, kvalitetom… Stoga je kupnja takvih slanih, domaćih suvenira pismenija i inovativnija odluka potrošača. A za one avanturističkoga duha naše solane omogućuju i sudjelovanje u ljetnoj berbi soli. S druge strane, ako himalajska sol na policama naših trgovina zaista dolazi iz Pakistana, zasigurno je opterećena rizicima transportnih onečišćenja.
Plastika u soli, bilo morskoj ili himalajskoj, svakako je ekološki poraz, no sol nije važan izvor izloženosti čovjeka mikroplastici jer se dnevni unos toga začina važe tek u miligramima. Voda je i dalje glavni vektor za konzumaciju plastike. I to ne slana voda, nego ona iz plastičnih boca.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
