Na današnji dan 1908. ubijen je kralj Portugala Carlos I. i njegov sin prijestolonasljednik Luis III. Ubila su ga dvojica ekstremista – lijeva republikanaca. A sve je to bio uvod u revoluciju koja je uslijedila dvije godine kasnije. Rat i barikade na ulicama Lisabona, krv, progoni i ubijanje u mirnom Portugalu. Revoluciju su izveli zajedno republikanci i socijalisti, predvodeći uglavnom gradske i proleterske mase Lisabona, nahuškane protiv kralja, Crkve i tradicionalnih političkih stranaka.
Republikanci u Protugalu su bili vrlo neprijateljski nastrojeni prema katolicima i Crkvi, na tragu drugih revolucija s jakim antikatoličkim predznakom: Francuskoj, Meksiku i Španjolskoj. Takva neprijateljstva, progoni i ubijanja, od kojih su najveća bila u Španjolskoj, događala su se ponajviše u velikim katoličkim zemljama.
Svi ti progoni katolika, svećenstva i Crkve, a osobito u Meksiku i Portugalu, ostali su nepoznati javnosti, premda su se događali nedavno. Također, nepoznati su i razmjeri masovnih ubojstava republikanaca i komunista u Španjolskom građanskom ratu, gdje je ubijeno čak 6.832 svećenika i crkvenih lica, uz desetine tisuća ubijenih katolika i stotine zapaljenih crkava, osobito u Kataloniji i Baskiji. Taj dio povijesti Španjolci poznaju pod imenom Terror Rojo – “Crveni teror”, a ljudi u Europi gotovo nisu ni upoznati s njime, isključivo zbog toga jer su žrtve osobe vezane uz katoličku vjeru i crkvu. Da je to točno, imamo potvrdu i u vlastitom domu, gdje je u “crvenom teroru” ubijeno preko 1000 svećenika u Hrvatskoj i Sloveniji, a desetine tisuća katolika bačene su u jame o kojima Europa ne želi ni čuti i ponaša se kao da se nikada ništa nije ni dogodilo. Premda su kosti mrtvih i ubijenih počele same izlaziti iz zemlje, kao nedavno u blizini Đakova.
Ubijeni na “drugoj” strani uvijek su manje vrijedni spomena i pijeteta, jer ne pripadaju kasti “naprednih revolucionara koji pokreću svijet”, a u stvarnosti su često horda razularenih ubojica čim za to dobiju priliku. Veliki dio južne, te cijela središnja i istočna Europa puna je grobova i stratišta nevinih ljudi koji su žrtve bazično istog – “crvenog terora”.
Niti Portugal nije iznimka, premda su pitomi Potugalci bili puno manje brutalni i surovi od susjednih Španjolaca, a posebice od hrvatskih, srbijanskih ili ruskih komunista.
Ubojice kralja i njegovog sina bili su dvojica republikanskih ekstremista koji su htjeli potaknuti rušenje višestoljetne monarhije s katoličkim kraljem: ljevičarski republikanci Alfredo Luis da Costa i Manuel Buica. Bila je to samo priprema u buduća revolucionarna događanja koja će uslijediti u Portugalu.
Značajan broj vodećih republikanaca bili su masoni, dok su mnogi bili i članovi Carbonarie – antikatoličkog, revolucionarnog i konspirativnog društva umiješanog u akcije protiv monarhije i crkve. Uoči revolucije 1910. Cabonaria je imala čak 40.000 članova umiješanih u urotu i revoluciju.
Glasna i nasilna manjina izvodi radnike na ulicu – radi prevrata i vlasti
Treba istaći da republikanci nisu imali gotovo nikakvu (glasačku) potporu izvan najvećih gradova Lisabona i Porta, te da su sva četiri parlamentarna zastupnika na izborima 1906. dobili upravo u ta dva grada. Ukupna razina glasova republikanaca u zemlji bila je 2,6 %, ali ipak oni su u ova dva grada izveli radničke mase i nezadovoljnike na ulice, te ostvarili urotnički plan nasilnog svrgavanja vlasti i kralja.
Revolucija u Portugalu koja se dogodila dvije godine kasnije 1910. nakon ubojstva kralja i prijestolonasljednika dovela je do velikog kaosa i stagnacije, progona Crkve, svećenika i vjernika, te općim gospodarskim zaostajanjem sa čak 45 vlada. U vojnom udaru 1926. republikanska vlast je smijenjena, a kasnije na vlast dolazi Antonio Salazar kojeg su Portugalci izabrali za ‘najvećeg Portugalca u povijesti’, prije svega jer je obranio snažan katolički identitet Portugala koji je prije toga bio pod represijom republikanaca.
