O političkom fenomenu poznatom kao Viktor Orban, u zadnje vrijeme se saznaje sve više. Fidesz, stranka Viktora Orbana na parlamentarnim izborima prije godinu dana osvojila je 133 od 199 mjesta u parlamentu, dok je druga po veličini politička stranka osvojila 38 mjesta. U našim je medijima Viktor Orban godinama prikazivan kao radikalni desničar i to uz pretežno negativnu konotaciju. Razlozi za takvo prikazivanje Orbana gotovo uvijek su svjetonazorske naravi, u čemu prednjače najčitanji hrvatski tiskani mediji, koji su izrazito lijeve uređivačke politike. Ovim uravnoteženijim pogledom, pružamo mogućnost da i hrvatski čitatelji koje to interesira, dobiju realniji uvid, u ono što se doista događa u susjednoj Mađarskoj.
Što se sve događalo od njegovog dolaska na vlast?
Od dolaska Viktora Orbana na vlast u 2010. godini, Mađarska je ostvarila spektakularne rezultate na političkom, gospodarskom i društvenom području. Smanjen je javni dug, vraćen je dug MMF-u i zatraženo je da MMF napusti Mađarsku, krediti u stranim valutama konvertirani su u domaću valutu uz zabranu kreditiranja u stranoj valuti, a zabranjeno je i poslovanje tzv. derivatima. Poznato je da je upravo poslovanje derivatima u znatnoj mjeri 2008. godine izazvalo najprije bankarsku krizu a nakon toga i globalnu gospodarsku. Oslabljena je autonomija Mađarske narodne banke, uveden je red u financije, reformiran je porezni sustav, kao i sustav obrazovanja stavljajući ga u službu gospodarstva, a zdravstveni je sustav centraliziran. Uvedeno je stabilno zakonodavstvo što su prepoznali investitori zbog čega je drastično povećana investicijska aktivnost. Raznim se metodama forsira potrošnja domaćih proizvoda što je izazvalo neuspješnu intervenciju europske komisije radi narušavanja zaštite tržnog natjecanja, ali je Orban ostao uporan i što je najvažnije, pobijedio je. Nacionaliziran je privatni mirovinski fond kako bi se namaknulo sredstva za vraćanje inozemnih dugova. Posebnim je porezom opteretio banke i osiguravajuća društva pretežno u stranom vlasništvu što je izazvalo žestoke kritike EU ali Orban je i ovaj puta pobijedio. Mađarsko gospodarstvo raste po stopi od gotovo 4% što je jedna od najvećih stopa rasta u EU.
Stopa nezaposlenosti 3 puta je niža nego u Hrvatskoj, svi radno sposobni stanovnici moraju raditi makar na javnim radovima i za to dobivaju minimalnu plaću javnih djelatnika. Značajno je poboljšan odnos aktivnog i neaktivnog radno sposobnog stanovništva u korist aktivnog. Povezana je domovinska i iseljena Mađarska i uvedeno je dvojno državljanstvo uz proteste susjednih zemalja gdje žive Mađari a koji su taj čin doživjele kao miješanje u njihove unutarnje poslove. Uvedena je zabrana financiranja domaćih civilnih udruga stranim novcem. Država djecu štiti svim sredstvima i na taj način forsira natalitet jer Mađarska kao i većina europskih zemalja ima negativan prirodni prirast stanovništva. Mađarska je u svome novom ustavu zaštitila brak kao zajednicu žene i muškarca i obitelj koja se na njoj temelji na užas europske birokracije i lijevih društvenih snaga u svim europskim zemljama.
Manje više, sve što je poduzeo na ovaj ili onaj način prihvaćeno je u EU često uz velike okršaje sa Europskim institucijama. Svim ovim uspjesima zajednički je nazivnik Viktor Orban.
Orbanova politika
Dok je bio u opoziciji vodio je populističku politiku što je izgleda nužnost da bi se došlo na vlast. Međutim, kada je 2010. godine konačno došao na vlast, krenuo je potpuno novim putem, za mnoge neshvatljivim, nerazumljivim i šokantnim. Proklamirao je svoj politički program kao nastavak politike mađarskog revolucionara iz 1848. godine Lajosa Kossutha, time da je ublažio nacionalističku retoriku i na taj način pridobio za sebe i one društvene snage koje ne podržavaju radikalni nacionalizam. Već prve mjere koje je proveo pokazale su da će održati predizborna obećanja i pokrenuti Mađarsku u jednom novom pravcu kao samosvojnu i samodostatnu državu koja se oslanja na vlastite snage. To je bila velika hrabrost jer je to u stvari značilo objavu neke vrste rata Europskoj zajednici. Međutim, pokazalo se da je bio u pravu jer je mađarska za vrlo kratko vrijeme zahvaljujući suštinskim reformama, postala od jedne zemlje koja je tonula u inflaciju i beznađe, postala zdrava i respektabilna europska država.
U prvi je plan stavio domoljublje a zakon o medijima koji je izglasan imao je za cilj da spriječi samovoljnu i neargumentiranu kritiku mađarskog društva. Sigurno je da u mađarskim medijima nema pojedinaca koji javno nastupaju protiv svoje domovine kao što je to slučaj sa bivšim predsjednikom Josipovićem, Feralovcima, članovima Dokumente i mnogim drugima kojima su široko otvorena vrata naših medija i kojima se svaki nastup nekritički publicira i na taj način promovira jedan nedomoljubni svjetonazor. Štoviše, domoljublje se proglašava nekom vrstom primitivizma, a Orban je dokazao da je upravo domoljublje probudilo sve potencijale u Mađarskoj i dovelo je tamo gdje je sada. Hrvatskoj samo preostaje da Mađarskoj gleda u leđa zajedno sa svojim „zdravim društvenim snagama“ koje nas navodno vode u Europu 21. stoljeća.
Uspjesi reformi u Mađarskoj našle su svoj odraz i u Poljskoj te se konzervativni poljski predsjednik Andzej Duda naziva poljskim Orbanom. Ne bismo imali ništa protiv kada bi se jedan „Orban“, sposoban, energičan i domoljuban našao i u Hrvatskoj.
Mađarski premijer Viktor Orbán održao je 9. listopada 2013. govor u Kraljevskom institutu za međunarodne odnose (Chatham House) u Londonu u kojem je govorio o krizi kao o mogućnosti za provođenje dubokih promjena. Cjeloviti govor predstavlja sublimiranu bit cjelokupnog Orbanovog političkog programa i možete ga pročitati OVDJE.
* Željko Sakić, 30.09.1970.g., Rijeka, sudionik Domovinskog rata od 1991.g., umirovljeni časnik HV, pisac. Roman “Olovni pokrivač” uvršten je u antologiju hrvatskog romana 20 stoljeća, akademika Krešimira Nemeca. Godinu dana bio bio je urednik informativnog programa na riječkom radio Trsatu. Osim književnog rada bavi se analitičkim praćenjem ključnih političkih fenomena u zemlji i inozemstvu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
