Nekoliko građana i birača, bliskih raspuštenom izbornom stožeru predsjedničkoga kandidata Ive Josipovića – od kojih se on ogradio – a koji se ne mogu pomiriti s izbornim porazom predsjedničkoga kandidata Ive Josipovića, objavili su jučer, 14. siječnja 2015. u medijima sumnje 1, 2, 3 u izbornu pobjedu Kolinde Grabar Kitarović na ponovljenim izborima za predsjednika Republike 11. siječnja 2015. Njihovo protivljenje da prihvate izborni poraz znak je žalovanja, ali nikako nije dobro što to žalovanje prelazi u napad na srž demokracije i pokušaj izazivanje ustavne krize. Za duhovno zdravlje tih sugrađana bilo bi dobro da što prije prihvate stvarnost, na što ih je pozvao i predsjednik Sabora već u izbornoj noći, i predsjednik Josipović u svojem obraćanju u kojem je priznao poraz. Stoga je propitivanje zašto se u meritorni ishod drugoga kruga izbora (između dva kandidata) kao treća opcija ne računaju nevrijedeći glasovi – mlaćenje mrtvoga magarca. Pitanje je po čijoj zamisli i naputku. Ili za čiji račun se to ipak čini.
Prema diplomiranoj pravnici, do preklani saborskoj zastupnici SDP-a, a zatim nevjesti ministra poljoprivrede i bivšoj europarlamentarki, Sandri Petrović Jakovina (29), prvi razlog za upitnost pobjede je tobožnja neusklađenost članka 17. stavka 4. Zakona o izboru predsjednika Republike Hrvatske s člankom 95. Ustava Republike Hrvatske koji da kaže „kako je za pobjedu na predsjedničkim izborima potrebno osvojiti većinu glasova svih birača koji su glasali“. Tvrdnja je netočna, neistinita i tendenciozna.
Netočna je, jer članak 17. stavak 4. Zakona o izboru predsjednika Republike određuje: „Na ponovljenom izboru izabran je kandidat koji dobije najveći broj glasova birača koji su glasovali. Ako kandidati dobiju isti broj glasova, izbor se još jednom ponavlja.“ Dakle, na ponovljenim izborima (poznatijem kao „drugi krug izbora“) ne treba dobiti apsolutnu većinu svih glasača koji su glasovali – u zakonskoj odredbi uopće nema pridjeva ‘svih’ – nego najveći broj glasova od onih birača koji su glasovali. Izborna pobjednica dobila je najveći broj glasova, 32.435 glasova više od svojega protukandidata.
Tvrdnja gospođe Petrović Jakovina neistinita je i u odnosu na sadržaj članka 95. hrvatskoga Ustava jer njegov stavak 3. glasi: „Predsjednik Republike bira se većinom svih birača koji su glasovali. Ako ni jedan od kandidata ne dobije takvu većinu, izbor se ponavlja nakon 14 dana.“ Stoga je očito da se ta odredba odnosi samo na prvi krug. Samo je za njega potrebna apsolutna većina.
Docent zagrebačkoga Pravnoga fakulteta dr. Vedran Đulabić potvrdio je da je za pobjedu u drugom krugu predsjedničkih izbora propisana relativna većina, a ne apsolutna kao u prvom krugu. „Dakle, dovoljno je da je kandidat dobio jedan glas više od protukandidata“, izjavio je doc. dr. Mato Palić s Pravnoga fakulteta u Osijeku (Dnevnik HTV-a, 14.1.2015.).
Tvrdnja je i tendenciozna jer oni koji je ponavljaju kao sumnju u istinitost i valjanost rezultata ponovljenih izbora za predsjednika Republike uopće ne razumiju, odnosno nepravilno tumače Ustav. Naime, u pravu se nikad ne može iz konteksta čupati i gledati samo dio pojedine rečenice. Najmanja odredba u pravu je stavak ili točka. Stoga se ne može kao opća norma uzimati samo prva rečenica članka 95. stavka 3. Ustava kad je iz susljedne, druge rečenice istoga stavka očito da je prethodna rečenica mjerodavna samo za prvi krug.