Nakon tog atentata, u listopadu 1910. u katoličkom Portugalu dolazi do revolucije, a kraljevska obitelj je prisiljena otići u inozemstvo. Premda je prije toga došlo do formalnog razdvajanja republikanaca nasuprot socijalista, vrlo su usko surađivali u revoluciji. Republikance je odlikovao, kao i socijaliste, vrlo snažan antikatolicizam koji je bio čak i u teoretskim postavkama filozofa i pisca Teofila Braga, prvog predsjednika republike nakon nasilne revolucije. Običan puk, uglavnom gradska i proleterska masa potrebna u revoluciji, bio je propagandistički i huškači usmjeravan protiv tri stvari: protiv monarhije, protiv Crkve i protiv tradicionalnih političkih stranaka.
Mržnja na Katoličku crkvu – konstanta svih revolucija i lijevih pokreta
Kao što se događalo ranije u Francuskoj, te u Njemačkoj u Kulturkampfu, rat protiv Katoličke crkve u Portugalu počeo je napadom na redovnike, poglavito isusovce. Odmah nakon tri dana ukinuti su svi redovi (franjevci, isusovci, benediktinci i drugi), a svih 338 isusovaca u Portugalu je uhapšeno i stavljeno u zatvor.
Ekspresno nakon nasilnog preuzimanja vlasti, izbacuje se vjeronauk iz škola, nakon višegodišnjeg huškanja protiv prisutnosti ovog predmeta u školama.
Vrlo ubrzo Vlada izdaje i dekret o micanju katoličkih simbola iz javnih zgrada, škola i ureda (križeva i dr.), a katolički blagdani se izbacuju iz popisa državnih blagdana (danas se blagdan Svetog Antuna Padovanskog slavi čak 2 dana u Portugalu). Protjeruju se vojni kapelani, a vojnicima se zabranjuje pohoditi mise. Biskupi se protjeruju iz Portugala. Također se sve katoličke institucije nastoje staviti pod kontrolu države.
600 godina stari studij Teologije na sveučilištu Coimbra ukida se dekretom Vlade.
Odmah se legalizira razvod braka, a na sam Božić se proglašava pravna ravnopravnost izvanbračnog života sa legalnim brakom.
Sva crkvena imovina je konfiscirana.
Protjeruju se svećenici koji nisu diplomirali u Portugalu, osobito u Rimu.
Zabranjena je zvonjava crkva u određeno vrijeme.
Fatima – čak su i djeca bila opasna!
Republikanski režim i njegova izrazita antiklerikalnost može se dobro vidjeti i u događanjima oko ukazanja u Fatimi, gdje su čak i mala djeca bila izložena policijskim torturama, zarvoru i mučnim ispitivanjima (poput djece iz Međugorja u Jugoslaviji), kao i fizičkom sprečavanju oružjem da ljudi dolaze na mjesto ukazanja. Mala Lucija je živo opisala te dane tamnovanja u svojoj knjizi i rekla da je Jacinti najteže pao rastanak od roditelja, što ne čudi jer su to bila djeca od 8, 9 i 10 godina.
Osim toga dolazi do progona klera, zabranjivanja redovništva, oduzimanja imovine i neprijateljske klime prema Crkvi i katolicima općenito. U revolucionarnim događanjima dvojica svećenika lazarista su mučeni i ubijeni, a ubijeno je još najmanje 15 svećenika, dok je više stotina teško pretučeno ili ranjeno od strane lutajućih republikanskih hordi.
Dvadeset crkava je srušeno u samo četiri dana nakon uspostave republike, kao i brojni katolički uredi, štamparije i druga mjesta. Devastacija se nastavila godinama.
Do 1918., punih osam godina, anti-katolički progoni bili su dio službene politike. Jedno ime se tu osobito ističe: Alfonso Costa, profesor prava na Coimbri i slobodni zidar (mason), te nakon toga ministar pravosuđa i dva puta premijer Portugala (u vrijeme ukazanja u Fatimi). On je poticao i snažno utjecao da Portugal uđe u I. svjetski rat, pa je 1917. poslao 50.000 vojnika u Belgiju. Nasuprot Costi, Antonio Salazar je sačuvao portugalsku neutralnost u II. svjetskom ratu u kojem je Portugal, kao Španjolska, ostao izvan ratnih sukoba.
Republikanci su zbačeni s vlasti vojnim udarom 1926., a nakon šest godina na vlast je došao Antornio Salazar. Premda je vladao autoritarno, njega su Portugalci 2007. godine proglasili ‘najvećim Portugalcem u povijesti’, o čemu je pisao i New York Times.
Čuđenje newyorških novina i javnosti o izboru Salazara za ‘najvećeg Portuglca u povijesti’ prekinuo je i obrazložio pisac Da Costa rekavši da je čuđenje bespotrebno kao rezultat nepoznavanja povijesti i duše portugalskog malenog čovjeka: “Salazar nije vanzemaljac koji je sletio na zemlju. On je dio duše Portugalca”. Dodavši da tek razumjevši Salazara i njegov dolazak na vlast može se shvatiti tko su Portugalci.
Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