Osim toga, ta se većina, potrebna za pobjedu, računa od birača koji su glasovali i to ne apstraktno, nego konkretno. Suzdržani, otuđeni, poništeni i nevrijedeći glasovi su sociološki i politološki fenomen vrijedan obrade i vrjednovanja, ali nisu pravnorelevantni „glasovi“ jer nisu konkretni, nisu dani sukladno Zakonu o izboru predsjednika Republike Hrvatske. A evo što on određuje:
„Članak 29.
(1) Glasuje se samo za kandidate navedene na glasačkom listiću.
(2) Glasački listić popunjava se tako da se zaokružuje redni broj ispred imena kandidata za kojeg se glasuje.
(3) Vrijedećim se smatra i onaj glasački listić iz kojeg se na siguran i nedvojben način može utvrditi za kojeg kandidata je birač glasovao.
Članak 30.
Nepopunjeni glasački listić, kao i tako popunjen glasački listić da se ne može sa sigurnošću utvrditi za kojeg je kandidata birač glasovao, smatra se nevrijedećim.
Nevrijedećim se smatra i glasački listić na kojem je birač glasovao za dva ili više kandidata.“
Stoga oni birači koji nisu glasovali sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o izboru predsjednika Republike (zaokruživši redni broj ispred imena kandidata za kojeg se glasuje) zapravo uopće nisu „glasovali“ u pravnom smislu!
Profesor emeritus osječkoga Pravnoga fakulteta dr. Zvonimir Lauc ističe da u konačni rezultat „ulaze samo oni koji su predali ispravne glasačke listiće. Nevrijedeći glasački listići se ne uračunavaju.“ (Vijesti HTV-a u 5, 14.1.2015.).
U Rješenju U-VII-947/1995 od 20. studenoga 1995. (Narodne novine, br. 94/95) Ustavni sud Republike Hrvatske ističe:
„Iz Zakona proizlazi da je izabran onaj kandidat koji je dobio najveći broj glasova birača koji su glasovali. Kandidat može dobiti najveći broj glasova samo kad se radi o vrijedećim glasačkim listićima, tj. o takvima na kojima je birač jasno izrazio svoju volju u korist određenoga kandidata. Nitko ne može dobiti tzv. nevrijedeće glasove, jer se iz glasačkih listića koji su nevrijedeći ne može utvrditi za kojega kandidata je birač glasovao. Pri utvrđivanju rezultata glasovanja uzimaju se u obzir samo vrijedeći glasački listići, jer samo glasove s takvih listića može dobiti neka stranka ili kandidat. Zakonodavac bi, za slučaj da je želio odstupiti od takvoga pravila – da se u obzir uzimaju vrijedeći, a ne i nevrijedeći glasački listići – zasigurno posebnom odredbom to i propisao. Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi zaključak da se rezultati glasovanja utvrđuju na temelju samo vrijedećih glasačkih listića; dakle onih koji sadržavaju valjani glas birača. Taj se zaključak odnosi i na utvrđivanje ukupnoga broja glasova koje je dobio pojedini kandidat ili stranka, kao i na utvrđivanje tzv. prohibitivnoga praga. Nevrijedeći glasački listići mogu značiti politički prosvjed, izraz nezadovoljstva izborima ili političkim prilikama, ili pak nemar birača. Zbog toga, a i iz drugih razloga, Zakon određuje da se broj nevrijedećih glasačkih listića mora utvrditi i evidentirati u statističkim i drugim pokazateljima o izborima. No, nevrijedeći glasački listići, a u skladu sa zakonskim odredbama, nemaju ulogu u određivanju rezultata glasovanja.“
Pravna shvaćanja Ustavnoga suda su obvezatna i dužna ih je poštovati svaka fizička i pravna osoba. Pravna shvaćanja Ustavnoga suda dio su judikature koja se proučava na pravnim fakultetima i polaže na ispitima. Stoga se nameće protupitanje, kako je moguće da mlada diplomirana pravnica, supruga ministra Jakovine, Sandra Petrović Jakovina, koja je dobila svu pozornost medija za svoje netočne tvrdnje, to ne zna i dezinformira javnost? I je li moguće da članica izbornog stožera Ive Josipovića čiji pristup medijima proistječe iz njezine stranačke pripadnosti SDP-u ili činjenice da je supruga ministra Jakovine – plasira spin u javnost obezvrijeđujući pobjedu prve žene predsjednice u Hrvatskoj – bez suglasnosti svoje stranke ili poraženog predsjedničkog kandidata?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
